Problem plastike koja se raspada u našem okolišu i proizvodi mikroplastiku posljednjih je godina u sve većem fokusu znanstvenika. Posebno ih zabrinjava Velika pacifička hrpa smeća, gomila plastičnog otpada dvostruko veća od Teksasa koja pluta u Tihom oceanu između Havaja i Kalifornije.

Plastika izložena vanjskim utjecajima raspada se na sitne čestice i završava u oceanu, ali i, pokazuje novo istraživanje objavljeno u časopisu Nature, u zraku.

Jednom kad se nađu u zraku, ove čestice mikroplastike i nanoplastike apsorbiraju sunčevu svjetlost i, malo po malo, zagrijavaju atmosferu.

Grupa znanstvenika iz Kine i SAD-a proučavala je sastav i ponašanje mikroplastike i nanoplastike te otkrila dugo zanemarenu vezu između onečišćenja plastikom i klimatskih promjena.

Znanstvenici su analizirali boju, veličinu i kemijski sastav kako bi bolje razumjeli kako reagiraju u kombinaciji sa sunčevom svjetlošću. Željeli su znati raspršuju li te čestice sunčevu svjetlost ili ju pak apsorbiraju. Dosadašnja istraživanja smatrala su utjecaj mikroplastike na globalno zagrijavanje zanemarivim. Međutim, ovo je istraživanje pokazalo koliko su bili u krivu.

Studija je pokazala da obojena plastika, posebno crvena, žuta, plava i crna, apsorbira oko 75 puta više svjetlosti od nepigmentirane, prozirne plastike. U prijevodu, zagrijavaju se pod utjecajem Sunca. Otkrili su i kako što je čestica manja, upija više sunčeve svjetlosti. Nanoplastika se pokazala izuzetno učinkovitom u upijanju i zadržavanju topline, a i dulje ostaje u zraku.

Također su otkrili i da se utjecaj plastike na zagrijavanje atmosfere mijenja s vremenom. Pod utjecajem ultraljubičastih zraka, čestice plastike mijenjaju boju. One tamnih boja posvjetljuju i raspršuju više svjetlosti, dok one svjetlijih boja postaju tamnije i apsorbiraju više svjetlosti.

Autor studije i profesor znanosti o Zemlji na Sveučilištu Duke, Drew Shindell upozorava kako je većina čestica tamnija, pa ukupno gledano, gotovo sve te čestice plastike više zagrijavaju nego hlade.

Iako je učinak zagrijavanja na globalnoj razini možda malen, znanstvenici upozoravaju da nije beznačajan. Posebno je izražen u oceanskim područjima.

'Komadići plastike koji udaraju u druge komadiće uzrokuju iznimno velik protok materijala u atmosferu', upozorio je Shindell.

Autori ipak priznaju kako je iznimno teško točno izmjeriti koliko se plastičnih čestica trenutačno nalazi u zraku. Ali i uz te varijable, jasno je da je utjecaj na zagrijavanje značajan. Stoga ističu kako bi trebalo ažurirati klimatske modele i u njih uključiti utjecaj mikroplastike na zagrijavanje atmosfere.