Desetljećima znanstvenici, liječnici i zdravstveni stručnjaci pokušavaju pronaći rješenje za globalnu krizu pretilosti. Sada je tim istraživača osvojio Ig Nobelovu nagradu za kemiju za radikalni(ji) novi pristup -smanjenje unosa kalorija dodavanjem Teflona u hranu
Ova nekonvencionalna ideja nadahnuta je niskokaloričnim pićima i predviđa da bi proizvođači hrane mogli u svoje proizvode umiješati prah politetrafluoroetilena (PTFE), poznatog pod komercijalnim imenom Teflon, u nadi da će zasititi ljude prije nego što bi taj materijal neprimjetno 'iskliznuo' iz njihova organizma.
Tim je jedan od deset nagrađenih na ovogodišnjoj dodjeli Ig Nobel nagrada, koja slavi istraživanja što najprije nasmiju ljude, a zatim ih natjeraju na razmišljanje. Riječ je o priznanjima koja se ne smiju brkati s daleko prestižnijim i unosnijim Nobelovim nagradama koje će se dodijeliti u Skandinaviji sljedećeg mjeseca.
Dobitnici su svoja priznanja primili iz ruku pravih Nobelovaca i, po tradiciji, bili zasuti papirnatim avionima na ceremoniji održanoj u četvrtak na Sveučilištu Boston.
vezane vijesti
Čokoladice s Teflonom
'Osjećam se počašćeno', rekao je dr. Rotem Naftalovich sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyju, čiji je rad na tzv. teflonskoj dijeti donio nagradu za kemiju. Nakon što je sa svojim bratom Davidom raspravljao o ideji niskokaloričnog punila, dvojac se odlučio za Teflon kao najpogodniji materijal.
U časopisu Obesity Technology istraživači su iznijeli tezu da bi PTFE mogao činiti i do četvrtine volumena naše hrane. Kako bi testirao ideju, Naftalovich je čak napravio i kušao čokoladice s dodatkom Teflona. No, američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) nije pokazala interes.
Čaša votke i strani jezici
Nagrada za mir pripala je njemačkom, nizozemskom i britanskom timu koji je pokazao da mala čaša votke može poboljšati vještine govorenja stranih jezika. 'Mali gutljaj kao da je povećao samopouzdanje, a da pritom nije doveo do zaplitanja jezika', objasnio je dr. Fritz Renner, psiholog sa Sveučilišta u Freiburgu.
Ipak, učinak nije bio dramatičan. 'Nije kao da su ljudi nakon jednog pića odjednom postali savršeni govornici nizozemskog', dodao je prof. Matt Field, psiholog sa Sveučilišta u Sheffieldu, koji je također radio na studiji.
Ako je alkohol mogao privremeno poboljšati komunikaciju s ljudima, nije pomogao komunikaciji šišmiša. Nagrada za zrakoplovstvo otišla je istraživačima koji su egipatske voćne šišmiše izložili etanolu. Njihovo kretanje se usporilo, a eholokacija oslabila, baš kao što kod ljudi alkohol usporava govor i pokrete. Znanstvenici su zaključili da šišmiši koji previše konzumiraju fermentirano voće mogu biti u većem riziku od sudara s preprekama.
Češnjak, tjestenina i gušteri s pizzom
Hrana je imala istaknuto mjesto na ovogodišnjim nagradama. Istraživanje o utjecaju prehrane na okus majčina mlijeka dobilo je nagradu za pedijatriju jer je pokazalo da su bebe dulje sisale ako bi njihove majke konzumirale češnjak.
Talijanski tim osvojio je nagradu za fiziku istraživanjem prijelaza faza u jelu cacio e pepe, tijekom kojeg dolazi do neugodnog zgrušavanja i stvaranja grudica.
Još jedna studija otkrila je da gušteri u Togu, čak i kada imaju izbor, pokazuju izrazitu sklonost prema pizzi s četiri vrste sira. To im je donijelo nagradu za nutricionizam.
Stalak za tenisice, psihologija ega i krave i zebre
Indijski znanstvenici osvojili su nagradu za inženjerstvo osmislivši stalak za tenisice koji neutralizira neugodan miris. Konstrukcija nalik kartonskoj kutiji imala je UV lampu koja je ubijala bakterije u nekoliko minuta i pritom znala spaliti same tenisice.
Nagrada za psihologiju dodijeljena je istraživanju koje je pokazalo da ljudi kojima je rečeno da imaju iznadprosječnu inteligenciju u to povjeruju i postanu skloniji hvalisanju, čak i ako to nije istina.
Dr. Tomoki Kojima iz japanske Nacionalne organizacije za poljoprivredna i prehrambena istraživanja dobio je nagradu za biologiju. Njegov tim otkrio je da krave premazane crnim prugama, poput zebri, trpe manje uboda muha. 'Nisam mogao vjerovati, mislio sam da sanjam', rekao je Kojima.
35 godina rasta noktiju
Književna nagrada posthumno je dodijeljena dr. Williamu Beanu sa Sveučilišta Iowa. Tijekom 35 godina u nizu radova dokumentirao je rast noktiju na rukama i nogama. Njegov sin Bennett rekao je da je cijela obitelj bila uključena u taj dugotrajni projekt.
'Bio je znatiželjan prema svijetu i mi smo bili dio toga', rekao je za Guardian. 'Bio bi oduševljen ovom nagradom i sigurno bi napisao savršen govor zahvale. Rekao bi: 'Napokon, priznanje!' '
