Profesor paleontologije kralježaka sa Sveučilišta u Bristolu Michael J. Benton i profesorica planetarnih i svemirskih znanosti s Otvorenog sveučilišta Monica Grady udružili su snage i u tekstu objavljenom na The Conversationu stvorili prilično uvjerljiv opis udara velikog asteroida kakav je ubio dinosaure, kao i onoga što se događalo sa Zemljom i živim bićima nakon toga.

Što bi ljudi vidjeli, čuli ili namirisali? I bi li umrli ili preživjeli?

Kako bi nam opisali početno stanje, znanstvenici u tekstu kreću od posljednjeg dana razdoblja krede, prije 66 milijuna godina. Dan započinje mirno, ugodno je toplo. Posljednjih tjedan dana asteroid je vidljiv samo noću i izgleda poput nepomične zvijezde. Ide direktno prema Zemlji.

U posljednja 24 sata svjetlost postaje sve vidljivija, ali podsjeća na još jednu zvijezdu ili planet koji je sve svjetliji.

Što se događa u trenutku udara?

Da je čovjek u trenutku udara bio na Zemlji, prvo bi doživio kratki svjetlosni i zvučni show. Uoči samog udara mogao bi vidjeti sjajnu vatrenu kuglu kako se približava te čuti prateće pucketanje ili zvukove šuštanja. Kako pojašnjavaju znanstvenici, zvukovi su rezultat fotoakustičnog efekta - intenzivna svjetlost vatrene kugle zagrijava tlo, a ono zagrijava zrak iznad nje i uzrokuje valove tlaka ili zvuk.

Zatim je odjeknula eksplozija jer se asteroid kreće brže od brzine zvuka, poput zvuka koji nastane kad zrakoplov probije zvučni zid, samo puno, puno glasnije. No, ističu znanstvenici, asteroid sa svojim promjerom od 10 kilometara udara u tlo prije nego što bilo koje živo biće u blizini zone udara ima vremena pobjeći u zaklon.

Udar ispušta ogromnu energiju i formira krater u samo nekoliko sekundi, a niz udarnih valova zagrijava i komprimira asteroid te njegovu metu dok se energija oslobađa. Kako se udarni valovi šire, stijene se lome, raspadaju i otprilike deset sekundi nakon udara stvara se fontana užarene pare čija temperatura doseže gotovo 10 tisuća stupnjeva Celzija.

Dvadeset sekundi nakon udara krater je dubok najmanje 30 kilometara, dublje nego išta nama poznato na Zemlji, a sam rub visok mu je preko 20 kilometara - više nego dvostruko od Mount Everesta. No, ističu znanstvenici, ova ogromna struktura ne stoji dugo. Nakon manje od minute kreće urušavanje. Tri minute nakon udara središte kratera se odbilo i formiralo vrh visok nekoliko kilometara koji se potom urušava u njega.

Bilo koje živo biće u blizini točke udara više nije među živima. Čak i oni koji su 2000 kilometara udaljeni vjerojatno pogibaju od toplinskog zračenja i nadzvučnih vjetrova koji se šire s mjesta udara.

Pet minuta kasnije

Samo pet minuta poslije vjetrovi su sravnili sa zemljom sve unutar 1500 kilometara od udara. Ono što nije izgorjelo je uništeno, a temperatura je s početnih ugodnih 26 stupnjeva narasla na više od 226 stupnjeva. Živa bića su opečena i mrtva, drveće i biljke gore.

Kad je asteroid udario u more, atmosfera se napunila pregrijanom parom koja stvara vjetrove uraganske snage, a oni čine cijelu situaciju još smrtonosnijom. A onda dolaze plimni valovi. Znanstvenici opisuju megacunamije visine 100 metara koji prvo udaraju u obale i ulaze duboko u kopno ostavljajući za sobom ogromne količine krhotina.

Na mjestu udara asteroida krater poprima svoje konačne dimenzije. Promjer mu je 180 kilometara, a dubina 20 kilometara. Blokovi krhotina od udara bačeni su stotinama kilometara uokolo.

Računamo li da je asteroid udario u području Meksičkog zaljeva, čak i oni ljudi koji bi u tom trenutku bili na zapadu Europe osjetili bi posljedice. Jedino bi ljudi na području današnje Kine ili Novog Zelanda bili sigurni. Zasad.

Sat vremena nakon udara

Udarni valovi na kopnu i moru se šire, a atmosfera se sve više zagrijava. Pojas prašine koji je nastao nakon udara proširio se svijetom i nebo je počelo tamnjeti.

Jedan dan nakon udara

Megacunamiji su se proširili svijetom. Iako više nisu tako visoki, sa svojih 50 metara visine dolaze do obala Europe, Azije i ulaze u Indijski ocean. Uzrokuju razaranje i smrt na obalama diljem svijeta.

Vjetrovi jačine uragana polako se smiruju, a nasljeđuju ih tropske oluje koje uzrokuju daljnji kaos i razaranje onoga što je preživjelo cunamije. Šumski požari šire se diljem svijeta, a dim i čađa koji dolaze u atmosferu smanjuju svjetlost.

Temperatura počinje padati, biljke ulaze u fazu mirovanja, a životinje koje se oslanjaju na tople uvjete traže skloništa. Kako temperatura nastavlja padati, sve je više žrtava.

Tjedan dana nakon udara

Simulacije koje su znanstvenici napravili pokazali su kako goleme količine čestica prašine i čađe u atmosferi skrivaju sunčevu svjetlost i toplinu, a globalna temperatura pada barem pet stupnjeva. Većina gmazova i dinosaura umire od smrzavanja u tjedan dana od udara.

Hladnije temperature i čađom zasićeni oblaci dovode do pojave kiselih kiša koje padaju diljem Zemlje. Znanstvenici procjenjuju da je pH vrijednost takve kiše mogla biti jednaka kiselini u akumulatoru - otrovna i izuzetno korozivna. Zemlja postaje loše mjesto za život. Trula vegetacija, zagušljiv dim, sumpor u zraku, sve to stvara gotovo nepodnošljiv smrad. Biljke i životinje koje su eventualno preživjele podliježu korozivnim kiselim kišama.

Godina dana od udara

Situacija se pomalo smiruje na opustošenoj Zemlji. Znanstvenici upozoravaju da su učinci udara asteroida i dalje vidljivi i moguće ih je osjetiti. Atmosfera je još uvijek ispunjena prašinom, a Sunce je sad samo povijesni pojam. Prosječna temperatura niža je za 15 stupnjeva Celzija.

Dinosauri i morski gmazovi koji su preživjeli udar davno su se smrznuli. Preživjele su tek rijetke male životinje veličine štakora i kukci koji su se uspjeli sakriti u pukotinama i opstati na svojim rezervama.

Znanstvenici procjenjuju da je u prvih godinu dana od udara više od 50 posto biljaka izumrlo zbog hladnoće i nedostatka sunčeve svjetlosti. Kisele vode ubile su i više od polovice kopnenih životinja, a biljke i životinje koje možemo vidjeti danas preživjele su jer su bile manje i snalažljivije od golemih dinosaura.

Deset godina nakon udara

Zemlja je još uvijek u zagrljaju snažne zime. Većina sumpora isprana je iz atmosfere, ali čestice prašine i čađe i dalje lebde u zraku, a jezera i rijeke diljem svijeta prekriveni su ledom. Znanstvenici ističu da u to vrijeme nije bilo ljudi ni većih sisavaca, a i šanse za preživljavanje takvih bića bile su veoma niske.

Preživjele su biljne i životinjske skupine poput kornjača, guštera, zmija i malih sisavaca te upravo oni ponovno naseljavaju Zemlju u ograničenim područjima daleko od mjesta udara. To su područja na kojima se polako ponovno pokazuje sunčeva svjetlost. Život se vraća u opuštene krajolike, ali potpuno drugačiji od onoga kakav je na tim područjima obitavao prije udara.

Zemlja danas, 66 godina kasnije

Iako možda toga nismo svjesni, ožiljci od udara asteroida skriveni su posvuda, a znanstvenici su ih tek posljednjih desetljeća počeli dešifrirati. Hipoteza o udaru asteroida, koja je godinama odbacivana, dobila je snažnu podršku 1991. godine, kad je pronađen krater koji leži napola na kopnu na poluotoku Yucatan u Meksiku, a napola u moru.

Znanstvenici su u međuvremenu pronašli dokaze naglog zahlađenja na kraju razdoblja krede, prije 66 milijuna godina. Polovica vrsta biljaka i životinja koje su živjele prije udara u potpunosti je nestala, a one koje su preživjele bile su teško pogođene. Kako se svijet vraćao u život, preživjeli pripadnici vrsta imali su priliku brzo se proširiti na stara staništa, ali i osvojiti nova.

'Važna posljedica izumiranja dinosaura, vrhunskih predatora na svom vrhuncu, bilo je uspješno širenje i evolucija sisavaca', ističu znanstvenici.

Globalne klimatske promjene koje su bile posljedica udara možemo u manjoj mjeri vidjeti i danas zbog povećane razine ugljičnog dioksida u atmosferi.

'Korisno je pomisliti da bez sudara s asteroidom primati možda nikada ne bi dosegli razinu na kojoj smo danas. Ali jednako je korisno uzeti u obzir to da moderni ljudi uzrokuju neke od istih promjena u atmosferi koje su na kraju ubile naše reptilske pretke i koje bi jednog dana mogle dovesti i do našeg izumiranja', zaključuju svoj tekst na The Conversationu Benton i Grady.