Lijep je vikend iza Roberta Mudražije, a još su ljepši dani pred njim. Naime uskoro će mu se na Cipru pridružiti supruga s kćerkicama i majka.

'Joj, baš se veselim. Evo, prije dva mjeseca rodila mi se druga kćerkica, prva ima godinu i tri mjeseca, a druga je zapravo još beba. Tako da ih čekam s nestrpljenjem, pa ćemo sljedećih desetak dana, dok mi ne završe obaveze, svi biti ovdje na Cipru. I baš se zadnjih dana vrijeme stabiliziralo, lijepo je, sunčano, 27, 28 stupnjeva. Inače je ovdje život dosta, ajmo tako reći, smiren, a sada kada je lijepo vrijeme, kao da je još za nijansu sve opuštenije. I nije ni čudno zašto svi vole dolaziti ovdje', s puno zadovoljstva u glasu javio se Mudražija za tportal.

Naravno, razloga za zadovoljstvo ima i na poslovnom planu. U svojem AEK-u igra jako dobro, a i njegov matični klub Dinamo gazi. U subotu je bez većih problema svladao Hajduk.

S obzirom na to da je prvenstvo riješeno, odnosno da je Dinamo prvak, a Hajduk bez prilike ugroziti ga, jasno je da nije bilo onog dodatnog rezultatskog naboja. I to se, jednostavno, moralo odraziti na igru, posebno u prvom poluvremenu, ne baš bajnom za gledatelje. Iako, derbi je uvijek derbi. Majstorija Mišića i dodavanje za Bakrara napravili su razliku. Pogotovo nakon drugog gola, Hajduk se raspao. I sve je moglo završiti još negativnije za splitsku momčad.

S koliko emocija gledate na Dinamo? Jer iako ste igrač Modrih, jesenas ste priliku dobivali na kapaljku?

Koliko? Jako puno. I ne samo zato što sam sada igrač Dinama. Cijeli život gledao sam njegove utakmice. A kako ne bih gledao sada, dok sam dio te ekipe. Šest mjeseci svaki dan provodio sam s njima, čujem se i sa Stojkovićem, Beljom, Galešićem, Vidovićem, Topićem... Sa svima. Imamo grupu. Meni je Dinamo svakodnevica. Plus, nema dana da mi žena ne javi kako joj je netko na ulici rekao 'pozdravi muža'. Uglavnom, jako je puno emocija prema Modrima.

Bez obzira na tu vašu vezu s Dinamom, uspjeli ste se na Cipru izboriti za sebe. Igrate jako dobro, zabili ste gol prije koju utakmicu, a jučer protiv prvaka Omonije izborili i penal za svoju momčad i bili najbolji pojedinac cijelog dvoboja.

Shodno mojoj prošloj sezoni (u dresu Lokomotive, op.a.), u kojoj sam bio u odličnoj formi, zahvaljujući čemu je došao i taj transfer u Dinamo, nadao sam se nastavku u ovoj. Ali vidio sam da neću moći nastaviti u istom ritmu, minutažom i igrom, i odlučio sam se za promjenu, to jest došao sam na Cipar kako bih igrao. Vidio sam da to u Dinamu neće biti moguće, odnosno da će biti na kapaljku ili ništa... Jednostavno, kao igrača najviše te ispunjava igra. I zato sam došao ovdje, zbog igre, da ostanem u ritmu, da se vratim u natjecateljski ritam i da budem 'živ' kao igrač, a ne da sjedim na klupi. I sada mi je super. Iako je i ovdje bilo turbulentno. U jednom su danu smijenjeni predsjednik, direktor i trener, odnosno ljudi koji su me doveli. Baš specifična situacija, dakle dodatni stres. Jer stigao je trener iz Krasave, koji pozna isključivo igrače ciparske lige, a za mene nema pojma tko sam.

Ali očito vas je i on upoznao, jer u zadnjim ste utakmicama u kontinuitetu na travnjaku.

Da, slažem se. Ali kažem, žao mi je što se to događalo u periodu u kojem je prvenstvo još bilo aktualno. Ta se promjena događala baš u to vrijeme i moglo me se iskoristiti u tom periodu, za napad na naslov. No što je tu je. Igram i mislim da mogu reći da dobro izgledam na travnjaku.

To je zapravo lijepa satisfakcija, jer treneru koji vas nije poznavao uspjeli ste se nametnuti radom, znanjem...

Ma, točno. Ali onaj tko u nogometu nije bio na posudbi, ne zna kako je to. Jer ljudi u klubovima na takve igrače ipak gledaju puno drugačije. Posebno što se ne zna tvoja budućnost, hoće li te otkupiti ili neće. Imaju li koristi od tebe ili nemaju. Uglavnom, teško je kada si igrač na posudbi. Jednostavno, nisi pod ugovorom, nisi njihov. Međutim, kažem, veseli me što sam se unatoč svemu izborio za minute, što pomažem momčadi. I dobro se osjećam, a to mi je bio plan i cilj.

Trener vas koristi na nekoliko pozicija?

Evo, jučer sam igrao kao špica. Plan je bio da se kao 'lažna devetka' spuštam u međuprostore kako bismo dobivali višak igrača. U prijašnjim utakmicama bio sam polušpica ili igrao u veznom redu, u sredini, u sustavu 4-3-3. Jučer sam izborio penal. Nažalost, dobili smo crveni karton i zbog toga nismo pobijedili. Ovako bismo pokvarili veselje Omonije, koja je igrala u punom sastavu i koja je u ovoj utakmici dobila medalje za osvojeno prvenstvo.

Nego, da se vratimo još malo na vas i Dinamo. Biste li prihvatili poziv da ste znali da vas čeka klupa, odnosno da nećete dobiti priliku kakvu želi svaki igrač?

Teško je to reći. Da sam znao, u životu bih puno toga drugačije napravio i donosio bih razne odluke. Ali sam cijeli život radio za to da igram u Dinamu. I kada je došao poziv, to nisam mogao odbiti. Sve ostale ponude stavio sam na stranu. Moj jedini i isključivi odgovor bio je samo – Dinamo. I s te strane uopće ne žalim jer sam cijeli život radio za to i konačno mi je došlo na naplatu. Pogotovo za mene, jer sam klinac iz Zagreba, živio sam pokraj Maksimira i bio sam Dinamovo dijete. Meni na pameti nisu bili ni Real ni Manchester United, nego samo Dinamo. I velika mi je čast i ponos što se mogu zvati igračem Dinama i igrati na Maksimiru.

Vi zapravo i ne trebate igrati, dovoljno je da se zagrijavate, već dobijete ovacije?

(ha, ha) Kako da nekome objasnim kako se osjećam kada se samo moje ustajanje s klupe i odlazak na zagrijavanje slave kao gol. Nikad neću zaboraviti svoju zadnju utakmicu, kada sam ušao u posljednjih pet minuta protiv Lokomotive. Utakmica je već riješena, a cijeli stadion mi skandira. Zbilja neopisivo, posebno za mene, dječaka, koji živi za Dinamo, nogomet i da u svom gradu osjeća takvu ljubav. Iako zapravo nisam ništa ni pokazao, što mogu i što znam, u Dinamovom dresu. A da me se toliko cijeni... toliko sam zahvalan svima.

Ovo je bilo pravo Dinamovo proljeće, a pred vašim suigračima još je i utakmica Kupa protiv Rijeke, u kojoj mogu još jednom demonstrirati, odnosno potvrditi silu?

Kad sam došao u Dinamo, i meni i svima ostalima jedini cilj bio je povratak, odnosno osvajanje naslova prvaka. I od prvog dana se vjerovalo da će se ta misija ispuniti. Cilj se znao, baš kao što se znalo i da se nitko drugi ne može uplesti u to. U drugom dijelu sezone Dinamo je bio toliko superioran protiv svih, bilo je i perioda u kojima su igrači zabijali i po četiri, pet golova i pobjeđivali s velikom razlikom. Fascinantno. Uz to, svaki put neki drugi strijelac. Uz Belju, naravno. Drago mi je i zbog njega jer je dosad zabio 30 golova, a znamo da ga se na početku osporavalo. Ali treba moći zabiti 30 golova. Jednostavno, Dinamo je bio predominantan za SHNL. Nitko nije bio ni blizu te je naslov potpuno zaslužen. Baš kao što vjerujem da će Dinamo i u srijedu protiv Rijeke osvojiti Kup te na najljepši mogući način zaključiti ovu sezonu. Ponosan sam što sam dio toga, zasad samo prvak, od srijede valjda i osvajač Kupa. Možda nisam doprinio koliko sam htio i koliko znam da mogu, ali opet sam bio dio te priče.

Hoće li vam sačuvati medalju?

Valjda hoće. Zvat ću Belju da uzme dvije. Ali još da naglasim, Dinamo je stvarno toliko dominantno osvojio ligu. Ne znam kada je bilo tako zadnji put i treba čestitati svima, stožeru, čelništvu. Odrađen je stvarno vrhunski posao. I još se moram osvrnuti na derbi, jer veseli vidjeti Galešića i Zebića na stoperskom paru. I ne kažem ovdje da nam nisu potrebni stranci. Bakrar je kroz cijelu godinu zabio 18 golova, Zajc ima deset golova, deset asistencija, McKenna je glavni igrač u obrani. Nije da nisu potrebni stranci, ali veseli vidjeti da imamo mlade igrače koji će Dinamu osigurati lijepu budućnost i u Šunti, i u Topiću, Vidoviću, Belji... Naravno, moram spomenuti i svog cimera Stojkovića, posebno jer jesenas nije bio u prvom planu, pa je eksplodirao i postao jedan od najboljih igrača.

Što nakon 1. lipnja? Kakvi su planovi?

Iskreno, ne znam. Sve je između klubova. Ne odlučujem ni o čemu, odlazim li ili ostajem u Dinamu. Uglavnom, prema važećem ugovoru trebao bih se vratiti u Zagreb, a onda ćemo vidjeti što će biti, je li to Dinamo, AEK ili netko treći.