Širom svijeta svakoga dana proizvede se 2,5 eksabajta, što je 2,5 milijardi gigabajta podataka. Većina, njih otprilike 90 posto, nastala je u posljednje dvije godine. Količina dostupnih informacija raste, raste i rast će i dalje. Svi ti podaci dolaze iz različitih izvora, uključujući internetske transakcije, društvene mreže, tražilice i web promet kao takav.

Mnogi naizgled nebitni podaci zapravo su itekako vrijedni tvrtkama jer govore o interesima njihove publike. To im pak omogućuje da poboljšaju ponudu, prilagode je klijentima te povećaju prodaju i zaradu. Tvrtke dodanu vrijednost mogu izvući iz vlastitih podataka, a mogu ih i kupiti iz drugih izvora. Imate li kvalitetne podatke, možete ih prodati i stvoriti izravniju ekonomsku korist. A sad, kad već naši podaci cure na sve strane, kad ih drugi u naše ime razmjenjuju i preprodaju gdje god stignu, zašto ne bismo i mi sami imali neku korist? Zašto bi drugi zarađivali na nama i našim tajnama? Ne bi li bilo bolje da sami prodamo sve što znamo o sebi i na tome zaradimo plaću, ili barem izdašniji honorar?

Pukao je kad je Facebook zaključao njegove podatke

Upravo to zapitali su se nekako istovremeno urednik Wireda Gregory Barber i novinar BBC-a Sam Harrison. Obojica pišu o kriptografiji i kriptovalutama, i dobro znaju na koje se adrese treba obratiti želite li nekome prodati sve ono što znate o sebi i što bi nekoga moglo zanimati. Ovo je, ukratko, njihova priča.

Barber je novinar, stručnjak za Blockchain, s diplomama računarstva i engleske književnosti skrivenima negdje u njegovom stanu u San Franciscu. Bilo je to jednog lanjskog utorka navečer, prisjeća se on, kad je svoje podatke na Facebooku prodao potpunom strancu iz Buenos Airesa. Film mu je, kaže, pukao kad je Facebook zaključao njegove i podatke drugih 90 milijuna korisnika, sve u navodnom strahu da nekotrolirano ne padnu u tuđe ruke.

Barber se ozbiljno zamislio nad dugim nizom curenja, hakiranja i sumnjivih pljačkanja podataka. Prvo što mu je palo na pamet bilo je da jednostavno izbriše svoj račun. Onda se dojetio još bolje ideje - da na prodaji svog identiteta ostvari neku zaradu. Uostalom, kad su već njegovi podaci već ponuđeni marketinškim tvrtkama, aplikacijama trećih strana i političkim strankama bez njegovog znanja, zašto se i sam ne bi okoristio tom rasprodajom? I tako je počela njegova avantura s pretvaranjem vlastitih podataka u kripto valute.

Internet bespovratno tone u ruke digitalnih oligarha

Postoji čitav novi val kompanija koji potencijalnim klijentima, ogorčenima zbog svega što se s njihovim podacima događa na internetu, šalju primamljive poruke: 'korisnici bi trebali posjedovati vlasite podatke i iz njih izvlačiti korist'. Takvi se zalažu za decentralizaciju interneta koji bespovratno tome u ruke digitalnih oligarha kakvi su Facebook i Equifax, agencija koja raspolaže s podacima o 800 milijuna potrošača i 88 milijuna kompanija diljem svijeta.

Eto, Sir Tim Berners Lee, tvorac World Wide Weba, sada gradi platformu Solid koja bi korisnicima trebala omogućiti baš to - nadzor nad vlastitim podacima. Ocean Protocol pak privlači ulagače idejom o decentraliziranoj razmjeni kojom ljudi svoje podatke nude izravno umjetnim inteligencijama. Svoje mjesto na tržištu pokušava pronaći i nekoliko aplikacija manje pouzdane vjerodostojnocti i nejasnog podrijetla.

Barber se za početak prijavio na aplikaciju zvanu Datum. Jednim dodirom podijelio je svoju lokaciju; u zamjenu mu je obećan 1 DAT kojim može trgovati na Ethereumu. Potom je svratio na Doc.ai, web mjesto na kojem korisnici dijele kojekakve medicinske podatke, od uputnica i recepata do rezultata mikrobioloških nalaza; sve to u zamjenu za kripto novčić zvan NRN. Prijavio se na studiju o alergijama i pristao javiti aplikaciji svaki put kad mu procuri nos. Registracija je uključivala dijeljenje selfija, lokacije i zdravstvenih podataka iz Apple Health aplikacije.

Potom je na Wibsonu povezao svoje biografske podatke s Facebooka s trkačkim navikama koje pohranjuje na Stravi. Prvi kupac brzo se javio: zatražio je njegove podatke s Facebooka u zamjenu za 46 wibova, Wibsonove lokalne kripto valute. Barber je pristao i počeo zarađivati na prodaji svog života za kripto novac. Barem je tako mislio.

Pažnju je posvetio tvrtkama koje nude brzu zaradu

Sama Harrisona, novinara BBC-ja, na prodaju tajni o svom životu onima koji su ih spremni platiti, nagnali su skandali poput onog s Cambridge Analyticom. Sjećate se? Riječ je britanskoj tvrtki za politički konzalting, koja se na prevaru dočepala podataka o 80 milijuna korisnika Facebooka. Naivci su im dali svoje podatke, vjerujući da će se iskoristiti u znanstvene svrhe. Ono, Cambridge, Oxford, kužite hint,ne? Činjenica da je potpredsjednik kompanije bio Steve Bannon, tada glavni strateg administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, dodala je još malo soli na ranu.

Uglavnom, Harrison je krenuo sličnim putem kao i Barber. Jer, ako su obećanja ponuditelja istinita, em će kontrolirati tko i kako koristi njegove podatke, em će početi zarađivati novac na nečemu što je dosad ionako dijelio besplatno. Pažnju je posvetio tvrtkama koje nude brzu zaradu. Uz već notorni Ocean Protocol, kontaktirao je Datacoup no on nije primao nove korisnike. Permission.io će platiti korisnicima u ASK žetonima, tvrtkinoj kripto valuti, pod uvjetom da gledaju reklame.

Kako tu nije bilo mogućnosti za realnu zaradu, Harrison se okrenuo drugim mjestima. Kad već ispunjava gomile online kvizova iz zabave, pomislio je, zašto na pitanja o sebi ne bi odgovorio za novac? Tvrtka CitizenMe tvrdi da nudi stvarnu vrijednost za stvarne podatke iz vašeg života. Nakon što odgovorite na deset pitanja, oni će vam na vaš PayPal uplatiti deset penija, ili centa. Nije puno, ali i Englezi valjda imaju svoju varijantu poslovice zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača. U Datumu, tvrtki za pohranu podataka i monetizaciju u ranoj fazi razvoja, nude mu pak otkup podataka o lokaciji za 1 DAT mjesečno, što vrijedi oko 0,01 dolara.

Koga to sve zanimaju podaci o vašem životu?

Naposljetku se i Harrison, baš kao i Barber, našao kod Wibsona. Njihovi wibovi mogu se zamijeniti za Spotify Premium, Visa darovne kartice i Uber kredite. Za pristup podacima o lokaciji dobio je 15 bodova, povezivanje s Facebookom i LinkedInom nosi po 20 bodova, podaci o uređaju 25. Ti će podaci biti prodani Wibsonovim partnerima, a oni će ih koristiti za marketinške kampanje i istraživanja tržišta. Korisnici mogu odabrati žele li dostaviti anonimne podatke, poput geolokacije, ili će otkriti više, poput LinkedIn profila.

S kriptovalutama u virtualnom džepu, Harrison je počeo trgovati. Kalifornijskom sveučilištu iz Berkeleya će mjesec dana otkrivati podatke o svom uređaju; njihovi podaci koristit će se za smanjenje prometnih gužvi, a on će zaraditi 20 bodova. Još 12 bodova dobit za svoje podatke od projekta o globalnom zatopljenju madridskog sveučilišta Carlos III. Jedanaest bodova kapnulo je za podatke o geolokaciji, opet iz prometnog istraživanja sveučilišta iz Berkeleya.

Harrison je na kraju sakupio 423 boda; dovoljno da ih zamijeni za mjesec dana besplatnog Spotifya ili deset dolara na Visinoj darovnoj kartici. Od velike zarade na prodaji života nije bilo ništa. Harrison i dalje piše za BBC. S druge strane svijeta Barber je zbrajao svoju zaradu: 162 wibova, jedan DAT, 0 NRN-a. Sve u svemu, preračunato u novac: 0,3 centa. I on još piše za Wired.

I koliko na kraju vrijedi vaš život na internetu

Život se dakle može prodavati, ali se za njega još ne može dobiti puno. Bit će bolje, smatra Rohit Talwar, futurist i izvršni direktor izdavačke kuće Fast Future. Jedino što što ti podaci neće biti tretirani na isti način.

'Oni koji imaju zanimljive živote, koje smatraju utjecajnima, koji poznaju puno ljudi, čiji bi podaci mogli utjecati na kupovinu kod drugih ljudi, oni će zaraditi više', predviđa Tawar. Znači s podacima će biti kao i s ljudima: neki će vrijediti više, neki manje, a neki će jednostavno biti suvišni.