Iako se čini kako postoji mnogo vrsta ležećih policajaca, iz Ministarstva mora prometa i infrastrukture navode kako se u praksi upotrebljava samo nekoliko modela
Nije rijetko da krenete voziti nekom cestom svog grada ili mjesta koju poznajete pa odjednom shvatite da su na njoj postavljeni ležeći policajci za koje bi se mogli zakleti da ih do neki dan baš na tom mjestu nije bilo. Iako je većini građana prvi običaj u takvim slučajevima pomisliti na Vladu i ministarstva i organe središnje države, činjenica je da zone smirenog prometa u kojima se upotrebljavaju, između ostalog, i ležeći policajci, određuju jedinice lokalne i područne samouprave u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, a sve temeljem odredbi članka 5, stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
vezane vijesti
Dakle, za ležeće policajce na vašoj svakodnevnoj ruti odgovorni su lokalni policajci i lokalni načelnici, gradonačelnici i njihovi suradnici.
Ležeći su policajci dio signalizacije i opreme za smirivanje prometa kojim se utječe na usporavanje brzine kretanja vozila na dopuštenu brzinu. Taj je dio pokriven Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama kojim se propisuju vrsta, značenje, oblik, boja, dimenzije i postavljanje prometnih znakova, signalizacije i opreme na cestama, izvijestili su Tportal iz Ministarstva mora prometa i infrastrukture Republike Hrvatske.
Osim ležećih policajaca koji se službeno zovu ‘umjetne izbočine’ dio signalizacija i oprema za smirivanje prometa sastoji se od optičkih bijelih crta upozorenja; traka za zvučno upozoravanje; vibracijskih traka i uzdignutih ploha na kolniku.
Kako kažu iz Ministarstva umjetne izbočine se postavljaju prije zone smirivanja prometa, većinom u stambenim ulicama, obilježenim prometnim znakovima kojima se označava zona u kojoj je ograničena brzina ili područje smirenog prometa, postavljaju se preko polovine ili po cijeloj širini prometnog traka; a ako se postavljaju u nizu međusobna udaljenost izbočina može iznositi od 20 do 60 metara, ovisno o situaciji.
Ovisno o ograničenju brzine, sljedećih su dimenzija:
- a) za 50 km/h ili manje, njihova širina ne smije biti manja od 60 cm, a visina ne smije prelaziti 3 cm;
- b) za 40 km/h ili manje, njihova širina ne smije biti manja od 90 cm, a visina ne smije prelaziti 5 cm;
- c) za 30 km/h ili manje, njihova širina ne smije biti manja od 120 cm, a visina ne smije prelaziti 7 cm.
Iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture su naglasili kako se tipovi a) i b) moraju izvoditi od modularnih elemenata (gume ili plastične mase), a tip c) može se izvoditi i od asfaltne mase; te da izbočina poprečno na smjer vožnje na spoju s kolnikom ne smije imati rubove.
Što se tiče same izvedbe odnosno moguće tipizacije iz Ministarstva su nam naglasili kako je “standardizacija moguća, ali u praksi se primjenjuje svega nekoliko tipova koji se uglavnom ponavljaju, tako da ne postoji izražena potreba za standardizacijom, ali ista nije isključena.”
