'Mandragora' autorice i koreografkinje Petre Hrašćanec kroz pokret, glazbu i kolektivni čin promišlja gubitak i moguću obnovu zajedništva u suvremenom društvu
Premijera predstave Mandragora autorice i koreografkinje Petre Hrašćanec održat će se 12. prosinca u Pogonu Jedinstvo, a riječ je o snažnoj izvedbi na razmeđi plesnog rituala i koncerta koja pokretom, zvukom i kolektivnim činom doziva ideju zajedništva u vremenu njegove sustavne erozije.
U vremenu obilježenom društvenom iscrpljenošću, neoliberalnim kapitalizmom, rastućim nacionalizmima i strukturama koje opstaju na sukobu i eksploataciji, Mandragora se pojavljuje kao promišljeni umjetnički odgovor na potiskivanje i fragmentaciju kolektivnog iskustva.
Predstava okuplja međunarodni autorski i izvođački tim: u izvedbi sudjeluju plesačice suvremenog plesa Valentina Miloš, Ana Kljujev, Núria Capella Florensa i Tina Benko, kao i glazbenici Marco Quarantotto i Nenad Kovačić, koji ujedno potpisuju glazbu. Dramaturgiju potpisuje Dimitrije Kokanov, scenografiju Lovro Ivančić i Matej Kniewald, kostimografiju Lovro Ivančić i Noa Kapchitz, dizajn svjetla Andrija Santro, a dizajn zvuka Ognjen Zečević.
Lebdeći između koreografiranog rituala i koncertne forme, Mandragora poziva publiku u proces zajedničkog iscjeljenja. Polazišna točka je ritual pletenja i nasljeđe ženskog rada kao temeljne, često zanemarene prakse povezivanja zajednice, iz koje se razvija scenski prostor u kojem ples i glazba oživljavaju arhetipske, instinktivne i kolektivne impulse. Otvoren i višeslojan scenski jezik potiče asocijacije na figure vještica, povijest njihovih progona i trajnu borbu shvaćenu kao globalnu feminističku metaforu otpora i samoorganiziranja.
Susret dvaju glazbenika i četiriju plesačica, utemeljen na intenzivnoj međusobnoj igri, slušanju i reakcijama u stvarnom vremenu, gradi osjetljivo i povezano tkivo izvedbe koje se oblikuje pred publikom. Mandragora je tako umjetnički čin prizivanja prošlosti kako bi se jasnije razumjela sadašnjost, ali i prostor u kojem zajedništvo nije unaprijed dano, nego se ponovno stvara kroz pokret, zvuk i dijeljeno izvedbeno iskustvo.