Upalne bolesti povezane su s velikim dijelom globalne smrtnosti, a kronična upala igra ulogu u razvoju autoimunih, neurodegenerativnih, gastrointestinalnih i kardiovaskularnih bolesti. Korijandar (list, poznat i kao cilantro; sjeme poznato kao korijander) bogat je vitaminom C i antioksidansima te sadrži fitokemikalije kojima se pripisuje niz povoljnih učinaka. Istodobno, riječ je o polarizirajućem okusu pa ga neki jednosatvno ne podnose. Procjenjuje se da manji udio populacije ima genetsku varijaciju zbog koje mu okus nalikuje sapunu.

Oko 4 do 14 posto ljudi ima varijantu gena povezanog s osjetom mirisa/okusa koja pojačava percepciju ‘sapunastih’ nota u korijandru. Za većinu drugih, svježi listovi doživljavaju se kao herbalan, citrusno‑svježi akcent u jelima. To ne mijenja nutritivni i funkcionalni profil biljke, ali objašnjava zašto izaziva snažne podjele.

Uporaba korijandra dokumentirana je najmanje osam tisuća godina. Sjemenke su pronađene u grobnici faraona Tutankamona, a biljka se koristila u različitim civilizacijama, uključujući drevnu Kinu, gdje su joj se pripisivala iznimna svojstva. Danas je sastavni dio kuhinja diljem svijeta, od meksičke i indijske do bliskoistočne.

Protuupalno djelovanje i antioksidansi

Istraživanja navode da ekstrakti korijandra pokazuju antioksidativna svojstva, a redovito uvrštavanje u prehranu može pomoći smanjiti upalne procese povezane s kroničnim bolestima. Antioksidansi neutraliziraju slobodne radikale, čime mogu smanjiti oksidativni stres koji potiče upalu.

Učinak na šećer u krvi i metabolizam

Neka su ispitivanja ukazala da spojevi iz korijandra mogu doprinijeti sniženju glukoze u krvi i poboljšanju osjetljivosti na inzulin. Time potencijalno utječu na čimbenike vezane uz pretilost, metabolički sindrom i dijabetes tipa 2. Budući da visok šećer u krvi potiče upalne mehanizme, svaki doprinos boljoj regulaciji glikemije može imati sekundarni protuupalni učinak.