Tadžikistan dovršava najvišu branu na svijetu, kolosalnu konstrukciju visoku 335 metara koja će proizvoditi jednaku količinu struje kao tri nuklearne elektrane. Uz rješavanje kroničnog energetskog manjka, projekt bi mogao potpuno promijeniti regiju i izvući stanovništvo iz siromaštva.

No ova se priča ne proteže godinama, nego desetljećima. Rogunska brana zapravo je sovjetski megaprojekt čija je gradnja počela još 1976. godine, no tek se pola stoljeća kasnije približava kraju, piše TheB1M.

Sovjetski san koji je preživio raspad SSSR-a

U bivšem SSSR-u izraz 'Rogun' izazivao je gotovo mitske asocijacije - poput nesuđene 'Palače Sovjeta', ali u planinskoj zabiti središnje Azije. Sovjeti su bili poznati po gigantskim infrastrukturnim pothvatima: od kanala koji su kopali robijaši do megabrana u najnepristupačnijim predjelima.

Rogun je trebao biti kruna tog pristupa. Gradnja je krenula nakon uspjeha drugih velikih brana, posebno one u Bratsku, čiji je akumulacijski bazen od 5400 kvadratnih kilometara postao sovjetski ponos. Potaknuti takvim uspjesima, odlučili su podići još veću branu, i to na istoj rijeci na kojoj je stajala tada najviša na svijetu, Nurek.

Nurek, dovršen 1979. godine, bio je visok gotovo kao Eiffelov toranj te je donio struju većem dijelu Tadžikistana i otvorio put Rogunu, projektu koji je trebao opskrbljivati energijom cijelu središnju Aziju, ali i osigurati kontrolu poplava i navodnjavanje poljoprivrede.

No ambicija je brzo postala problem. Geološki nestabilno područje, rizik od potresa i golema količina potrebnog tuneliranja počeli su gutati budžet. Kad je Sovjetski Savez ušao u stagnaciju, fokusirao se na rat u Afganistanu, nuklearno nadmetanje i sanaciju Černobila, a Rogun je pao u drugi plan.

Do raspada SSSR-a projekt je već ozbiljno kasnio. Tadžikistan je 1991. godine naslijedio napola izgrađenu branu, ali bez novca, opreme i stručnjaka. Ubrzo je izbio i građanski rat, a gradilište je opljačkano, radnici su pobjegli i sve je stalo.

Dizanje projekta iz mrtvih

Početkom 2000-ih zemlja se postupno stabilizirala, ali je trpjela goleme energetske nestašice, naročito zimi. Oslanjanje gotovo isključivo na hidroenergiju značilo je da Tadžikistan ima struje u proljeće i ljeto, ali ne i u hladnim mjesecima, stoga je Rogun ponovno postao prioritet.

Ruske tvrtke, uključujući aluminijskog giganta Rusal, pokazale su interes jer im je trebala jeftina struja. Kratko je izgledalo da gradnja kreće, ali troškovi su eksplodirali iznoseći desetke milijardi dolara. Predsjednik Emomali Rahmon čak je pozvao građane da kupe udjele u projektu, no novca i dalje nije bilo dovoljno.

Tek 2016. godine posao je preuzeo talijanski Webuild (bivši Salini Impregilo). Ondje ih je dočekao golem izazov; lokacija je već jednom bila poplavljena, a potresi su godinama narušavali staru sovjetsku infrastrukturu.

Kako izgraditi branu koja može preživjeti potres magnitude 8?

Za razliku od nebodera, koji se mogu 'ljuljati', brana mora biti ukopana u stijenu. Rogun se gradi kao nasuta brana s glinenom jezgrom, konstrukcija koja se pod opterećenjem može prilagoditi i apsorbirati seizmičku energiju bez pucanja. Masivni kameni nasipi djeluju poput amortizera dok glina osigurava vodonepropusnost.

Temelji su ojačani da bi se spriječila likvefakcija tla u slučaju jakog potresa, a sustav tunela sprječava opasno prelijevanje vode.

Preusmjeravanje rijeke

Da bi se uopće mogla graditi, rijeka Vahš morala je biti skrenuta u četiri golema podzemna tunela. Dva su Sovjeti započeli, a Webuild ih je morao potpuno obnoviti i dodati još dva. Kad je 2016. godine rijeka konačno preusmjerena, otvoren je put gradnji brane.

Rogun se podiže u fazama; prvo je izgrađena 'startna' brana, visoka oko 100 metara, a zatim se nasip postupno nadograđuje. Do 2018. godine pušten je u rad prvi turbinski generator, a drugi 2019.

Ovo ljeto kruna brane dosegla je oko 1110 metara nadmorske visine, višu točku od planirane visine Jeddah Towera u Saudijskoj Arabiji. Konačna visina, 1300 metara iznad razine mora, očekuje se do 2029. godine, a pun kapacitet akumulacije do 2036. Procijenjena završna cijena: oko 6,3 milijarde dolara.

Raseljavanje i regionalne tenzije

Kao i kod Nureka, stvaranje akumulacijskog jezera znači da će više od 46 tisuća ljudi morati napustiti domove u 69 sela. Do 2024. godine preseljeno ih je više od 15 tisuća, ali mnoga nova naselja nemaju adekvatne škole ni zdravstvene usluge.

Uz to, Uzbekistan strahuje da će Tadžikistan kontrolirati dotok vode ključne za uzgoj pamuka, resursa o kojem ovisi njegova poljoprivreda, a slični sukobi već su viđeni oko etiopskog projekta 'Grand Renaissance'.

Ipak, Rogun bi mogao donijeti i suprotan scenarij: izvoz čiste energije u regiju, manju ovisnost o fosilnim gorivima i stabilniju ekonomiju.