EKSKLUZIVNO

Ljubimac Dinamovih navijača poslao jasnu poruku s Cipra: Kako da ja nekome objasnim kako se osjećam....

11.05.2026 u 17:41

Bionic
Reading

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Sponzor rubrike

Najveći hrvatski derbi i subotnju pobjedu Dinama nad Hajdukom s velikom je pozornošću na Cipru pratio i 29-godišnji Robert Mudražija. Još uvijek igrač Modrih, ali koji je u proljetnom dijelu sezone, u želji da skupi minutažu, pristao na posudbu i odjenuo dres ciparskog AEK-a iz Larnace

Lijep je vikend iza Roberta Mudražije, a još su ljepši dani koji su pred njim. Naime, uskoro će mu se na Cipru pridružiti supruga s kćerkicama te majka .

'Joj, baš se veselim. Evo, prije dva mjeseca mi se rodila druga kćerkica, prva je stara godinu i tri mjeseca, a druga je zapravo još beba. Tako da ih čekam s nestrpljenjem, te ćemo sljedećih desetak dana, dok mi ne završe obveze, svi zajedno biti ovdje na Cipru. I baš se zadnjih dana vrijeme stabiliziralo, lijepo je, sunčano, 27°C - 28°C. Inače je ovdje život dosta, 'ajmo tako reći, smiren, a sada kaj je lijepo vrijeme, kao da je još za nijansu sve opuštenije. I nije ni čudno zašto svi vole dolaziti ovdje', s puno zadovoljstva u glasu javio se Mudražija za tportal.

Naravno, razloga za zadovoljstvo ima i na 'poslovnom' planu. U svojem AEK-u igra jako dobro, a i njegov matični klub Dinamo 'gazi'. U subotu je bez većih problema svladao Hajduk.

S obzirom na to da je prvenstvo riješeno, odnosno da je Dinamo prvak, a Hajduk bez prilike ugroziti ga, jasno je da nije bilo onog dodatnog rezultatskog naboja. I to se, jednostavno, moralo odraziti. Iako, derbi je uvijek derbi. Posebno prvo poluvrijeme, koje za gledatelje nije bilo bajno. A onda majstorija Mišića i dodavanje za Bakrara, napravilo je razliku. Pogotovo nakon drugog gola, Hajduk se raspao. I sve je moglo završiti još negativnije za splitsku momčad.

S koliko emocija gledate na Dinamo? Jer iako ste igrač Modrih, jesenas ste priliku dobivali na 'kapaljku'?

Koliko? Jako puno. I ne samo zato što sam sada igrač Dinama. Ja sam cijeli život gledao njegove utakmice. A kako ne bih gledao sada, dok sam dio te ekipe. Ja sam šest mjeseci svaki dan provodio s njima. Čujem se i sa Stojkovićem, Beljom, Galešićem, Vidovićem, Topićem... Sa svima. Imamo grupu. Meni je Dinamo svakodnevica. Plus, nema dana da mi se žena ne javi, a da joj netko na ulici ne kaže 'pozdravi muža'. Uglavnom, jako je puno emocija prema Modrima.

No, bez obzira na tu vašu vezu s Dinamom, uspjeli ste se na Cipru izboriti - za sebe. Igrate jako dobro, zabili ste gol prije koju utakmicu, jučer protiv prvaka, Omonije izborili penal za svoju momčad i bili najbolji pojedinac cijelog dvoboja?

Shodno mojoj prošloj sezoni (op.a. u dresu Lokomotive), u kojoj sam bio u odličnoj formi, zahvaljujući čemu je došao i taj transfer u Dinamo, nadao sam se nastavku u ovoj. Ali vidio sam da neću moći nastaviti u istom ritmu, minutažom i igrom, odlučio sam se za promjenu, to jest došao sam na Cipar kako bih igrao. Vidio sam da to u Dinamo neće biti moguće, odnosno da će biti 'na kapaljku', ili ništa... Jednostavno, kao igrača, najviše te ispunjava igra. I zato sam došao ovdje, zbog igre, da ostanem u ritmu, da se vratim u natjecateljski ritam i da budem 'živ' kao igrač. A ne da sjedim na klupi. I sada mi je super. Iako je i ovdje bilo turbulentno. U jednom su danu smijenjeni predsjednik, direktor i trener, odnosno ljudi koji su mene doveli. Baš specifična situacija. Dakle, dodatni stres. Jer stigao je trener iz Krasave, koji pozna isključivo igrače ciparske lige, za mene nema pojma koji sam.

Dinamo - Hajduk 2:0 (34. kolo SHNL-a, sažetak) Izvor: Licencirane fotografije / Autor: MAXSport

Ali očito vas je i on upoznao, jer u zadnjim ste utakmicama u kontinuitetu na travnjaku.

Da, slažem se. Ali kažem, žao mi je što se to događalo u periodu dok je prvenstvo još bilo aktualno. Ta promjena se događala baš u to vrijeme. I moglo me se iskoristiti u tom periodu, za napad na naslov. No, što je tu. Igram, i mislim da mogu reći da dobro izgledam na travnjaku.

To je zapravo lijepa satisfakcija, jer treneru koji vas nije poznavao, uspjeli ste se nametnuti radom, znanjem...

Ma, točno. Ali onaj tko u nogometu nije bio na posudbi, ne zna kako je to. Jer ljudi u klubovima na takve igrače ipak gledaju puno drugačije. Posebno što se ne zna i tvoja budućnost, hoće li te otkupiti ili neće. Imaju li koristi od tebe, ili nemaju. Uglavnom, teško je kada si igrač na posudbi. Jednostavno, nisi pod ugovorom, nisi njihov. Međutim, kažem, veseli me što sam se unatoč svemu, izborio za minute, što pomažem momčadi. I dobro se osjećam, a to mi je bio plan i cilj.

Trener vas koristi i na nekoliko pozicija?

Evo, jučer sam igrao kao 'špica'. Plan je bio da se kao 'lažna devetka', spuštam u međuprostore, kako bi dobivali višak igrača. U prijašnjim utakmicama sam bio polušpica, ili igrao u veznom redu, u sredini, u sustavu 4-3-3. Jučer sam izborio penal. Nažalost, dobili smo crveni karton i zbog toga nismo pobijedili. Ovako bi pokvarili veselje Omonije, koja je igrala u punom sastavu i koja je na ovoj utakmici dobila medalje za osvojeno prvenstvo.

Nego, da se vratimo još malo na vas i Dinamo. Biste li prihvatili poziv da ste znali da vas čeka 'klupa', odnosno da neće dobiti priliku kakvu želi svaki igrač?

Teško je to reći. Da sam znao, u životu bi puno toga drugačije napravio i donosio bi razne odluke. Ali ja sam cijeli život radio za to da igram u Dinamu. I kada je došao poziv, to nisam mogao odbiti. Sve ostale ponude sam stavio na stranu. Moj jedini i isključivi odgovor bio je samo - Dinamo. I s te strane, uopće ne žalim, jer cijeli sam život radio za to. Konačno mi je to došlo na naplatu. Pogotovo za mene, jer sam klinac iz Zagreba, živio pokraj Maksimira, i bio sam Dinamovo dijete. Meni na pameti nisu bili niti Real niti Manchester United, nego samo Dinamo. I velika mi je čast i ponos što se mogu zvati igračem Dinama i igrati na Maksimiru.

Vi zapravo i ne trebate igrati, dovoljno je da se zagrijavate, već dobijete ovacije?

(ha, ha) Kako da ja nekome objasnim kako se osjećam, kada samo moje ustajanje s klupe i odlazak na zagrijavanje se slavi kao gol. Nikad neću zaboraviti svoju zadnju utakmicu, kada sam ušao u posljednjih pet minuta protiv Lokomotive. Utakmica je već riješena, a cijeli stadion mi skandira. Zbilja neopisivo, posebno za mene dječaka, koji živi za Dinamo, nogomet i da u svom gradu osjeća takvu ljubav. Iako, zapravo nisam ništa niti pokazao, što mogu i što znam, u Dinamovom dresu. A da me se toliko cijeni. Toliko sam zahvalan svima.

Ovo je bilo pravo Dinamovo proljeće, a pred vašim suigračima još je i utakmica Kupa protiv Rijeke, u kojoj mogu još jednom demonstrirati, odnosno potvrditi, silu?

Kad sam došao u Dinamo, ja ali i svi ostali, jedini cilj je bio povratak, odnosno osvajanje naslova prvaka. I od prvog dana se vjerovalo kako će se ta misija ispuniti. Cilj se znao, baš kao što se znalo i da se nitko drugi ne može uplesti u to. U drugom dijelu sezone, Dinamo je bio toliko superioran, protiv svih, bilo je perioda kada su igrači zabijali i po četiri, pet golova i pobjeđivali s velikom razlikom. Fascinantno. Uz to, svaki put neki drugi strijelac. Uz Belju, naravno. Drago mi je i zbog njega. Jer zabio je dosad 30 golova, a znamo da ga se na početku osporavalo. Ali treba moći zabiti 30 golova. Jednostavno, Dinamo je bio predominantan za SHNL. Nitko nije bio ni blizu, te je naslov potpuno zaslužen. Baš kao što vjerujem da će Dinamo i u srijedu protiv Rijeke osvojiti Kup, te na najljepši mogući način zaključiti ovu sezonu. Ponosan sam što sam dio toga, zasad samo prvak, od srijede valjda i osvajač Kupa. Možda nisam doprinio koliko sam htio i koliko znam da mogu, ali opet sam bio dio te priče.

Hoće vam sačuvati medalju?

Valjda budu. Zvat ću Belju da uzme dvije. Ali još da naglasim, Dinamo je stvarno toliko dominantno osvojio ligu. Ne znam kada je bilo tako zadnji put. Treba čestitati svima, stožeru, čelništvu. Odrađen je stvarno vrhunski posao. I još se moram osvrnuti na derbi, veseli vidjeti Galešića i Zebića na stoperskom paru. I ne kažem ovdje da nam nisu potrebni stranci. Bakrar je kroz cijelu godinu zabio 18 golova, Zajc ima deset golova, deset asistencija, McKenna je glavni igrač u obrani. Nije da nisu potrebni stranci, ali veseli vidjeti da imamo mlade igrače, koji će Dinamu osigurati lijepu budućnost. I u Šunti, i u Topiću, Vidoviću, Belji... Naravno, moram spomenuti i svog 'cimera' Stojkovića, posebno jer jesenas nije bio u prvom planu, pa je 'eksplodirao' i postao je od onajboljih igrača.

Što nakon 1. lipnja? Kakvi su planovi?

Iskreno, ne znam. Sve je između klubova. Ja ne odlučujem ni o čemu, odlazim li ili ostajem u Dinamu. Uglavnom, prema važećem ugovoru ja bih se trebao vratiti u Zagreb, a onda ćemo vidjeti. Što će biti, je li to Dinamo, AEK, ili netko treći.