Put do svemira složen je mozaik prekrasnih prizora, zanimljivih otkrića i brojnih tehničkih problema. Posada u letjelici Orion susrela se s neplaniranim izazovima tijekom leta prema Mjesecu i oko njega
Posada misije Artemis II - NASA-ini astronauti Reid Wiseman, Victor Glover i Christina Koch te kanadski astronaut Jeremy Hansen - ispisala je povijest dosegnuvši najveću udaljenost od Zemlje koju je čovjek ikada ostvario. Tijekom obilaska udaljene strane Mjeseca, letjelica Orion dosegnula je rekordnu udaljenost od čak 406.771 kilometar od Zemlje – najviše u povijesti čovječanstva, nadmašivši rekord postavljen još 1970. u misiji Apollo 13.
Misija traje deset dana i služi kao test gotovo svih ključnih sustava potrebnih za buduće, još ambicioznije pothvate, uključujući spuštanje ljudi na Mjesečevu površinu. Iako je riječ o tehnološki naprednoj operaciji, stvarnost boravka u svemiru ponovno se pokazala kao kombinacija sofisticirane znanosti i vrlo prizemnih izazova.
vezane vijesti
Problemi s WC-om: Neizbježni izazovi života u svemiru
Jedan od najneugodnijih, ali i najzanimljivijih problema koji su se pojavili tijekom misije bio je kvar na svemirskom toaletu, sustavu poznatom kao Universal Waste Management System.
Nedugo nakon početka leta astronauti su primijetili da sustav ne funkcionira kako bi trebao i da treperi lampica koja signalizira kvart, što je uključivalo poteškoće s protokom i neugodne mirise koji su podsjećali na pregrijanu opremu. Takvi su problemi posebno osjetljive prirode uzme li se u obzir zatvoreni prostor letjelice jer oni izravno utječu na kvalitetu zraka i opće uvjete života posade, objašnjava CNN.
Ispostavilo se da je jedan od uzroka bio povezan s ponašanjem tekućina u bestežinskom stanju gdje dolazi do neočekivanog smrzavanja i zadržavanja u sustavu, što može uzrokovati blokade. U uvjetima mikrogravitacije, čak i jednostavne funkcije poput odvoda zahtijevaju složena tehnička rješenja, a svaka greška može imati domino-efekt na druge sustave u letjelici.
Unatoč početnim poteškoćama, NASA-ini inženjeri uspjeli su u suradnji s posadom stabilizirati sustav, čime je izbjegnuta ozbiljnija kriza. Ovaj incident dodatno naglašava koliko su svakodnevne potrebe astronauta složene kada se premjeste iz Zemljinih uvjeta u svemir.
Buđenje uz poznate zvukove
Posada Artemisa II, koja leti u kapsuli Orion od lansiranja s Floride prošlog tjedna, započela je svoj šesti dan svemirskog putovanja probudivši se u ponedjeljak uz unaprijed snimljenu poruku pokojnog astronauta NASA-e Jima Lovella, a on je letio u sklopu Mjesečevih misija Apollo 8 i Apollo 13.
'Dobrodošli u moj stari kvart', rekao je Lovell, koji je lani umro u dobi od 97 godina. 'Ovo je povijesni dan i znam koliko ćete biti zauzeti, ali ne zaboravite uživati u pogledu... neka vas prati sreća.'
Što astronauti jedu na putu do Mjeseca?
Paralelno s tehničkim izazovima, svakodnevni život astronauta uključuje i pažljivo planiranu prehranu koja mora zadovoljiti visoke nutritivne standarde, ali i pružiti određenu razinu udobnosti tijekom izoliranog boravka u svemiru. Jelovnik za Artemis II razvijan je godinama i uključuje velik broj raznovrsnih jela kako bi se izbjegla monotonija i osiguralo da astronauti unose dovoljno kalorija i hranjivih tvari, piše Gulf News.
Hrana se priprema na način prilagođen uvjetima mikrogravitacije, što znači da mora biti stabilna, dugotrajna i jednostavna za konzumaciju bez rasipanja. Upravo zato se često koristi dehidrirana hrana koja se rehidrira vodom, kao i termostabilizirana jela koja se mogu podgrijati. Posebna pažnja posvećuje se teksturi i obliku hrane, jer mrvice i sitni komadi mogu predstavljati opasnost za opremu ako lebde kabinom.
Zanimljivo je da astronauti u svemiru često preferiraju intenzivnije okuse nego na Zemlji. Zbog promjena u raspodjeli tjelesnih tekućina dolazi do blagog osjećaja začepljenosti sinusa, što smanjuje osjet okusa. Kao rezultat toga, hrana na jelovniku često je jače začinjena, a popularni su i umaci i začini koji pojačavaju aromu. Osim fizioloških razloga, prehrana ima i važnu psihološku ulogu jer pruža osjećaj rutine i normalnosti u okruženju koje je inače potpuno strano ljudskom iskustvu.
Kada je tijekom obilaska udaljene strane Mjeseca letjelica Orion dosegnula rekordnu udaljenost od čak 406.771 kilometar od Zemlje – najviše u povijesti čovječanstva, nadmašivši rekord postavljen još 1970. u misiji Apollo 13 – četiri minute prije rušenja rekorda u kadru se pojavila staklenka Nutelle.
Nutella je samo dio raznolikog jelovnika koji astronautima osigurava potrebnu energiju tijekom desetodnevne misije. Na meniju su i jela poput tjestenine sa sirom, goveđih prsa, brokule u umaku i kajgane, uz dodatke poput ljutih umaka i kave. Kako bi si olakšali konzumaciju u bestežinskom stanju, astronauti su ponijeli i veće količine tortilja te im služe kao praktična zamjena za kruh i podloga za razne namaze.
Krateri Integrity i Carroll
U radioporuci kontroli misije u Houstonu, Hansen je predložio da se jedan od kratera nazove Integrity, po imenu koje je posada dala kapsuli Orion, a da se drugi nazove u čast Wisemanove pokojne supruge Carroll, preminule od raka 2020. godine.
'Prije nekoliko godina započeli smo ovo putovanje, naša bliska obitelj astronauta, i izgubili smo voljenu osobu', rekao je Hansen glasom ispunjenim emocijama o pokojnoj supruzi zapovjednika misije dok je opisivao položaj njezina lunarnog imenjaka. 'To je svijetla točka na Mjesecu i voljeli bismo je nazvati Carroll.'
Hansen je kasnije rekao da je posada vidjela niz lunarnih značajki koje 'nijedan čovjek nikada prije nije vidio, čak ni iz Apolla'.
Orion je jurio oko daleke strane Mjeseca, a astronauti su fotografirali rijedak trenutak u kojem je Zemlja, patuljasta zbog rekordne udaljenosti od nje, zalazila i izlazila s Mjesečevim horizontom dok su kružili oko njega, što je zapanjujući nebeski obrat jer obično sa Zemlje vidimo izlazeći i zalazeći Mjesec.
Outlook u svemiru
Uz mehaničke izazove, misija je pokazala da ni digitalni sustavi nisu imuni na probleme, čak ni u svemiru. Tijekom leta došlo je do poteškoća s aplikacijom Microsoft Outlook koju je koristio zapovjednik misije za organizaciju i komunikaciju. Softver je počeo pokazivati greške koje su otežavale pristup podacima i normalno funkcioniranje aplikacije.
NASA godinama standardizira svoje alate na Microsoftovom paketu za produktivnost, suradnju i komunikaciju. Astronauti za svakodnevne zadatke koriste komercijalne laptope i zadatke, primjerice za provjeru e-mailova.
Iako takav problem može djelovati trivijalno u svakodnevnom životu na Zemlji, u svemiru ima potencijalno veće posljedice jer su komunikacija i upravljanje informacijama ključni za sigurnost misije. Kontrola misije reagirala je brzo i uspjela daljinski pristupiti sustavu, nakon čega su tehničari ponovno instalirali potrebne komponente i vratili aplikaciju u funkcionalno stanje.
Ovaj događaj ilustrira koliko su moderni svemirski letovi ovisni o kompleksnoj digitalnoj infrastrukturi, ali i koliko je važno imati mogućnost brze intervencije sa Zemlje, piše Verge. Podsjeća i da su svemirske misije zapravo kombinacija vrhunske inženjerske preciznosti i svakodnevnih tehnologija koje ljudi koriste na Zemlji. Granica između 'svemirske' i 'obične' tehnologije sve je tanja, što donosi nove prednosti, ali i nove vrste rizika.
Stvarnost i izazovi svemirskih putovanja
Misija Artemis II pruža detaljan uvid u stvarnost suvremenih svemirskih letova, gdje se spektakularni ciljevi poput povratka na Mjesec isprepliću s vrlo konkretnim i ponekad neugodnim izazovima. Problemi sa sanitarnim sustavom, specifičnosti prehrane i neočekivane softverske poteškoće pokazuju da život u svemiru zahtijeva stalnu prilagodbu i brzo rješavanje problema.
Istovremeno, način na koji su ti izazovi riješeni potvrđuje visoku razinu pripremljenosti i fleksibilnosti NASA-inih timova. Upravo takva iskustva čine temelj za buduće misije, koje će biti još zahtjevnije i dugotrajnije, uključujući planirana putovanja na površinu Mjeseca i dalje prema Marsu. Artemis II tako ne predstavlja samo tehnološki iskorak, već i važnu lekciju o tome kako ljudi žive i rade izvan granica Zemlje.
