Smještena u jedan sasvim običan dan u zagrebačkom stanu, komedija 'Mama se opila ko majka' secira obiteljske odnose, generacijske napetosti i mehanizme šutnje kojima održavamo privid mira. Režiju potpisuje Marina Pejnović a premijera je u petak, 27. veljače
Komedija o cijeni dugogodišnje šutnje i lažima kojima održavamo privid obiteljskog mira, Mama se opila ko majka, nova je predstava Satiričkog kazališta Kerempuh koju po tekstu Ivora Martinića postavlja redateljica Marina Pejnović a premijerno će biti izvedena u petak, 27. veljače.
Radnja drame odvija se tijekom jednog naizgled običnog dana u ožujku 2025. godine u stanu zagrebačke obitelji. Marina, pedesetdvogodišnja majka troje djece, prvi put u životu odlučuje se napiti – ne zato da bi se opustila ili razveselila, nego kako bi si napokon dopustila reći istinu. Ono što započne kao gotovo bezazlena odluka prerasta u niz susreta i sukoba s najbližima: mužem, kćeri, kćerinim dečkom, susjedima i vlastitom majkom.
Kako večer odmiče, Marina pod izlikom "pijanstva" razotkriva godine potisnutih misli, sitnih laži i kompromisa kojima je održavala obiteljski i društveni mir. Njezina iskrenost ruši privid skladnih odnosa, otvara političke, generacijske i intimne razlike te ogoljuje mehanizme pristojnosti na kojima počiva svakodnevica.
Posebno bolan odnos sa strogom majkom pokazuje kako se obrasci kontrole, šutnje i neizgovorenih zamjeranja prenose s generacije na generaciju. U tom sudaru majke i kćeri komedija dobiva i svoju najtamniju nijansu: pitanje koliko nas oblikuju prešućene riječi i koliko dugo možemo živjeti u kompromisu koji zovemo mirom.
Mama se opila ko majka predstava je o cijeni dugogodišnje šutnje i potrebi da se u nekom trenutku – makar nespretno i pod izlikom – izgovori istina. Drama je svjesno postavljena u samo jedan dan, 9. ožujka 2025., koji ne nosi nikakav izvanjski povijesni ili osobni značaj, nego služi kao dramaturški alat: pokušaj da se u banalnosti svakodnevice pronađe komično, ali i bolno prepoznatljivo. Upravo taj dan, gledan iz današnje perspektive, može postati smiješan – a možda i nelagodno blizak.
U predstavi igraju: Tanja Smoje (Marina), Hrvoje Kečkeš (Zoran), Anica Kontić (Tea), Jakov Zovko (Tom), Mia Anočić – Valentić (susjeda Klara), Vedran Mlikota (susjed Miro) i Branka Trlin (Vesna).
Scenografiju potpisuje Liberta Mišan, kostimografiju Petra Pavličić, autor glazbe je Adam Vid Hribar, suradnik za scenski pokret Pravdan Devlahović, oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik, suradnik redateljice Aleksandar Švabić, a suradnik za specijalne efekte Domagoj Ivanković.