Podjeljene mehaničke tipkovnice po mnogima su dio prolazne fame. Tijekom sredine ove godine doživjele su svojevrsnu renesansu uz sve veći broj korisnika na r/mechanicalkeyboards koji su objavljivali fotografije svojih uradaka, no kako godina prilazi kraju, sve je jasnije da je riječ o funkcionalnom, makar kratkotrajnom trendu. Duboko u želucu, doduše, osjećao sam da bi otpisivanje ovakvog formata kompaktne periferije bilo samo jedna u nizu mojih mnogobrojnih površnih odluka. To, i dijelom velika znatiželja oko toga što je podijeljene tipkovnice učinilo privlačnima u samom startu navele su me da prvom prilikom isprobam Epomakerov Split70, 70-postotnu tipkovnicu podijeljenu na (otprilike) pola.

Manje F-a, više makroa

Manjak F tipki mi, tim rečeno, nije predstavljao neki preveliki problem pri eventualnom privikavanju. Ono što me je uspjelo iživcirati neobičan je raspored i format dijela tipki. Desni Shift je komično malen, dok su slova raspoređena po načelu tipkanja u kojem ruke tijekom rada ostaju na istom mjestu, dok prsti odrađuju većinu kretanja po tipkovnici. Kad malo razmislim, iskustvo tipkanja na Split70 jako podsjeća na one web stranice na kojima učite kako tijekom tipkanja koristiti svih deset prstiju. I tako, nakon tjedna i pol provedenog u svakodnebnom radu s tipkovincom, nisam sto posto siguran radi li se o proizvodu 'za svakoga'.

Privikavnaje je - nužno

Da se razumijemo, nakon namjernog privikavanja na neobičan layout Splita70, najteži je zadatak zapravo postavljanje ruku na 'startnu poziciju' gdje slučajno ne pritišćem krive tipke. Sve nakon toga je relativno lako - pogotovo uz veliku prednost koju pružaju lijepo pozicionirane makro tipke. Zovite me razmaženim, no ideja skriptiranih 'copy' i 'paste' komandi odmah pored malog prsta nešto je što realno ne treba nikome, no kad sam ih počeo koristiti, nisam mogao stati - ne zato jer je komanda inače komplicirana, već zato jer sam pritisak na dvije tipke zamijenio - jednom.

Izgled za svačiji ukus

Vizualna strana tipkovnice, je, tim rečeno, prilagođena raznolikim estetikama. Crna verzija je, koliko god konzervativna podijeljena tipkovnica može biti - umjerena, dok bijelo-sivo-plava verzija dolazi sa prikladnim arsenalom mašnica, krafnica, cvjetića i ostalih 'slatkih' motiva koji impliciraju da je cijela stvar dizajinrana za, reći ću to tako - specifičan ukus. Obje boje su po zvučnom profilu i funkcijama identične, uz naglasak na vrlo utišan klikasti profil, elegantne linearne prekidače i vrlo simpatičnu kolekciju RGB-efekata koji jako dobro idu uz 'slatki' identitet bjelo-plave verzije.

Što se ergonomskih beneficija tiče, one su vrlo naglašene i zbilja funkcioniraju. Ramena su zbog nepotrebe za posezanjem puno odmorenija tijekom rada, što se proteže i na manjak osjećaja umora na dlanovima i prstima koji, uz diskretnu pomoć podloge za zapešća tipkanje pretvaraju u vrlo ugodno taktilno-zvučno iskustvo. Što se baterije tiče, ona je smještena u lijevoj strani tipkovnice, ima kapacitet od 3.000 mAh te zahtjeva mali oprez oko RGB-a osim ako vam ne smeta spajanje na punjač svakih nekoliko dana.

Spojivost i baterija su...ok?

Tipkovnica se, kao i većina modernih mehaničkih, može upariti sa tri bluetooth uređaja, uz pomoć 2.4 Ghz sticka ili putem opletenog kabela. Valja također naglasiti da, zbog specifične konstrukcije, dodatni kabel između dvije polovice uvijek mora biti prisutan. S obzirom na dio godine i sklonost prema lijepim RGB-efektima, moj odabrani način konekcije bio je kabelom, što ide rukom pod ruku s malo nižom latencijom kakvu obično preferiram tijekom igranja. Nagib tipkovnice također je nepodesiv te, makar meni nije predstavljao problem, možda može dovesti do problemčića ako niste navikli na malo deblji format kakvog susrećemo kod periferija ovog tipa.

Dobar izbor za entuzijaste

Sve u svemu, Split70 se pokazao zanimljivim. Makar ga nikad ne bi kupovao kao svoj prvi izbor, njegova ergonomska strana, korisne makro tipke i kompaktan format definitivno su vrijedni spomena. Ako spadate među ljubitelje avangardnih periferija koje, uz malo privikavanja, postaju sve bolje i bole (i usto donose brojne beneficije ergonomskog pristupa tipkanju), ova tipkovnica bi, ako je planirate uglavno koristiti spojenu putem USB-a, mogla ući u uži izbor za vašu sljedeću impulzivnu kupnju.

Također, nevezano uz osvrt - tijekom pisanja teksta sam silno htio negdje ubaciti 'Ništa kontra Splita', ali s obzirom da sam na kraju imao nekoliko prigovora vezanih uz periferiju, mislim da to ne bi imalo smisla. Sorry, Dino.

• Ime: Epomaker Split70
• Broj tipki: 71+knob
• Nosači: Gasket
• Kućište: plastika
• Stabilizator: na ploči
• Prekidači: Wisteria linear V2
• Kapice: PBT, Cherry profil
• Materijal ploče: PC, bez flex cuta
• PCB: hot-swap s podrškom za 3 i 5 pinova
• Povezivost: USB-C, 2,4 G, Bluetooth (Win, Mac)
• Anti ghosting: Da, N-key rollover
• Smjer LED osvjetljenja: prema korisniku
• Baterija: 3.000 mAh
• Dimenzije: 184 mm puta 184 mm po strani
• Težina: 890 g
• Cijena: 110 eura plus poštarina
• Ustupio: Epomaker