Riječ je o ostacima želučanog sadržaja, takozvanom regurgitalitu, koji se godinama čuvao u Museu Câmara Cascudo na Federalnom sveučilištu Rio Grande do Norte u Brazilu. Primjerak je bio označen tek kao materijal iz brazilske regije Araripe, bez preciznog mjesta pronalaska ili vremena u kojem je sakupljen, pa je dugo ostao nezamijećen, piše Newsweek.

U tom je fosilu pronađena kombinacija djelomičnih ostataka dvaju pterosaura, nove vrste koju su znanstvenici nazvali Bakiribu waridza, kao i četiri fosilne ribe. Nova vrsta pripadala je skupini pterosaura koji se hrane filtriranjem vode.

'Lomljenje kostiju pterosaura najvjerojatnije se dogodilo tijekom gutanja, kao rezultat mehaničke obrade predatora', objašnjavaju autori studije.

Iznenađujuće dobro očuvan

Istraživači su proveli filogenetsku analizu, kao i paleohistološku, koja je otkrila iznenađujuće dobro očuvane dentinske i pulpne šupljine. Iako su se razni pterosauri već prije povezivali s tim područjem, ovo je prvi dokaz da je u tropskom pojasu postojao pterosaur koji se hranio filtriranjem.

'Bakiribu pokazuje izuzetno izdužene čeljusti i guste, četkaste redove zuba, slično pterodaustru, ali se razlikuje po presjeku i razmaku zuba', navode istraživači. Obje vrste pripadaju skupini Ctenochasmatidae, poznatoj po dugim, igličastim zubima.

Ovaj regurgitalit ujedno daje vrijedan trag o tome da su pterosauri služili kao plijen većim dinosaurima.

Grabežljivac ih je prvo pojeo i zatim povratio

'Na temelju rasporeda ostataka, vjerojatno je grabežljivac prvo pojeo pterosaure, zatim ribu, a potom povratio dio progutanog sadržaja, vjerojatno zbog mehaničke nelagode ili opstrukcije koju su uzrokovali koštani elementi pterosaura', navodi tim.

Kao najvjerojatnije krivce znanstvenici izdvajaju spinosauridne dinosaure i ornitoheiriformne pterosaure, vrste za koje je poznato da su bile prilagođene prehrani ribom i za koje postoje dokazi da su koegzistirale u istoj regiji. Podsjećaju da je u istom geološkom sloju ranije pronađen i zub spinosaurida ugrađen u vratni kralježak ornitoheiriformnog pterosaura.

Ovo otkriće potvrđuje koliko muzejski primjerci – pa čak i oni koji godinama stoje – mogu skrivati dragocjene informacije o evoluciji i davnoj povijesti života na Zemlji.