Fotografije svemira, poput onih koje snima Svemirski teleskop James Webb, mogu nas navesti da pomislimo kako je svemir pun zvijezda, galaksija i planeta. No, istina je da materija u svemiru nije ravnomjerno raspoređena – a neki astronomi vjeruju da se naša galaksija, Mliječna staza, nalazi unutar goleme kozmičke praznine.

Novo istraživanje koje predvodi Indranil Banik, kozmolog sa Sveučilišta u Portsmouthu, sugerira upravo to. Njegov tim je otkrio da zvukovi iz ranog svemira, odnosno baryonske akustične oscilacije (BAO) – valovi koji potječu iz razdoblja neposredno nakon Velikog praska – podupiru ovu ideju. Njihova otkrića objavljena su u svibnju u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

Hubbleova napetost: svemir se širi brže nego što bi trebao

U središtu ove teorije je tzv. Hubbleova napetost - razlika između očekivane i stvarno izmjerene brzine širenja svemira. Na temelju promatranja ranog svemira i važećeg modela kozmologije, znanstvenici su izračunali kolika bi trebala biti stopa širenja danas. No, kada mjerimo brzinu kojom se galaksije u obližnjem svemiru udaljavaju, ona je veća nego što smo očekivali.

'Riječ je o neskladu između teorije i promatranja,' objašnjava Banik. 'A to baca sumnju i na izračune o starosti svemira.'

Rješenje? nalazimo se u gigantskoj praznini

Banik i njegov tim predlažu rješenje: možda se nalazimo unutar ogromne kozmičke praznine, regije svemira gdje ima manje galaksija i materije nego prosječno. Gravitacija bi iz te regije povlačila materiju prema gušćem okruženju izvan nje, što bi uzrokovalo iluziju ubrzanog širenja kad promatramo obližnje galaksije.

Ova hipotetska regija naziva se KBC praznina, a trebala bi biti široka oko dvije milijarde svjetlosnih godina, s čak 20 posto manjom gustoćom od prosječne gustoće svemira.

Zvučni valovi iz Velikog praska kao dokaz

U najnovijem radu, Banikov tim analizirao je sve dostupne podatke o BAO oscilacijama u posljednjih 20 godina. Te oscilacije funkcioniraju kao standardno mjerilo koje astronomima pomaže pratiti povijest širenja svemira.

Njihova analiza pokazala je da je model s lokalnom prazninom 100 milijuna puta vjerojatniji od standardnog modela bez praznine.

Ovo je, tim rečeno, snažan argument u korist ove teorije - ali još uvijek ne i konačan dokaz. Banik trenutno koristi podatke sakupljene od supernova kako bi testirao jednu od glavnih slabosti ove teorije: ako je Hubbleova napetost lokalni fenomen, onda bi on u udaljenijem svemiru morao nestati.

'Podaci o supernovama zasad sugeriraju da Hubbleova napetost postoji čak i na većim udaljenostima,' kaže Banik.

Ako se potvrdi da napetost nestaje u udaljenijem svemiru, to bi bio doprinjelo teoriji kozmičke praznine. No za sada, tajna svemirskog širenja ostaje neriješena, piše Gizmodo.