Za mnoge jedan od najboljih vaterpolista svih vremena u počecima karijere imao je velikih problema kad je počeo rat u Hrvatskoj
Legendarni srpski vaterpolist Vladimir Vujasinović (52) gostovao je u podcastu Pod kapicom i pritom otkrio neke manje poznate detalje iz svoje karijere i života. Rođen je u Rijeci, prošao sve mlađe selekcije hrvatskog vaterpola, a čak je odigrao i utakmice za hrvatsku reprezentaciju, iako mu je dio obitelji u to vrijeme bio na suprotnoj strani u ratu.
Kasnije se preselio u Beograd, gdje je izgradio impresivnu karijeru – osvojio je svjetsko zlato 2005. u Montrealu, tri europska zlata (2001., 2003. i 2006.) te olimpijsko srebro u Sydneyju 2000. godine.
O ratnom razdoblju i obitelji
Prisjetio se i ratnih godina te naglasio da ga tadašnja zbivanja u sportskom smislu nisu izravno pogodila.
'Sve oko rata krenulo je mnogo ranije, svi su oni znali i odakle sam i što sam. A moram reći da ja to uopće nisam osjetio. Apsolutno ništa. Svakodnevica je bila kao i uvijek, i dalje smo se zezali i živjeli na normalan način, ali sve ostalo je bilo loše. Izvan bazena… Moj otac je radio privatno i više nije mogao doći do posla. To je rat, ne mogu se ljutiti ni na koga. Majka je bila poslovođa supermarketa, a kad se sve to počelo zahuktavati, degradirali su je na prodavačicu na željezničkoj stanici. To je bio najgori posao. Dolazili su dobrovoljci, ulazili joj u prodavaonicu, pričali joj svašta, bili naoružani… I ona je teško proživljavala sve to', rekao je Vujasinović.
Nastupi za Hrvatsku
Unatoč teškim okolnostima, zaigrao je i za hrvatsku reprezentaciju. Kako kaže, savez je bio svjestan njegove situacije i želio ga je zadržati. Za Hrvatsku je nastupio na juniorskom turniru u Njemačkoj, a potom je, iako je imao samo 20 godina, odigrao i nekoliko utakmica za seniorsku momčad.
Preseljenje u Beograd
Na kraju se osvrnuo i na dolazak u Beograd te početak karijere u Crvenoj zvezdi.
'Dok sam bio u Hannoveru ili u tako nekom gradu, nisam ni znao da mi je otac bio u Beogradu i pričao sa Zvezdom i Partizanom. Kad sam se vratio s tog putovanja, dočekao me je otac i rekao kakva je situacija. Nije bilo 'moraš', već mi je rekao da razmislim i u ožujku sam bio u Beogradu, počeo sam igrati za Crvenu zvezdu i to je to…', ispričao je Vujasinović.
Trofeji i trenerski put
Kao igrač, Vujasinović je osvojio gotovo sve što se moglo osvojiti u vaterpolu. Uz svjetsko zlato (2005.), tri europska zlata (2001., 2003., 2006.) i olimpijsko srebro (2000.), ima i broncu s Olimpijskih igara u Ateni 2004., dvije bronce sa svjetskih prvenstava (1998., 2003.), te dva srebra (2001., 2009.). Na Europskim prvenstvima osvojio je još i dva srebra (1997., 2008.) te jednu broncu (1999.).
Na klupskom planu nastupao je za riječko Primorje, Crvenu zvezdu, Partizan, Barcelonu, Romu i talijanski Pro Recco, s kojim je osvojio više naslova prvaka Italije i Ligu prvaka.
Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu – vodio je Partizan, bio izbornik Srbije i radio u Pro Reccu, potvrđujući status jednog od najcjenjenijih stručnjaka u svijetu vaterpola.