Riješe li se financiranje i izazovi rada u svemiru, projekt solarnih panela u orbiti mogao bi zaživjeti sredinom ovog stoljeća
Solarni paneli u svemiru mogli bi smanjiti europske potrebe za obnovljivom energijom na Zemlji za 80 posto do 2050. godine, pokazalo je istraživanje.
Koristeći detaljan računalni model buduće energetske mreže kontinenta, istraživači su otkrili da bi sustav svemirskih panela, koji je dizajnirala američka svemirska agencija NASA, mogao smanjiti troškove cijelog europskog elektroenergetskog sustava za čak 15 posto.
Također bi mogao smanjiti potrošnju baterija za više od dvije trećine. Studija, koju su vodili istraživači s King's Collegea u Londonu, prva je koja procjenjuje mogući utjecaj svemirske solarne energije na Europu.
Svemirski solarni paneli koji su dali pozitivne rezultate koriste dizajn heliostata. Dizajn koji sustav oponaša ima reflektore nalik zrcalima za prikupljanje Sunčeve svjetlosti u orbiti, a ona se zatim prenosi do zemaljskih postaja i pretvara u električnu energiju prije nego što biva isporučena u energetsku mrežu.
Računalni model europske energetske mreže obuhvaća 33 države i simulira potražnju za električnom energijom, proizvodnju i skladištenje da bi se identificirala najjeftinija opcija za zadovoljavanje potreba.
Svemirski izazovi
Kada su istraživači integrirali koncept ovih panela u model temeljen na NASA-inim predviđanjima o njegovom potencijalnom energetskom kapacitetu, rezultati su pokazali da bi mogao zamijeniti čak 80 posto europske obnovljive energije na kopnu.
Ona je pak neredovita i ovisna o vremenskim uvjetima, što komplicira pouzdanu opskrbu, a dolazi s različitim troškovima. Svemirski solarni paneli mogli bi stoga biti alternativni centralizirani energetski izvor koji radi iznad atmosfere s kontinuiranom snagom gigavatne skale.
Modeliranje nije uzelo u obzir potencijalne utjecaje specifičnih svemirskih izazova poput orbitalne gužve, prekida prijenosa ili varijabilnosti zračenja, što bi moglo utjecati na pouzdanost i operativne performanse panela.
Potencijalna isplativost ne bi se mogla ostvariti do 2050. godine jer bi njihova izgradnja, lansiranje i održavanje bili preskupi, osim ako tehnološki rast ne smanji troškove.
Japan već razvija takve panele i integrira ih svoju svemirsku i strategiju neto nula emisija štetnih plinova. Europa bi mogla slijediti taj primjer jer već ima dugogodišnju tradiciju u multinacionalnoj suradnji s ciljem prekogranične razmjene električne energije i satelitskih pothvata pod okriljem Europske svemirske agencije.
Tako bi moglo nastati rješenje na razini kontinenta da bi se osigurala stabilna opskrba obnovljivim izvorima energije na razini baznog opterećenja, smanjujući ovisnost Europe o energiji generiranoj plinom, piše Guardian.