Centar za kulturu Trešnjevka (CeKaTe) i ovog proljeća domaćin je projekta 'Lica kulture – moda' autorice Ivane Čuljak, u kojem se nizom različitih aktivnosti bavi fenomenom mode i odijevanja. Od filmskih i čitalačkih večeri, radionica, razgovora, predavanja i izložbi, pa sve do vođenih šetnji Zagrebom, projekt nudi interdisciplinaran uvid u fenomene mode i odijevanja, istražujući njihove povijesne, društvene, ekonomske i kulturne aspekte.

Dok je pažnja konvencionalnih modnih medija uglavnom usmjerena na sjaj luksuznih brendova i svjetla modnih pista, kaže Čuljak u razgovoru za tportal, ovaj projekt, koji traje od kraja travnja do sredine lipnja, uspostavlja, među ostalim, kritički odnos prema tim dominantnim silama da bi se otkrila 'druga strana medalje'.

'Modna industrija često ostvaruje profit, ne samo eksploatacijom radnika u proizvodnji, već i kreativnih radnika u samim modnim centrima. Zato predstavljamo najvažnija etnografska istraživanja dr.sc. Giulije Mensitieri, a ona istražuje stvarnost kreativnog rada iza glamurozne fasade mode. Mensitieri je znanstvena suradnica u području antropologije pri Francuskom nacionalnom centru za znanstvena istraživanja (CNRS) i autorica knjige 'Le plus beau métier du monde. Dans les coulisses de l’industrie de la mode' (Najljepši posao na svijetu: Iza kulisa modne industrije)', pojašnjava.

Znanstveni i kreativni pristupi modnom dizajnu

Znanstveni pristup modnom dizajnu bit će predstavljen i kroz istraživanja emocionalnog modnog dizajna, o kojima će izlagati dr. sc. Duje Kodžoman. Čitalačka večer, prema izboru nezavisne kustosice Tee Kantoci, u fokus pak stavlja tekst britanske kulturne teoretičarke Angele McRobbie o društvenim i kulturnim aspektima mode.

Program uključuje i dva filma. Kultni 'Tko si ti, Polly Magoo?', redatelja i fotografa Williama Kleina iz 1966. godine, donosi sarkastičan i subverzivan komentar svijeta mode i medija koji ga okružuju, a dokumentarni film 'La Pitturessa' (2024.) prikazuje priču o umjetnici Anni Paparatti, aktivnoj na talijanskoj umjetničkoj sceni od 1960-ih, a širu vidljivost stekla je 2021. godine, kada je kreativna direktorica modne kuće Dior koristila njezinu geometrijsku sliku 'Il grande gioco' kao scenografiju za modnu reviju.

U lipnju je pak na rasporedu radionica 'FASHION CEO – fanzin izdanje', na kojoj će polaznici, uz vodstvo vizualnih umjetnica Brune Jakupović i Paule Tončić, kreirati vizualni i tekstualni sadržaj za fanzin na temu mode. 'Program završava vođenom šetnjom gradom s Martom Basch, koja otkriva tragove modne povijesti Zagreba. Šetnja povezuje urbani prostor s naslijeđem tekstilne industrije, pričama o lokalnim dizajnerima i krojačkim salonima, uključujući posjet suvremenim mjestima modne proizvodnje', kaže Čuljak.

Izložba o odijevanju žena u sportu od konca 19. stoljeća

U programu je i izložba 'Između korzeta i dresa: Žene u sportu (1874. – 1939.)' te objašnjava okolnosti u kojima su djevojke pristupale vježbanju i kako su se odijevale prilikom prakticiranja sportskih aktivnosti, i to na domaćim primjerima. Autorica joj je Petra Husain Pustaj, viša kustosica Hrvatskog športskog muzeja, a održat će i prigodno predavanje.

Maja Arčabić, muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke mode, modnog pribora i tekstila Muzeja grada Zagreba, ističe da izložba prati početke i razvoj ženskih sportova od kraja 19. stoljeća do kraja 1930-ih godina, ali i društveni položaj žena u navedenom razdoblju promatran kroz prizmu aktivnog i rekreativnog bavljenja sportom.

'Prvi sportovi kojima su se žene bavile bili su lov, streličarstvo i konjički sportovi. Naravno, te su aktivnosti bile rezervirane za imućne pripadnice društvene elite. Uvriježeno je mišljenje da žene počinju nositi hlače nakon Prvog svjetskog rata, no one su u ženskoj garderobi prisutne još od druge polovine 19. stoljeća, kada počinju voziti bicikle', objašnjava Arčabić.

Već 1895. godine u časopisu Parižka moda objavljene su reprodukcije nekoliko modela sportske odjeće, među ostalim ženskog kostima namijenjenog vožnji bicikla. Premda su rubovi dugih suknji ometali vožnju i stvarali osjećaj nesigurnosti, inventivni krojači, na poticaj tadašnjih rekreativki, problem su riješili skraćivanjem suknji i kreiranjem prvih biciklističkih hlača širokih nogavica. 'U povijesti odijevanja općenito to je jedan od revolucionarnih izuma. Takvu vrstu hlača prva je promovirala Amelia Bloomer, američka novinarka i feministica, prema kojoj hlače dobivaju naziv bloomers', dodaje kustosica.

Modne promjene nekad išle odozgo prema dolje, danas obrnuto

Moda je početkom 20. stoljeća, objašnjava Čuljak, bila povezana s višim društvenim slojevima te su oni uvodili modne promjene prema modelu tzv. trickle-down fashion, odnosno mode koja se širi odozgo prema dolje. 'U drugoj polovici 20. stoljeća, s pokretom mladih, pojavio se suprotan model – trickle-up fashion, odnosno moda koja se širi odozdo prema gore.'

Danas društvene mreže igraju važnu ulogu u tom procesu, osobito djelovanjem influencera. 'U različitim razdobljima različite društvene skupine imale su vodeću ulogu u uvođenju, promoviranju i usvajanju novih modnih trendova. Ovo je samo gruba podjela kroz stoljeće, prikazana kao ilustracija kulturnih i društvenih promjena koje su se odrazile na modu i način odijevanja', objašnjava Čuljak.

Te su se promjene odražavale i kod nas, usvajale se, ali i kroz kulturni transfer prilagođavale društvenim kontekstima i podlijegale prilagodbama, ovisno o tome kako ih je određena društvena skupina koristila, koja im je značenja pripisivala i kako ih je tumačila.

Minica kao simbol društvenih promjena

'Primjeri iz povijesti mode i odijevanja, poput mini suknje iz 1960-ih godina, pokazuju kako je taj modni trend postao simbol društvenih promjena – i u Zagrebu i u Londonu. Mlade djevojke nosile su mini suknju u oba grada, no komparativna analiza njezina značenja može pokazati kako je taj simbol promjene u odijevanju bio slično, ali i različito interpretiran u različitim društvenim i kulturnim kontekstima', govori dalje Čuljak.

Iz današnje perspektive mini suknja svakako predstavlja revoluciju u svakodnevnom odijevanju mladih žena te simbol društvenih promjena koje su se dogodile u različitim kulturama. 'Na primjerima ostavštine modnih kreatora u Muzeju grada Zagreba, mogli smo vidjeti kako su stvaratelji modne povijesti u Zagrebu pratili zapadne modne trendove te ih istodobno prilagođavali domaćim uvjetima', dodaje Čuljak.

U Muzeju grada Zagreba prikupljaju se odjevni predmeti i modni pribor nastali kao rezultat rada obrta, butika te industrije konfekcije i obuće. Zasebnu cjelinu čine oni nabavljeni u inozemstvu, osobito u vrijeme intenzivnih odlazaka naših sugrađana u šoping turizam u Trst, ali i odjevni predmeti nastali kao rezultat tzv. kućnog šivanja, pletenja i prekrajanja.

Zagrebački modni dizajneri i njihova ostavština

Arčabić naglašava da se među ostavštinama osoba koje su kreirale i proizvodile odjevne predmete u Zagrebu ističu njih nekoliko: ostavština Žuži Jelinek, prikazana na studijskoj izložbi 'Ambasador mode', potom ostavština Modnog ateljea Nataša, čiji su vlasnici bili Vesna i Drago Muhić, te ostavština Zdenka Krpana, jednog od prvih hrvatskih školovanih modnih dizajnera i glavnog dizajnera muške konfekcije tvornice Kamensko.

'Ostavština Modnog ateljea Nataša dijelom je bila prikazana na izložbi 'Moda i odijevanje u Zagrebu 1960-ih godina', a ostavštinu Zdenka Krpana prikazat ćemo na izložbi o povijesti tvornice Kamensko, koja je u pripremi', kaže Arčabić za tportal. U tim se ostavštinama nalaze različiti dokumenti, fotografije, hemeroteke, crteži i krojevi odjevnih predmeta.

Odjeću ne doživljavamo kao baštinu

'Tu su i odjevni predmeti koji su dijelom fundusa Zbirke mode, modnog pribora i tekstila Muzeja grada Zagreba postali kao rezultat aktivne sakupljačke politike. Nažalost, odjeća i modni pribor u svijesti naših sugrađana dugo vremena nisu doživljavani kao potencijalni muzejski predmeti, stoga su mnogi predmeti nepovratno izgubljeni', kaže Arčabić. Zanimljivo je, kaže, promatrati i bilježiti razloge zbog kojih su oni koji se danas nalaze u muzejskom fundusu godinama i desetljećima čuvani u obiteljskim ormarima.

'Često su razlozi emotivni, a nekada je, naravno, u pitanju i zaborav. Podaci koje bilježimo prilikom muzejske obrade predmeta služe interpretaciji ne samo odjevnih predmeta, već i društvenih, kulturnih i političkih prilika. Jedan od tih primjera je onaj gospođe Mile Mirković, novinarke, prevoditeljice i jedne od prvih poslijeratnih manekenki koja je sudjelovala u obrtničkim modnim revijama i revijama organiziranim na Zagrebačkom velesajmu. Te su fotografije svjedočanstvo njezine profesionalne, ali i obiteljske povijesti. Mila Mirković bila je supruga Mirka Mirkovića, književnika i leksikografa. Nakon što je njezin suprug zatvoren na Golom otoku, radila je kao 'špulerica' u tvornici konfekcije Nada Dimić', dodaje Arčabić.

Nikad otpakirane hulahupke iz 60-ih

Svaki predmet u muzejskom fundusu priča svoju priču. 'Prije nekoliko godina dobili smo ženske hulahupke koje nikada nisu nošene. Sačuvane su u originalnom pakiranju dizajna tipičnog za početak 1960-ih godina. Vlasnica ih je dobila na dar od supruga nakon njegova putovanja u SAD. Te su hulahupke gospođi bile toliko dragocjene da je čekala priliku dovoljno dobru da ih obuče. Međutim ta prilika nikada nije došla', kaže Arčabić. Bez obzira na sve promjene koje živimo, moda iz vremena u kojima su se hulahupke čuvale za posebne prilike i danas je prisutna.

'Na tržištu je sve veći broj online trgovina i inicijativa u obliku pop-up događanja na kojima se nudi takozvana kurirana i pomno birana second hand i vintage odjeća, kao i brojni dućani s raznovrsnom rabljenom odjećom. Te inicijative dio su odgovora na održive modne strategije koje potiču smanjenje proizvodnje i ponovnu upotrebu već nošene odjeće, umjesto kupovine nove', dodaje Čuljak.

Second hand i vintage odjeća – dio održive modne strategije

Moda iz prošlog stoljeća živi kroz novu kreativnu produkciju u modnom dizajnu jer dizajneri polaze od ranijih stilova i odjevnih komada, referirajući se na povijesne modne izričaje i nudeći njihove suvremene interpretacije. Iako je riječ o obući, tenisice Startas (1972.) i Borosane (1968.) – ženske anatomske radne cipele – primjeri su koji su kasnije doživjeli povratak u novom dizajnerskom izdanju i postali vrlo popularni.

'Tadašnji dizajneri obuće u Borovu inspirirali su se lokalnim kulturnim nasljeđem pri oblikovanju obuće koja je s vremenom doživjela široko prihvaćanje. Takve kreativne strategije nisu neuobičajene. Primjerice, engleska dizajnerica Grace Wales Bonner u svojim kolekcijama i vizualnim narativima često se referira na vlastiti karipski i britanski identitet i kulturno nasljeđe, surađujući pritom i s popularnim brendovima', kaže Čuljak.

Industrija brze odjeće nije pojela modu

Industrija brze odjeće ipak nije pojela modu, niti joj oduzela status kulturnog fenomena, smatra. 'Sama industrija brze odjeće dio je ubrzane proizvodnje i distribucije suvremene mode koja je postala masovno dostupna te je jedan od odraza suvremenog društva i kulture', kaže.

Ona praktički omogućava, u kontekstu potrošačkog društva, bržu konzumaciju trendova i izražavanje različitih identiteta te usvajanje i participaciju u tom fenomenu. 'Međutim proizvodnja se ostvaruje na neetičan način jer nisko plaćeni radnici u proizvodnim pogonima rade u nezahvalnim, ponekad i nesigurnim uvjetima (sjetimo se urušavanja tvornice Rana Plaza 2013.) kako bi se proizveli odjevni predmeti koji se prodaju po niskim cijenama, ali uz visoke ekološke troškove', ističe Čuljak.

Svi smo odgovorni

Sve su to, dodaje, aktualni problemi, uključujući distribuciju povećanu uvođenjem online kupovine, jer transport također predstavlja značajan zagađivač okoliša, a i radnici u distribucijskim kanalima pogođeni su nezahvalnim radnim uvjetima. 'Zbog toga se razvijaju nove teorije i prakse koje naglašavaju važnost etičnog, društveno i ekološki odgovornog poslovanja, kako u proizvodnji, tako i u potrošnji.' Slow fashion brendovi iznimno su važni 'jer u praksi nastoje unijeti promjene, demonstrirajući modele transparentnije, pravednije i odgovornije proizvodnje'.

'Međutim oni predstavljaju samo jedan segment odgovora na kompleksan problem – i sami potrošači trebaju mijenjati svoje navike te usvajati prakse koje doprinose društvenim promjenama u načinu konzumacije mode. U tom lancu ključnu ulogu imaju i drugi akteri, poput obrazovnih ustanova, strukovnih udruga, influencera i medija. Dugoročno gledano, šira društvena podrška takvim promjenama nužna je da bi ovi brendovi opstali i ostvarili svoj puni potencijal u kontekstu traženih promjena', zaključuje Čuljak.