Tema dragulja ukradenih iz Louvrea zaokupila je cijeli svijet, a u svjetlu velike pljačke većina muzeja ne želi javno govoriti o tome kakve metode zaštite od krađe koriste. Zato je zanimljivo čuti svjedočanstva rijetkih koji o tome javno govore, a jedan od njih je zbirka Blago sv. Januarija (Tesoro di San Gennaro) iz Napulja
Ova zbirka ima posebnu strategiju zaštite neprocjenjivog blaga od uništavanja i potencijalnih lopova koji bi ga prodavali, piše Reuters. Koristeći mikroskope i posebno dizajniranu opremu, gemolozi su više od deset godina proučavali, fotografirali i katalogizirali više od deset tisuća primjeraka dragog kamenja.
vezane vijesti
Zbirka u napuljskom muzeju zaštićena je, naravno, i tradicionalnim metodama – zaštitarima, kamerama i alarmima – no dopunjava ih znanstvena metoda: određivanjem jedinstvenih karakteristika pojedinačnog kamenja uspjeli su stvoriti 'forenzički otisak prsta', a stručnjaci ga uspoređuju s DNK-om.
'Da je Louvre slijedio isti protokol kao i mi, sada bismo mogli biti sigurni da lopovi ne mogu prodati pojedinačno drago kamenje iz ukradenog nakita', rekao je za Reuters Ciro Paolillo, bivši profesor istraživačke gemologije na rimskom Sveučilištu La Sapienza. Paolillo je bio voditelj projekta mapiranja dragulja u Napulju. 'Kamenje se moglo identificirati kada ga je prvi put potvrdilo međunarodno tijelo – čak i ako je brušeno.'
Od Bonaparteova križa do ogrlice s 1500 kamenja
Blago sv. Januarija, zbirka vjerskih predmeta, umjetničkih djela i nakita, rasla je tijekom sedam stoljeća uglavnom zahvaljujući donacijama biskupa, vladara i bogatih pojedinaca. Među najvrjednijim komadima u njoj je križ optočen dijamantima i smaragdima, a donirao ga je Joseph Bonaparte, Napoleonov stariji brat i kralj Napulja iz 19. stoljeća.
Muzej je dobio stalni prostor u zgradi pored napuljske katedrale, a njegova zbirka uključuje više od 21.000 predmeta – uključujući biskupsku mitru ukrašenu s gotovo četiri tisuće dragog kamenja te ogrlicu s 1500 njih – te je nazvana po svecu iz 4. stoljeća koji je ujedno zaštitnik ovog lučkog grada u južnoj Italiji.
Iako napuljska kolekcija nikada nije službeno procijenjena, ravnateljica muzeja Francesca Ummarino rekla je da samo mitra i ogrlica vrijede oko sto milijuna eura.
Zbirka također uključuje 53 srebrne biste, a svaka teži oko 200 kilograma i izrađena je u 17. i 18. stoljeću. Tim predvođen Paolillom analizirao je uzorke srebra i zlata kako bi utvrdio iz kojih radionica u povijesnoj napuljskoj četvrti nakita potječe svaki komad. Takvo metalurško mapiranje inače ne bi bilo korisno u slučaju krađe, kaže ravnateljica Ummarino, dodajući: 'Lopovi bi ih vjerojatno rastopili, što bi značilo da se izvorna legura više ne bi mogla identificirati.'
Ukrala ga Camorra, no vraćen je
Za razliku od većine vjerskih artefakata u Italiji, ovo blago ne pripada ni državi ni Vatikanu – u vlasništvu je grada Napulja, a njime upravlja Deputazione, laička institucija s korijenima u 16. stoljeću.
Trideset godina blago sv. Januarija provodilo je vrijeme u trezoru Napuljske banke, gdje ga je 1975. opljačkala lokalna mafija Camorra, no prilikom racije vraćeno je u posjed javnih vlasti. Zbirka je otvorena za javnost od 2003. godine i od tada nije bilo izvješća o sigurnosnim rizicima, iako stopa kriminala u Napulju nije niska.
'Naši prozori opremljeni su zaštitom od provale i alarmima. Vojna patrola dežura 24 sata dnevno na ulazu u muzej. Ali ako bi došlo do krađe, oslanjamo se na analizu kamenja kako bismo ga identificirali bilo gdje', kaže Riccardo Carafa d'Andria, potpredsjednik Deputazionea.
