INTERVJU: NEVEN BUDAK

Kako i do kada do nove, ambiciozne škole?

18.07.2013 u 10:23

Bionic
Reading

Prema radnim dokumentima nove strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije osnovnoškolsko obrazovanje trebalo bi se produžiti na devet godina, a ona predviđa i brojne druge ambiciozne promjene koje bi trebale osigurati kvalitetnije znanje i veću konkurentnost naših mladih na domaćem, europskom i svjetskom tržištu rada

Tako će primjerice nastavnici morati na doškolovanje jer strategija predviđa da se učenje osuvremeni – da se manje forsira 'štrebanje' napamet, a više kreativnost učenika. Također je prepoznato da mnogi nastavnici danas nemaju potrebna pedagoška znanja. Kada ih usvoje, dobit će licence koje opet neće vrijediti za cijeli život već će se obnavljati u skladu s idejom o cjeloživotnom obrazovanju. Slično će vrijediti i za ravnatelje i rektore. Oni će morati naučiti potrebne menadžerske vještine. Osim toga sve škole bi se do 2020. trebale potpuno internetizirati. Strategija također predviđa smanjivanje broja stručnih škola i njihovo koncentriranje u većim gradskim središtima po uzoru na razvijene europske zemlje. Za to će pak trebati urediti učeničke domove.

Dakle, za provođenje svih ovih planova, ali i mnogih drugih koje predviđa nova strategija, trebat će i sredstava i energije i vremena. Stoga smo zamolili voditelja Nacionalnog operativnog tijela za donošenje strategije, prof. dr. Nevena Budaka, da nam u razgovoru za tportal kaže do kada očekuje da bi se ona mogla provesti te koliko je realno izvodiva.

Neven Budak i Željko Jovanović
Kroz koliko godina mislite da bi se nova strategija mogla provesti?

Strategija je okvirno planirana do 2025., ali je jasno da će se nakon nekoliko godina morati procijeniti njezini učinci i vidjeti treba li napraviti neke korekcije u ciljevima, mjerama i rokovima. Nemoguće je točno predvidjeti što će u našem okruženju biti za dvanaest godina.

Koliko je realno očekivati da bi Hrvatska mogla imati potrebna sredstva za sve ono što ste planirali – više školskog prostora zbog povećanja broja učenika koji će doći s produženjem školovanja i proširenjem cjelodnevnog boravka koji trebaju mnogi roditelji; novac za veći broj nenastavničkog kadra poput psihologa za individualniji rad s naprednom djecom kao i onom s teškoćama u učenju; sredstva za potrebnu dodatnu edukaciju nastavnika, ravnatelja i rektora; novac za uređenje domova za srednjoškolce koji bi bili neophodni ako se broj srednjih škola smanji i one se koncentriraju u većim gradskim središtima itd?

Sredstva su, pogotovo u ovoj situaciji u kakvoj sada jesmo, ograničavajući faktor. Međutim, dosta se novca u čitavom sustavu troši neracionalno, pa tu leže potencijalni izvori financiranja dijela mjera. Zatim su tu europski fondovi, koji mogu pripomoći. Međutim, jasno je da se izdvajanja za obrazovanje i znanost moraju povećati, ali ne nužno i samo iz proračuna, nego iz privatnog sektora koji sada ulaže jako malo. Što se proračunskih sredstava tiče, sva ministarstva bi trebala izdvajati dio novca za obrazovanje i istraživanje, jer svima mora biti jasno da bez kvalitetnog obrazovanja i dostatno financiranih, relevantnih i učinkovitih istraživanja niti gospodarstvo ne može napredovati i biti konkurentno. Napokon, i demografija čini, nažalost, svoje: u svakoj je generaciji sve manje učenika, pa se smanjuje i potreba za prostorom i nekim kadrovima.

Zašto se želi povećati udio gimnazijalaca?

Kvalitetno opće obrazovanje je odlično polazište za nastavak školovanja, jer osposobljava učenike za lakšu prilagodbu različitim obrazovnim sadržajima. U sadašnjim uvjetima, a to se neće ubrzo promijeniti, vlada velik interes za upis u gimnazije i nastavak obrazovanja na visokoškolskoj razini, pa je i to motiv povećanja njihova udjela u ukupnom srednjoškolskom obrazovanju.

Hoće li i oni biti bolje pripremljeni za tržište rada?

Ako se strategija provede onako kako je zamišljeno, tada će svi učenici biti bolje pripremljeni za tržište rada.

Hoće li ova strategija zahtijevati značajnije povećanje birokracije budući da se namjerava uvesti bolja kontrola ocjena, nastavnika i poslovanja škola?

Za mnoge mehanizme upravljanja kvalitetom nije potrebno nikakvo dodatno zapošljavanje, jer će to raditi ljudi iz sustava. Tamo gdje će trebati dodatno zapošljavanje moći će se, vjerujem, doškolovanjem ljudi iz sustava, a koji će biti višak, popuniti takva radna mjesta.

Kako se planira uskladiti naše tržište rada, odnosno gospodarska i razvojna strategija s obrazovnom. Imaju li drugi resori jasnu viziju u kojem bi se pravcu Hrvatska mogla razvijati?

Za strategija drugih resora morat ćete se obratiti njima.