Knjiga 'Moda - Povijest odijevanja, mode i modnog dizajna' Katarine Nine Simončič, raskošno opremljena s više od 400 fotografija i ilustracija, donosi prvi cjelovit i sustavan pregled na hrvatskom jeziku o jednom od najvažnijih fenomena svijeta. Iako je ponajprije namijenjena studentima, nezaobilazna je svima koji vole modu i njezinu povijest. Iz nje možemo saznati mnoge nepoznate detalje i anegdote, od toga kako su antičke civilizacije ukrašavale tijelo i lice pa do objašnjenja zašto je baš minimalizam preplavio modne piste devedesetih godina
Gotovo osam godina Katarina Nina Simončič, redovita profesorica na Tekstilno-tehnološkom fakultetu, skupljala je materijale i radila na rukopisu knjige 'Moda - Povijest odijevanja, mode i modnog dizajna', nedavno objavljene u nakladi Školske knjige i Sveučilišta u Zagrebu. Njezina 'Moda' nije samo udžbenik za studente pisan publicističkim stilom, nego i kulturnoantropološka studija koja donosi cjelovit i sistematičan pregled povijesti odijevanja, mode i modnog dizajna te je prvo takvo izvorno izdanje na hrvatskom jeziku.
'Odabrala sam nešto pristupačniji, publicistički oblik izlaganja modno-povijesne teme kako bih sadržaj učinila razumljivijim i bližim današnjim studentima jer često usvajaju građu izvan strogo znanstvenog diskursa. Međutim, unatoč prilagođenom stilu, svi izneseni argumenti dosljedno su potkrijepljeni relevantnim izvorima i vizualnom građom. U tom kontekstu 'Moda' ne postavlja jednu određenu hipotezu, nego pruža kronološki pregled mode, odijevanja i modnog dizajna od prapovijesti do početka 21. stoljeća', kazala je Simončič za tportal.
Ova knjiga predstavlja i objašnjava na koji je način tijekom povijesti odjeća afirmirala i negirala tijelo, ali i kako se sama definicija mode mijenjala ovisno o vremenu u kojem se analizira.
'Ono što je važno osvijestiti jest da se odjećom komuniciralo i komunicira danas u društvu. Knjiga polazi od arheoloških istraživanja, koja otkrivaju da smo se odijevali i u prapovijesti, i to zahvaljujući ušima, prvo životinjskim, a onda ljudskim. Najnovija istraživanja kažu da je jedna od temeljnih sirovina bilo likovo vlakno ekstrahirano iz kore drva, od kojeg su izrađivani odjeveni predmeti', dodaje.
U sljedećih ćemo desetak godina zasigurno doznati još više o povijesti odijevanja, no unatoč budućim istraživanjima, knjiga pruža stabilnu okosnicu koja obuhvaća odjevne siluete zapadne civilizacije i njihove odjevne navike.
Prvi zaokret u renesansi – muškarci otkrivaju noge
'Sve do rane renesanse muškarci i žene odijevali su se vrlo slično. Njihova se odjevna kompozicija temeljila na ovojnom tipu odjeće antičkog nasljeđa, ponajprije dvjema tunikama. Prvi snažan zaokret u odijevanju zapadne civilizacije nastupa upravo u razdoblju renesanse, kada muškarac napušta tuniku i počinje nositi kratki haljetak, otkrivajući noge', dodaje.
Ženama je otkrivanje tijela bilo nedopustivo, objašnjava, odnosno strogo kontrolirano zakonima, za razliku od muškaraca.
'Stoljećima je upravo muškarac bio taj koji oblikuje i promovira modne trendove, a ne žena. Tek u 19. stoljeću, kada plemstvo zamjenjuje kapitalistička klasa i kada muškarac svoj društveni status mora potvrditi i odjećom – discipliniranom, suzdržanom i ambicioznom – dolazi do standardizacije troslojnog odijela kao temeljnog oblika muške odjeće. U isto vrijeme žena preuzima ulogu one koja 'njeguje' ljepotu, dekorativnost i luksuz u odnosu na ekonomsku moć muškarca. Tada dolazi do svojevrsne inverzije: modne ikone počinju proizlaziti iz ženskog svijeta dok muškarca sve više obilježava odjevna suzdržanost', objašnjava.
Pravo se rađanje mode, ističe Simončič, smješta u razdoblje renesanse, kada se u Europi počinju jasno razlikovati regionalni i gradski stilovi odijevanja. Krojenje odjeće u tom razdoblju, navodi, postaje sve složenije i tehnički zahtjevnije, a trgovački putevi te prve publikacije posvećene suvremenom odijevanju potiču afirmaciju specifičnih odjevnih stilova i njihova prožimanja.
Doprinos kravate i popularni schiavonetto
'No trendovi se nisu samo preuzimali – oni su se asimilirali u lokalne prakse, a postoje i primjeri u kojima su i naši krajevi dali svoj doprinos zapadnoj modi. Jedan od njih je odjevni oblik schiavonetto, spomenut u zakonima o raskoši iz 16. stoljeća, a dobio je ime po Hrvatima – Schiavonima – koji su tada radili u Veneciji.
Zanimljiv je i doprinos kravate, čija priča počinje u 17. stoljeću, kada je francuski kralj zamijetio hrvatske vojne plaćenike, prepoznatljive po jednostavnom crvenom rupcu oko vrata. Taj je rubac izvorno služio za podvezivanje rana, a kralj ga je uočio na hrabrim vojnicima izviđačke jedinice i uveo na francuski dvor, gdje se počeo izrađivati od skupocjenih tkanina i vezivati na osebujan način. Izvorna funkcija simbola hrvatske vojne jedinice nestala je, a modni dodatak, nazvan à la croate (na hrvatski način), ostavio je uspomenu na njih i postao korijen današnje kravate', objašnjava.
Žuta boja obilježje društveno stigmatiziranih
U Italiji su u 14. i 15. stoljeću prostitutke bile obavezne istaknuti svoj status žutom bojom odjeće te je ona služila kao simbol stigmatizacije i izolacije. Žuta boja u europskoj kulturi tradicionalno se povezivala s osobama koje se društveno marginaliziralo: u kršćanskoj ikonografiji Juda je često prikazivan u žutoj odjeći dok su Židovi tijekom Holokausta morali nositi žutu Davidovu zvijezdu kao znak prisilne identifikacije i diskriminacije.
Zakoni o raskoši
Zakoni o raskoši, od razdoblja antike pa sve do početka 19. stoljeća, dodaje, jasno su definirali odjevne oblike, količinu tkanine, vrstu sirovine, boje i količinu nakita, ovisno o društvenom statusu nositelja.
'I dok su odjevni oblici bili slični, krojevi pripadnika višeg staleža bili su tehnički zahtjevniji, raskošniji, a korištene sirovine znatno kvalitetnije', dodaje i podsjeća da je moda snažno utjecala na tijelo, osobito na žensko.
'Tako je u 16. stoljeću ženska silueta bila karakteristična po krutom stezniku i donjoj teškoj kompoziciji nalik stošcu, izrađenoj od tzv. zelenog drva – verdugado – uvezenog iz Južne Amerike, po kojem je konstrukcija i dobila naziv. U 19. stoljeću moda se nadahnjuje sličnim principima, no umjesto teškog drva obruči su izrađivani od laganog čelika, što je omogućilo znatno veću slobodu pokreta u odnosu na ranija razdoblja', ističe.
Žene prvi put otkrile gležanj u 18. stoljeću
Moralni zakoni 19. stoljeća nisu dopuštali tjelesni dodir između muškarca i žene, što je dovelo do toga da se ženska rukavica nametne kao neizostavan modni detalj.
'Otkrivanje ženskog gležnja, prvi put u 18. stoljeću, potaknulo je masovnu proizvodnju pletenih čarapa i svilene obuće, a u 19. stoljeću razvoj obućarske industrije doveo je do jasnog razlikovanja lijevog i desnog kalupa cipela. Paralelno dječja moda doživljava značajan zaokret: dok su se ranije djevojčice i dječaci odijevali nalik svojim roditeljima, u 19. stoljeću odjevni predmeti postaju jednostavniji i funkcionalniji, prateći praktične potrebe djeteta. Naime početkom 20. stoljeća francuska dizajnerica Jeanne Lanvin pridonosi ovom trendu kolekcijama posvećenima majkama i djeci, čime tekstilnoj industriji daje značajan poticaj za razvoj nove proizvodne grane dječjeg odjevnog asortimana. Pedesetih godina prošlog stoljeća grane tekstilne industrije proširuju se i na kolekcije za tinejdžere', objašnjava.
Jeftiniji sintetski materijali i jasna distinkcija između visoke, luksuzne i konfekcijske mode utjecali su, napominje, i na proizvodnju nakita u 20. stoljeću.
Coco Chanel uvela bižuteriju
'Nekada isključivo izrađen od dragog kamenja i plemenitih metala, nakit se zahvaljujući Coco Chanel počinje proizvoditi i u obliku bižuterije, a ona imitira raskoš, približavajući luksuz širem krugu potrošača', dodaje.
Ipak, kako napominje Simončič, modni preokreti nisu rezultat isključivo tehnoloških inovacija jer društveno-političke promjene, osobito šezdesetih godina 20. stoljeća, snažno oblikuju stilove i funkciju odijevanja, odražavajući nove stavove prema tijelu, spolu i društvenoj slobodi.
'Zahvaljujući bizantskom caru Justinijanu, zapadna civilizacija upoznala je tehnologiju proizvodnje svile. U Italiji, osobito u Veneciji, razvili su se majstorski cehovi specijalizirani za proizvodnju svilenih tkanina, a kvalitetu i autentičnost nadzirale su lokalne inspekcije. One su kontrolirale proizvodnju i primjenjivale odredbe zakona o luksuzu, čime su štitile domaću proizvodnju i propisivale upotrebu lokalnih tkanina i majstora. U tom razdoblju dizajneri se još nisu potpisivali; jedini znak pripadnosti radionici bio je specifičan porub na tkanini te je služio kao kod ceha', objašnjava.
Na golom tijelu 'otisnuto' je nevidljivo ruho – moda je oblikovala idealnu ljepotu ženskog tijela
Povjesničar umjetnosti Kenneth Clark, analizirajući prikazivanje ženskog akta kroz povijest, zaključuje da je na golom tijelu 'otisnuto' nevidljivo ruho, odnosno da je moda oblikovala idealnu ljepotu ženskog tijela u pojedinom stilskom razdoblju. Tijekom povijesti standardi su se mijenjali: od oblina u stilu Sophie Loren, preko izrazito mršavih modela poput Twiggy, pa do povratka istaknutih oblina u suvremenim idealima tijela, za što je primjer Kim Kardashian.
Modni dizajn i brendovi nastaju u 19. stoljeću
Pravi preokret nastaje u 19. stoljeću pojavom novih tehnologija koje omogućuju brzu strojnu proizvodnju tkanina.
'Ta revolucija u tekstilnoj industriji smanjuje cijene i čini odjeću dostupnom širem društvenom sloju. U ovom kontekstu formira se pojam modnog dizajnera kao osobe koja ne samo da kroji, već i oblikuje, dizajnira i promovira odjeću kroz kolekcije i prezentacije. Charles Frederick Worth, britanski dizajner koji je krajem 19. stoljeća djelovao u Parizu, prvi je potpisivao svoje kreacije, koristio etikete s imenom i organizirao prezentacije po sezonama – proljeće/ljeto i jesen/zima. Worthova inovacija transformira poimanje dizajnera: on više nije krojač koji ugađa željama klijenta, nego kreator koji usmjerava modne odabire potrošača i oblikuje modne trendove', dodaje.
20. stoljeće: Od american looka do japanske dekonstrukcije
U prvoj polovici 20. stoljeća, podsjeća, ističu se ključni dizajneri koji oblikuju suvremenu modnu scenu.
'Paul Poiret, inspiriran modom iz razdoblja empira, oslobađa žene krutog steznika, a Coco Chanel 1926. godine predstavlja malu crnu haljinu i postiže iznimnu popularnost na američkom tržištu. Pred kraj 1930-ih godina formira se tzv. american look, nadahnut ležernom i praktičnom modom, a postupno će ga zamijeniti poslijeratni new look Christiana Diora. Tijekom Drugog svjetskog rata, zbog oskudice materijala i tržišnih restrikcija, promovira se princip do-it-yourself i pronalazi trajno mjesto u suvremenoj modi. Na početku druge polovice 20. stoljeća mlade generacije dizajnera, među kojima su Cristobal Balenciaga, Pierre Cardin i Yves Saint Laurent, pristupaju konstrukciji odjeće gotovo kao arhitekti, naglašavajući proporcije, strukturu i oblik', navodi.
Nakon 1960-ih, uz pojavu futurističke mode i uvođenje sintetičkih materijala u intenzivnim bojama, te dekonstrukcije japanskih dizajnera 1980-ih, ističe, modna scena ulazi u konceptualnu eru, a nastavljaju je kreatori poput Martina Margiele, Husseina Chalayana i Alexandera McQueena.
Moda i politička dimenzija: Žene su nosile pussyhat u znak prosvjeda protiv Trumpa
Ženama je sve do 19. stoljeća bilo zabranjeno nositi hlače, a sufražetkinje su ih odjenule u znak prosvjeda protiv rodne neravnopravnosti. No odjeća oduvijek nosi ideološki i politički izraz. Primjerice, frigijske kape bile su simbol iliraca i općenito narodnog pokreta, a 2017. pussycat kape postale su znak masovnog ženskog aktivizma te su stotine tisuća žena marširale u Washingtonu u znak prosvjeda protiv Donalda Trumpa.
Visoka moda rezervirana za uzak krug: Ljudi vjeruju da kupe povoljno, ali ustvari više troše
'U 20. stoljeću Pariz zadržava status središta luksuzne mode, London se profilira kroz uličnu i praktičnu modu, SAD kroz ležernu, a Italija kroz boutique i dizajnerske kolekcije, čime se formira višeslojna i regionalno diferencirana globalna modna scena, a ona je u 21. stoljeću dosegnula svoj vrhunac u obliku masovnog potrošačkog entuzijazma. Visoka moda ostaje rezervirana za uzak krug ljudi dok u široj javnosti dominira brza i jeftina moda, čime veliki brendovi potiču učestalu kupnju i brzu izmjenu trendova. Kupci često vjeruju da kupuju povoljno, no veća količina jeftine odjeće u konačnici vodi do većih ukupnih troškova', zaključila je u intervjuu za tportal Simončič.
