U 89. godini umrla je Dóra Maurer, jedna od najvažnijih figura mađarske i srednjoeuropske umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, slikarica, grafičarka, filmska i konceptualna umjetnica čiji je rad desetljećima oblikovao mađarsku umjetničku scenu, premda je međunarodno priznanje stiglo tek u poznijoj fazi njezine karijere. Vijest o njezinoj smrti potvrdila je Széchenyijeva akademija književnosti i umjetnosti, kojoj je od 2017. bila predsjednica.

Rođena 1937. u Budimpešti, diplomirala je grafiku na Mađarskoj akademiji likovnih umjetnosti 1961., a iz tog medija postupno je proširila praksu na fotografiju, film, performans i slikarstvo. U kontekstu socijalističke Mađarske, gdje je izložbena infrastruktura bila pod snažnim državnim nadzorom, Maurer je djelovala izvan dominantnih tokova – organizirala je izložbe, sa suprugom, umjetnikom Tiborom Gáyorom koji je imao austrijsko državljanstvo, sudjelovala u umjetničkom "podzemlju" i gradila mreže suradnje, te istodobno razvijala izrazito discipliniran, analitičan vizualni jezik.

Njezin rad od kasnih šezdesetih obilježen je istraživanjem promjene, pomaka i temporalnosti. U konceptualnim fotografskim serijama i filmovima promatrala je kako se značenje preobražava ovisno o redoslijedu, perspektivi i kontekstu. Ciklus Reversible and Changeable Phases of Movement (Reverzibilne i promjenjive faze kretanja) pokazivao je, primjerice, niz fotografija iste geste – ali način na koji ih gledamo mijenja samu naraciju pokreta. U drugom radu iz 1971., Mit lehet egy utcakővel csinálni? (Što se može učiniti s kamenom za popločavanje?), dokumentirala je vlastitu interakciju s kamenom.

Iako su taj performans mnogi tumačili politički, u sjeni sjećanja na 1968., Maurer je naglašavala ambivalenciju i otvorenost čitanja, odbijajući da joj se rad reducira na jedno značenje. "Kamen za popločavanje materijal je za tučnjave – ulične borbe i slično – a i što se sve može učiniti s jednim kamenom? Ovdje sam pokazala neke primjere onoga što ja mogu učiniti s kamenom", ojasnila je umjetnica za ArtReview. "To je ambivalentno. Može se tumačiti i kao političko. Najčešće se prikazuje na ženskim izložbama, s kojima se, kao što znate, ne identificiram."

'Nisam tip za zvijezdu'

Od kasnih sedamdesetih i osobito osamdesetih sve se snažnije okreće slikarstvu. Serije poput Seven Twists, Handmade Fractal Paintings i kasnijih Overlappings razvijaju geometrijske strukture i slojeve boje koji proizvode optičku napetost i osjećaj kretanja unutar strogo organiziranih kompozicija. Paralelno s umjetničkim radom, Maurer je imala važnu pedagošku ulogu. Od 1990. predavala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Budimpešti, gdje je postala redovita profesorica i mentorica generacijama mlađih autora.

Iako je u domovini odavno smatrana ključnom figurom – dobitnica je Kossuthove nagrade i priznanja Umjetnica nacije – šira međunarodna vidljivost dolazi tek u 2010-ima. Izlagala je u velikim institucijama poput Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku (MoMA) i pariškog Centra Pompidou, a retrospektiva u londonskoj galeriji Tate Modern 2019. potvrdila je njezino mjesto u kanonu europske apstrakcije. Godine 2022. uvrštena je među najutjecajnije žene u mađarskoj kulturi prema Forbesu. Unatoč tome, sama je zazirala od ideje zvjezdanog statusa: "Ne želim biti zvijezda ili nešto slično. Nisam taj tip", izjavila je 2012.

U osvrtima na njezinu smrt, međunarodni mediji ističu dosljednost kojom je ostala vjerna apstraktnom i eksperimentalnom izrazu i u razdobljima kada takva umjetnost nije bila ni institucionalno ni tržišno poželjna. No možda je važnije od priznanja to što je njezin rad trajno inzistirao na jednoj jednostavnoj, ali zahtjevnoj ideji: da se značenje ne nalazi u gotovoj poruci, nego u procesu – u pomaku, u vremenu, u načinu na koji gledamo.