Istraživanje provedeno na više od osam tisuća djece između 10 i 14 godina pratilo je njihove digitalne navike, grupirane u kategorije: igranje igara, TV/video (npr. YouTube) i društvene mreže. Potonje su uključivale aplikacije poput TikToka, Instagrama, Snapchata, X-a, Messengera i Facebooka.

Cilj je bio otkriti je li korištenje povezano s dugoročnom promjenom dvaju ključnih simptoma ADHD-a: nepažnje i hiperaktivnosti. Pokazalo se da je korištenje društvenih mreža povezano s postupnim povećanjem nepažnje, a igranje igara ili gledanje videa – nije.

Ti su obrasci ostali isti i nakon što su istraživači uzeli u obzir genetski rizik djece za ADHD i prihode njihovih obitelji. Također, testirana je hipoteza može li nepažnja biti uzrokom zbog kojeg djeca više koriste društvene mreže. Ispostavilo se da tomu nije tako te je korištenje društvenih medija bilo prediktor kasnije nepažnje.

Pogubna stalna distrakcija

Mehanizmi toga kako digitalni mediji utječu na pažnju nisu poznati. No nedostatak negativnog učinka drugih aktivnosti na ekranu upućuje na zaključak da je moguće isključiti opći negativni učinak ekrana, kao i popularno mišljenje da svi digitalni mediji proizvode dopaminske udare koji remete dječju pažnju.

Istraživači pretpostavljaju da društvene mreže uvode stalne distrakcije, što priječi održivu pozornost na bilo koji zadatak. Ako same poruke ne odvlače pažnju, sama pomisao na to je li poruka stigla može djelovati kao mentalna distrakcija.

Ove distrakcije narušavaju fokus u trenutku, a kada traju mjesecima ili godinama, mogu imati i dugoročne učinke. Igranje se, s druge strane, odvija tijekom ograničenih sesija, a ne tijekom cijelog dana, i uključuje stalni fokus na jedan zadatak u isto vrijeme.

Same po sebi, društvene mreže nisu dovoljne da bi osobu s normalnom razinom pozornosti gurnule u područje ADHD-a. Ali ako cijela populacija postane nepažljivija, mnogi će prijeći dijagnostičku granicu.

Teoretski, povećanje korištenja društvenih mreža za jedan sat u cijeloj populaciji povećalo bi dijagnoze za oko 30 posto. Naravno, treba imati u vidu to kako na dijagnoze utječu i brojni drugi čimbenici. Ipak, mali učinak na individualnoj razini može imati značajan učinak kada utječe na cijelu populaciju, uvjereni su istraživači.

Postotak tinejdžera koji tvrde da su 'stalno online' porastao je s 24 posto u 2015. godini na 46 posto 2023. godine. Kako je korištenje društvenih mreža poraslo s praktički nule na oko pet sati dnevno, to bi moglo objasniti znatan dio porasta dijagnoza ADHD-a u posljednjih 15 godina.

Dio tog porasta moguće je objasniti i povećanom razinom svijesti o ADHD-u i manjom stignom povezanom uz taj poremećaj. Ali to ne isključuje stvarni porast nepažnje.

Također, pojedine studije koje tvrde da simptomi nepažnje nisu povećani često su proučavale djecu koja su vjerojatno bila premlada da bi posjedovala pametni telefon ili u godinama koje uglavnom prethode lavini skrolanja, piše Conversation.