Zlatne bukovače (Pleurotus citrinopileatus), porijeklom iz šuma istočne Europe i Azije, u SAD-u se uzgajaju od početka 2010-ih te su uskoro postale popularne zbog atraktivnog izgleda i ugodnog okusa. Danas ih Amerikanci kupuju u trgovinama, na tržnicama i u kućnim setovima za uzgoj, no nova istraživanja upozoravaju da iza njihovog šarma stoji ozbiljan ekološki problem.

Znanstvenici sa Sveučilišta Wisconsin–Madison i Sveučilišta Floride otkrili su da je ova vrsta već značajno narušila ravnotežu domaćih zajednica gljiva u SAD-u. Njihovo istraživanje, objavljeno u časopisu Current Biology, pokazalo je da zlatna bukovača lako 'bježi' iz uzgoja i širi se prirodnim šumama, gdje nadjačava domaće vrste gljiva.

'Iako je riječ o lijepoj i jestivoj vrsti, sada je dokazano da može pobjeći iz uzgoja i raširiti se u prirodnim staništima, gdje istiskuje domaće gljive', navode autori studije.

Istraživači su pomoću terenskih podataka i informacija prikupljenih putem platformi poput iNaturalista i Mushroom Observera mapirali širenje zlatne bukovače duž istočne obale SAD-a od 2016. godine. Pokazalo se da se vrsta postupno širi prema jugu, a trenutno je zabilježena u gotovo svim saveznim državama istočno od Mississippija.

Kako bi procijenili ekološki utjecaj, znanstvenici su usporedili uzorke mrtvih stabala brijesta sa i bez prisutnosti zlatnih bukovača. Analiza DNK otkrila je značajno smanjenje raznolikosti domaćih gljiva, uključujući vrste od medicinskog i ekološkog značaja, ondje gdje su bukovače bile brojne, piše Gizmodo.

Glavna autorica studije, Michelle Jusino sa Sveučilišta Floride, upozorava da je riječ o 'tihoj invaziji' koja prolazi neprimijećeno jer su gljive mikroskopske i teško ih je pratiti. 'Želimo podsjetiti uzgajivače da uzgojene gljive ne ostaju tamo gdje ih zasadimo. Jednom kad se oslobode u prirodu, mogu se brzo proširiti i potisnuti domaće vrste'.

Znanstvenici ističu da bi se pravovremenim djelovanjem još moglo spriječiti veće štete. 'Iako su male, njihov utjecaj može biti ogroman. Ako reagiramo sada, možda možemo zaštititi domaće ekosustave prije nego što ravnoteža bude trajno narušena', zaključuje Jusino.