Prevara Zadie Smith, prevela Marina Horkić (V-B.Z.)

Godina je 1873. Eliza Touchet rođakinja je i domaćica nekoć slavnog, a sada posrnulog romanopisca Williama Ainswortha. Ona je žena mnogih interesa: književnost, pravda, abolicionizam, njezin rođak, njegova žena, ovaj i onaj svijet. No ona je i skeptik. Sumnja da njezin rođak uopće ima talenta, ali i da je njegov uspješni prijatelj Charles Dickens onakav kakvim se predstavlja. Englesku doživljava kao zemlju "fasada" u kojoj gotovo ništa nije onakvo kakvim se čini. Andrew Bogle odrastao je u ropstvu na plantaži Hope na Jamajci. On zna da svaka gruda šećera ima ljudsku cijenu. Da bogati obmanjuju siromašne. Bogle je glavni svjedok na "suđenju Tichborne" u kojemu mesar iz Wappinga tvrdi da je nestali nasljednik golema imanja i plemićke titule, a koje zaokuplja gospođu Touchet i cijelu Englesku. U svojoj potrazi za "pravdom" navodni Sir Tichborne privlači mase obožavatelja koji vjeruju da govori istinu. No u svijetu licemjerja i samoobmane razlučiti što je istina, a što laž, pokazuje se kao iznimno složen zadatak… Nelinearno strukturiran narativ prošaran je transkriptima sa suđenja, crticama života iz viktorijanske Engleske i tamošnjih književnih i aristokratskih krugova, bolnim prikazom života robova na Karibima u 19. stoljeću. Utemeljen na povijesnim događajima, novi roman nagrađivane britanske autorice Zadie Smith maestralna je studija obmana i samoobmana ljudske prirode, taštine, bezumnog populizma, okrutnosti i životne nepravde.

Sedmo pitanje Richard Flanagan, preveo Dinko Telećan (Vuković&Runjić)

Glasoviti australski književnik Richard Flanagan u knjizi Sedmo pitanje raspleće dojmljiv niz slučajnosti od kojih nastaje tkanje života: Flanaganov otac – čiju je životnu kalvariju opisao u Bookerom nagrađenom romanu Uskim putom duboko na sjever – bio je logoraš na izmaku snaga kad je u ljeto 1945. detonacijom atomske bombe Drugi svjetski rat okončan kapitulacijom Japana. U nuklearnoj lančanoj reakciji i iščeznuću tisuća duša začeo se život Richarda Flanagana koji se i sam suočio sa smrću kad mu se kao dvadesetogodišnjaku kajak zaglavio u brzacima Tasmanije, o čemu svjedoče dramatične posljednje stranice ove nezaboravne knjige – knjige koja je ujedno pismo puno ljubavi upućeno roditeljima i meditacija o životu što se preporađa unatoč silama totalnog uništenja, o strasnom poljupcu pisca-vizionara H. G. Wellsa i Rebecce West, o oružju koje su znanstvenici položili u ruke ratnika i kaleidoskopu razornih posljedica. Richard Flanagan je australski književnik, rođen u Longfordu na Tasmaniji 1961. Potječe od irskih robijaša deportiranih u Van Diemenovu zemlju tijekom Velike gladi u Irskoj. Dobitnik je nagrade Man Booker za 2014. za roman Uskim putom duboko na sjever i nagrade Baillie Gifford za 2024. za Sedmo pitanje. Mnogi ga smatraju najboljim australskim romanopiscem svoje generacije, a New York Review of Books opisao ga je kao jednog od najsvestranijih pisaca na engleskom jeziku.

29 tužnih činjenica Andrija Škare (Mozaik knjiga)

Izgleda da Marinu, četrdeset i nešto godišnjem sportskom komentatoru, stvari baš i ne idu od ruke. Jedno naizgled benigno padanje u nesvijest polako će razotkriti sve aspekte u kojima je njegov život zašao u slijepu ili barem jako loše osvijetljenu ulicu. Veza mu je u krizi, posao mu je u krizi, zdravlje mu je poljuljano, novca nikad nema dovoljno, prijatelji su malo tu pa malo nisu… Ništa nije kako treba. Kriza srednjih godina ili nešto više? 29 tužnih činjenica Andrije Škare duhovit je i britak roman o krizi srednjih godina, jednome sportskom komentatoru koji se pokušava snaći u ljubavi, poslu, prijateljstvu i vlastitom tijelu koje ga sve češće izdaje. Kroz ležeran humor i pronicljive uvide, ovaj roman o ljubavi, odnosima, društvu i svakodnevnim malim porazima idealan je izbor za sve koji traže suvremenu hrvatsku prozu koja istovremeno zabavlja i boli. Andrija Škare piše nepretenciozno, ali britko. Vješto balansira između ležernog humora i pronicljivih uvida o svijetu koji nas okružuje. Osim priče o pojedincu koji se pokušava izboriti sa životom, ovo je i roman o društvu, njegovim traumama i neuralgijama, o otuđenim i nedovoljno izgrađenim odnosima, o moralu i o tome što znači biti dobar, o vezama sredovječnih ljudi koje nerijetko nailaze na prepreke, o ljubavi, prijateljstvu, košarci i birtijama.

Majka na papiru Gertraud Klemm, prevela Stjepanka Pranjković (Hena com)

Želja za majčinstvom pretvara se u nemilosrdnu bitku – s vlastitim tijelom, društvenim očekivanjima i hladnim mehanizmima sustava. Kada glavna junakinja, suočena s neplodnošću, odluči posvojiti dijete iz Afrike, njezin se svijet raspada pod teretom predrasuda i birokratskih apsurda. Prijatelji se udaljavaju, svakodnevica postaje niz iskušenja, a majčinstvo – umjesto dara – pretvara se u poligon za dokazivanje i preživljavanje. Gertraud Klemm oštro, ali i duboko suosjećajno, raskrinkava društvo koje žene procjenjuje prema njihovu tijelu i ulozi majke. Njezina proza, istodobno bijesna i poetska, secira mitove o roditeljstvu, normama i ženskoj ulozi s preciznošću kirurga i snagom pjesnika. Majka na papiru roman je o boli, otporu i hrabrosti da se živi mimo očekivanja – i o tihoj revoluciji koja počinje iznutra. Gertraud Klemm (Beč, 1971.) suvremena je austrijska spisateljica čija je proza natopljena feminističkim revoltom i potragom za pravdom. Po struci biologinja, dosad je objavila pet romana, knjigu eseja, dnevničke zapise, zbirku kratkih priča i nekoliko hibridnih knjiga u kojima njezine književne radove dopunjuju likovni radovi drugih umjetnica.

Godine koje su pojele Mikije Ozren Feller (Hektik)

U romanu Godine koje su pojele Mikije Ozrena Fellera, akademskog kipara koji se ovim naslovom prvi put pojavljuje kao prozaik, Zagreb šezdesetih i sedamdesetih izranja kao prostor istodobno stvaran i pomalo začaran. Iz perspektive infantilnog, radoznalog pripovjedača pratimo malog Olivera koji u vrtićkom dvorištu kopa rupe prema Australiji, sanjari o zvijezdama i uporno "bilda" svoj duh i tijelo, dok se oko njega tiho taloži humus socijalističke svakodnevice – mirisi kuhinje bake Milke, prve moderne naprave, dječje mitologije i male obiteljske drame. Feller pripovijeda s puno suptilnog humora i blagim dodirom magijskog realizma, hvatajući kako godine neumoljivo "glodaju živote malih Mikija", a prošlost i sadašnjost koegzistiraju u istoj rečenici, jednako krhke i jednako žive. Ova nježna, pomaknuta kronika odrastanja ujedno je i premijerno izdanje novopokrenute nakladničke kuće Hektik, koja se predstavlja knjigom što spaja nostalgiju, zaigranost i tiho melankolično pitanje – koga je za sve to uopće briga?