Roguelike, jedan od mojih omiljenih žanrova, u zadnjih desetak godina neprestano napreduje. Makar temeljna ideja ponavljanja fiksne količine sadržaja u svrhu postupnog napretka uz trajna poboljšanja ostaje u samom srcu ovih igara, zanimljivo je gledati načine na koje ih developeri odluče iskoristiti. Od bezbroj klonova Hadesa do tone imitatora Slay The Spirea, žanra se vrlo lako zasititi, osim ako, kao recimo ja, tražite malo čudnije naslove.

Super Fantasy Kingdom, naoko neugledna minimalistička strategija, stigla mi je pod radar putem Steam Next Festa, a kada je autor objavio da planira izbaciti Early Access, nisam čekao tuđe komentare da me uvjere ili obeshrabre od kupnje, nego sam impulzivno kliknuo na košaricu i ostatak je više-manje, kako bi se reklo - povijest.

Roguelike menadžment resursa? Zvuči zanimljivo...

U Super Fantasy Kingdomu s vrlo ograničenim fondom resursa (radnici i sirovine) gradite infrastrukturu minijaturnog grada koji, pored proizvodnje hrane i sirovina, mora svake noći stavljati heroje pred zidine ne bi li odbio najezde čudovišta. Umjesto da heroje izravno kontrolirate, stavljate ih na fiksna mjesta na kojima, ovisno o položaju, daju razne bonuse susjednim jedinicama te, bez vaše izravne kontrole, automatski udaraju neprijatelje.

Izbor likova koje možete staviti pred grad je ograničen izborom koji ste otključali tijekom igranja. Bit će vam, pored fiksnog izbora zgrada koje gradite unutar dvorca, dostupne i one na mapi koje, kako igra napreduje, pružaju dodatne vrste interakcija. Tako ćete otkrivati nove premete i dijelove mape, dodavati si određene bonuse na startu svakog pokušaja ili omogućiti više opcija po pitanju načina na koji funkcioniraju neke od vaših jedinica.

Kao i kod većine roguelikeova, odluke o nadogradnjama obično se svode na višestruke izbore, pa je uvijek zanimljivo otkrivati što bi bilo da ste 'izabrali ono drugo'.

Igra po tome dosta podsjeća na Heroes of Might an Magic, u kojoj otkrivanjem raznih dijelova mape dobivate više opcija za specijalne zgrade. Valja voditi računa da je ovo, ipak, igra u kojoj je ključ uspjeha - učinkovitost.

Mikromenadžment za kućanice

Način na koji pak gradite i razvijate gradić je u vidu pomoći ograničenog broja aktivnih radnika te, kao u svakoj disfunkcionalnoj obiteljskoj firmi, žonglirate između njihovih raznih uloga i tjerate ih da rade na onome što vam je bitno u tom trenutku. Naime igra se odvija unutar dnevnih ciklusa te radnici navečer odlaze na počinak, a heroji nakon mukotrpnog ubijanja čudovišta idu u krčmu i tamo očekuju skuhanu večeru.

Ako ih ne nahranite, drugi će dan biti gladni i manje učinkoviti, a ako raznim diversificirate jelovnik, dobivat će dodatni XP i puno ranije postajati puno moćniji. Svakih nekoliko dana dvorac će vam napasti i određeni bossovi koje neizravno birate izborom jedinica što su svakog jutra započinjale napad.

Uglavnom, mogao bih nastaviti trviti o raznim zanimljivim interakcijama i korelaciji određenih zgrada s određenim bonusima, no to ovdje nije poanta. Naime ideja je sustavno otkrivanje novih načina na koje vaše kraljevstvo postaje moćnije, kako ćete najučinkovitije evoluirati svoje heroje (da, postoji i to) te kako ćete preživjeti mjesec dana bez probijanja obrane.

I to se postupno pojačavanje i bolji startni resursi na koje smo navikli u roguelike žanru ovdje dolaze super sporo. Nakucat ćete desetke sati u igri prije nego što dobijete prvi uspješan run.

Zanimljivo, zarazno i... možda ne za svakog

Super Fantasy Kingdom je, u tom smislu, jednako napet koliko i opuštajući - ne radi se o real time strategiji u kojoj morate mahnito klikati na razne jedinice, već malo sporijoj igri koja i dalje traži brzo razmišljanje, ali na posve drugačiji način. Sve što radite je klikanje po zgradama, dodavanje ili oduzimanje radnika i kombiniranje raznih nadogradnji koje vam osiguravaju više novca, jače heroje ili brže otkrivanje novog segmenta fiksne mape. Igra u ovom trenu ima dvije dostupne fakcije, ljude i žive mrtvace, od kojih svaki radi na malo drukčiji način te su delegirani na dvije različite mape.

Razlog zbog kojeg sve ovo što sam gore nalupao skladno funkcionira izvan je mojih sposobnosti zaključivanja, no jedna stvar je neminovna - svaki pokušaj je, makar sličan, iznimno zabavan i nudi hrpu malih zadovoljstava, poput učinkovitih formacija heroja, brzog sakupljanja resursa, otkrivanja novih zgrada, pojačanja i predmeta te, na koncu, sadržaja koji autor dodaje.

Igra je ružna i komplicirana, ali...

Tim rečeno, Super Fantasy Kingdom ni u kojem smislu nije savršena igra. Sitnih pravila ima stvarno puno, napredak je nerijetko vrlo spor dok su dijalozi i glasovi generirani umjetnom inteligencijom komično odvratni. Art direkcija je također apsolutni džumbus. Likovi su amaterske ilustracije, za koje sam skoro apsolutno siguran da ih je generirao AI, a dio njih je crtan piksel-artom. Jedina jako dobro nacrtana slika je, priznajem, predivno animiran glavni izbornik. Što se mehanika i interakcija među likovima/zgradama/pojačanjima tiče, nerijetko su zakrabuljene i nepotrebno komplicirane, no to se, uz malo truda, može pripisati old school šarmu.

Igra je, ukratko, bar u trenutnom stadiju vrlo artistički neusklađena pa, ako vam takve stvari idu na živce, možda se isplati pričekati prije nego što je autor odluči ispeglati. Mehanički gledano, izvrsna je - taman je dovoljno zarazna i intrigantna da potakne onaj 'još jedan pokušaj', a borbe u kojoj par likova kida stotine negativaca ili užurbani rad seljana koji raznose sirovine po kraljevstvu jednako su šarmantni koliko i ružni.

Super Fantasy Kingdom je, uglavnom, naslov još u ranom stadiju razvoja, što znači da za godinu dana cijela stvar može postati deset puta bolja ili deset puta gora. Zasad, doduše, definitivno ga se isplati isprobati - pogotovo ako ste razvili apetit za neobične i zarazne igre.