REAKCIJE KNJIŽEVNE SCENE

'Svetlana Aleksievič je apsolutno zaslužila književnog Nobela'

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 09.10.2015 15:03
  • Objavljeno 09.10.2015 u 15:03
Svetlana Aleksievič

Svetlana Aleksievič

Izvor: Reuters / Autor: VASILY FEDOSENKO

Bjelokruska spisateljica i novinarka Svetlana Aleksievič dobitnica je Nobelove nagrade za književnost u 2015. godini, s kojom uz međunarodnu slavu ide i lijep novčani iznos. Aleksievič je tek 14. žena koja je dobila književnog Nobela, a na hrvatskom jeziku dostupna je njezina knjiga 'Rabljeno doba – kraj crvenog čovjeka'

'Apsolutno je Svetlana Aleksievič zaslužila Nobela! Već zato što je u nizu svojih knjiga dokumentirala i opisala najtraumatičnije povijesne momente 20. stoljeća: Drugi svjetski rat, sovjetsku intervenciju u Afganistanu, katastrofu Černobila, sovjetsku tranziciju itd. Činila je to uvijek svojim originalnim postupkom: sažimanjem ispovijedi onih ljudi koji su bili osobno upleteni u ključni događaj. To nisu nikad oni koji će naknadno uljepšavati događaj i svoju ulogu u njemu, nego oni na kojima se događaj prelomio, tako što je ih je obilježio za čitav život. To su ljudi koji sažimaju vlastiti život u kontekstu nekoga ključnog povijesnog događa: početka rata, državnoga puča, nacionalnih trvenja, povratak unuka iz Sibira u pradomovinu itd.', oduševljeno objašnjava za tportal.hr Fikret Cacan, prevoditelj dokumentarnog romana 'Rabljeno doba', jedine knjige novoproglašene 67-godišnje književne nobelovke koja je objavljena u Hrvatskoj.

Kao što je slučaj i s prošlogodišnjim dobitnikom Patrickom Modianom, bjeloruska autorica Svetlana Aleksievič će biti netko koga će zahvaljujući Nobelu domaća čitateljska publika imati priliku otkriti, s obzirom da je samo nakladnik Edicije Božičević objavio jednu njezinu knjigu. Kako je Cacan bio prevoditelj 'Rabljenog doba', intimno je upoznat s načinom pisanja i temama koje obrađuje te ističe da je prevoditi 'Rabljeno doba' bilo 'zadovoljstvo s obzirom na dokumentarnost i istinitost te proze, naročito kad se uzme u obzir to da su se svi ti problemi o kojima je riječ u knjizi događali i kod nas, ali u znatno bezazlenijoj formi'. 'Kao iskusan prevodilac ruske književnosti (desetak romana, i sva vrhunska poezija) nisam imao nikakvih problema u prevođenju nego naprotiv samo izazov da prenesem hrvatskom čitatelju svu dramu ruske tranzicije.'

U toj se knjizi potresno tematizira postsovjetsko tranzicijsko iskustvo, a to je i vječna kreativna opsesija Aleksievič, čije je djelo Švedska akademija nagradila zbog, stoji u službenom objašnjenju, 'njezinog polifonijskog pisanja koje prerasta u spomenik patnjama i hrabrosti našeg doba'.
>Koliko ima sličnosti između tranzicijskog očaja na prostoru bivšeg SSSR-a i bivše Jugoslavije, pitam prevoditelja Cacana koji odgovara: 'Spomenuo sam da je u 'Rabljenom dobu' riječ o postsovjetskom iskustvu, a ne samo ruskom ili bjeloruskom. Otuda i tako širok naslov koji je opravdan kao i dodjela Nobelove nagrade Svetlani Aleksievič. Bitna razlika dviju tranzicija je u tome da se u postsovjetskom društvu dogodio strašniji lom nego kod nas, kad govorimo o ideološkoj strani procesa, iako je Domovinski rat nama jezivo zaoštrio sve tranzicijske probleme. Neću govoriti o obostrano uočenom i razvijenom pljačkaškom pohodu tajkuna i uhljebljenika na društveno vlasništvo, nego o tome da je sovjetsko društvo bilo ideološki znatno rigidnije pa je zato i lom u glavama ljudi bio potresniji. Naše socijalističko društvo je bilo bajka prema sovjetskom, u smislu društvene slobode: pogotovo kad se uzmu u obzir pitanja manjina, koje S. Aleksievič redovito dohvaća, recimo žensko ili nacionalno-manjinsko pitanje. Ali značajnu će sličnost uočiti svaki čitatelj, ma koliko razlike o tragičnosti zbivanja bile velike.'

Rabljeno doba Edicije Božičević

Rabljeno doba Edicije Božičević

Izvor: Promo fotografije / Autor: Edicije Božičević

Iz Edicije Božičević vrlo su sretni što su prije dvije godine objavili knjigu današnje nobelovke Svetlane Aleksievič, poručili su u izjavi za tportal.hr: 'Na knjigu 'Rabljeno doba' skrenula nam je pozornost književna agentica Galina Dursthoff s kojom Edicije Božičević već niz godina surađuju u okviru biblioteke 'Suvremena ruska proza'. Slijedeći našu izdavačku koncepciju koja je oduvijek bila usmjerena k otkrivanju kvalitetnih pisaca i spisateljica svjetske književnosti hrvatskim čitateljima, odlučili smo se, u suradnji s prevoditeljem Fikretom Cacanom, koji je bio prvi i gorljivi čitatelj knjige, objaviti ovaj roman ljudskih glasova autorice koja je u trenutku te naše odluke već uživala veliku svjetsku reputaciju, a njezina djela bila prevedena na brojne jezike. Svakako nam je bila zanimljiva i njezina biografija, njezino disidentstvo, činjenica da su njezine knjige koje u svijetu primaju ugledne nagrade u Bjelorusiji cenzurirane a svako djelovanje gotovo zabranjeno. S druge strane, okosnica njezinih knjiga s čovjekom kao središnjom osi koja ostaje i opstaje mimo svih režima, ideologija, ratova i stradanja kroz koja je sovjetsko društvo prošlo, surovost kapitalizma i nesnalaženje mnogih u novim društvenim odnosima, svakako su bile teme koje našim čitateljima mogu biti vrlo bliske, premda ova knjiga dijelom nadilazi povijesne, ideološke i geografske okvire.'


'Rabljeno doba', napominju iz hrvatskog izdavača nobelovke Svetlane Aleksievič, 'izvrstan je primjer autoričina dokumentarističkog pisma u kojem riječ daje svjedocima određenog povijesnog događaja, ona je poput dirigenta koji usklađuje i ujedinjuje u knjigu koloplet iskustava i emocija. Nju zanima povijest malih ljudskih sudbina, kao da je nepovjerljiva prema općoj povijesti. Ali isto tako i prema današnjoj umjetnosti koja djeluje nemoćnom da prikaže potpunu sliku našega svijeta. Zato je njezina proza ujedno i umjetnička i dokumentaristička, a formalne značajke njezinih djela prepoznala je i Švedska akademija'. Knjiga se očito toliko svidjela ovom nakladniku da su pokrenuli i istoimenu biblioteka koja 'okuplja romane autora iz Istočne i Srednje Europe, iz zemalja koje su na ovaj ili onaj način bile suočene s prijelazom u novo društveno stanje nakon sloma komunizma'.

Prije Nobelove nagrade, Aleksievič je već dobila je čitav niz nagrada za svoje književno i publicističko djelovanje, među njima i Mirovno nagradu njemačkih knjižara u Frankfurtu i prestižnu Herderovu nagradu. Svetlanu Aleksievič strani su mediji nazivali odvjetnicom razočaranih, a njezini tekstovi o ratu u Afganistanu ili o katastrofi u Černobilu stekli su iznimno poštovanje. Zbog svojih kritika upućenih režimu bjeloruskog diktatura Aleksandra Lukašenka, Aleksievič je u Bjelorusiji doživjela cenzuru te su njezine su knjige bile godinama zabranjene. Bjelorusiju je na neko vrijeme morala i napustiti, a od 2011. ponovno živi u Minsku, doduše kao persona non grata. Nije bila ni milostiva u svojim izjavama prema politici ruskog predsjednika Vladimira Putina

Svetlana Aleksievič rođena je 31. svibnja 1948. u ukrajinskom gradu Ivano-Frankivsku u bjelorusko-ukrajinskoj obitelji, a nakon što joj je otac završio vojnu službu, preselila se u Bjelorusiju, gdje su joj roditelji radili kao nastavnici. Radila je kao nastavnica i novinarka, a studirala je novinarstvo na Sveučilištu u Minsku od 1967. do 1972. Tijekom rada u listu Selskaja gazeta počela je prikupljati građu za knjigu 'Rat nema žensko lice' koji je zasnovan na intervjuima sa ženama koje su sudjelovale u Drugom svjetskom ratu. Tim djelom Aleksievič je otpočela ciklus 'Glasovi Utopije', u kojem je opisala život u Sovjetskom Savezu kroz perspektivu pojedinca, ali i patentirala svoju specifičnu dokumentarnu prozu koja daje glas malim ljudima u velikim povijesnim lomovima.

Uz unisono hvaljeno ‘Rabljeno doba', među ostale popularne naslove Svetlane Aleksievič koji su doživjeli brojne prijevode u svijetu, ubrajaju se 'Posljednji svjedoci. Djeca u Drugom svjetskom ratu', 'Dječaci cinka. Afganistan i posljedice' i 'Černobil. Kronika budućnosti'. 

Zasad su reakcije na odluku Švedske akademije da se Nobelova nagrada za književnost ove godine dodijeli Svetlani Aleksievič više nego pozitivne. Čini se da će se ovaj put izbjeći polemike koje znaju obilježiti književnog Nobela te da se literati slažu sa službenim objašnjenjem. Kako je tijekom objave odluke o Nobelovoj nagradi za književnost izjavila tajnica Akademije Sara Danius, 'Aleksievič je 30 ili 40 posljednjih godina posvetila kartografiranju sovjetskog i postsovjetskog čovjeka. No zapravo to nije povijest zbivanja. To je povijest emocija'.

Nobelova nagrada za književnost 2015.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi