Vitamin D, poznat kao 'vitamin sunca', ne služi samo održavanju jakih kostiju nego bi mogao imati i zaštitnu ulogu u usporavanju starenja stanica, pokazuju najnovija znanstvena saznanja. Novo istraživanje ukazuje da dnevni unos od 2.000 internacionalnih jedinica (IU) može pomoći u očuvanju telomera, zaštitnih struktura na krajevima kromosoma koje sprječavaju oštećenja DNK pri dijeljenju stanica.

Telomeri se s vremenom prirodno skraćuju, a kada postanu prekratki, stanice prestaju dijeliti i na kraju odumiru. Kratki telomeri povezani su s nizom bolesti koje povezujemo sa starenjem, uključujući karcinom, kardiovaskularne bolesti i osteoartritis. Proces skraćivanja dodatno ubrzavaju pušenje, kronični stres i depresija, a negativan učinak imaju i upalni procesi u organizmu.

Blagotvorni učinci vitamina D

Dobro je poznato da vitamin D omogućuje učinkovitu apsorpciju kalcija i doprinosi zdravlju kostiju, osobito kod djece, adolescenata te osoba tamnije puti ili s ograničenim izlaganjem suncu. Osim toga, vitamin D podupire rad imunološkog sustava: pregled dosadašnjih dokaza upućuje na to da dodaci vitamina D smanjuju učestalost respiratornih infekcija, ponajprije kod osoba s manjkom tog vitamina. Rani radovi dodatno sugeriraju možebitnu ulogu u prevenciji nekih autoimunih bolesti, poput reumatoidnog artritisa, lupusa i multiple skleroze, no za čvršće zaključke potrebna su dodatna klinička ispitivanja. Budući da upala potiče oštećenje telomera, protuupalno djelovanje vitamina D može biti jedan od razloga njegova zaštitnog učinka.

Rezultati istraživanja

U istraživanju provedenom na Sveučilištu Augusta u SAD-u obuhvaćeno je 1.031 ispitanik prosječne dobi 65 godina, koje su znanstvenici pratili tijekom pet godina. Na početku, potom nakon dvije i četiri godine, mjerena je duljina telomera. Polovica sudionika uzimala je 2.000 IU vitamina D dnevno, a druga polovica placebo. Rezultati su pokazali da je u skupini koja je uzimala vitamin D duljina telomera bila očuvana za oko 140 baznih parova u odnosu na placebo. Za usporedbu, ranija su istraživanja procijenila da se telomeri prirodno skrate za približno 460 baznih parova tijekom desetljeća, što upućuje na to da bi zaštitni učinak vitamina D mogao biti klinički relevantan.

Ovo, ipak, nije prvi nalaz koji ide u prilog takvoj hipotezi. Ranije studije zabilježile su slične koristi, a i prehrambeni obrasci bogati protuupalnim nutrijentima, poput mediteranske prehrane, povezani su s duljim telomerima. Važno je, međutim, napomenuti da ekstremno dugi telomeri možda nose vlastite rizike, pa se čini da postoji “zlatna sredina” koju znanost tek treba točno definirati.

Doziranje

Još nema jedinstvenog stajališta o optimalnoj dozi vitamina D. U spomenutom je istraživanju korištena doza od 2.000 IU dnevno, što je znatno više od uobičajenih preporuka: za odrasle do 70 godina obično se navodi 600 IU dnevno, a za starije 800 IU. Pojedina istraživanja istodobno sugeriraju da već i 400 IU može smanjiti rizik od običnih prehlada. Stručnjaci stoga ističu da 'najbolja”'doza vjerojatno ovisi o početnoj razini vitamina D, cjelokupnoj prehrani i međudjelovanju s drugim nutrijentima.

Iako su ovi nalazi ohrabrujući, prerano je oslanjati se na visoke doze vitamina D kao strategiju protiv starenja. Najčvršći dokazi za zdravo starenje i dalje upućuju na ono osnovno: uravnoteženu prehranu, redovito kretanje, kvalitetan san, nepušenje i učinkovito upravljanje stresom, što ujedno prirodno podupire i zdravlje telomera. Za osobe s nedostatkom vitamina D ili povišenim rizikom od lošeg zdravlja kostiju, dodaci prehrani ostaju razuman izbor, najbolje uz savjet liječnika. Kako znanost postupno rasvjetljava složene mehanizme starenja, čini se vjerojatnim da će uloga vitamina D biti samo jedan, ali važan, dio šire slagalice.