KNJIŽEVNA KRITIKA: 'ROD'

Jergovićev obiteljski roman je književni događaj

  • Autor: Gordan Duhaček
  • Zadnja izmjena 08.02.2014 13:57
  • Objavljeno 08.02.2014 u 13:57
rod naslovnica

rod naslovnica

Izvor: Promo fotografije / Autor: Zlatan Vehabović

Obimni roman 'Rod' Miljenika Jergovića u luksuznom izdanju Frakture, neupitno je jedan od književnih događaja 2013. godine, ujedno i autorovo najamibicioznije djelo u kojemu pripovijeda povijest vlastite obitelji, od pradjeda Karla Stublera pa do suvremenog Zagreba

Izlazak novog romana Miljenka Jergovića na hrvatskoj je književnoj sceni - htjeli to neki, pa i on sam, ili ne - relevantan događaj, što se s 'Rodom' itekako potvrđuje, pa čak i na onoj površinskoj razini luksuznog izdanja tvrdih korica, s otisnutim slikama Zlatana Vehabovića na naslovnici. 'Rod' izgleda luksuzno i elegantno, po najvišim standardima Seida Serdarevića, te je knjiga koja vizualno plijeni pažnju i čije je prvo predstavljanje na Interliberu bilo jedno od najočekivanijih događaja sajma knjiga.

No, 'Rod' je i književni događaj jer je riječ o, bez konkurencije, najambicioznijem romanu Miljenka Jergovića, apoteozi njegovih tematskih opsesija i stilskih manirizama, tekstu koji na tisuću stranica uključuje najbolje od autora, kao i ono problematično. Ipak, iako Jergović zna imati vulkansku invenciju pripovijedanja u kojoj se sudaraju događaji, konačni dojam koji 'Rod' ostavlja jest da se na tisuću stranica ponekad iscrpio te da je objava svake više izraz kreativne tvrdoglavosti koju treba poštovati, no ne i hladnokrvne procjene što jest vrhunski nivo, a što nije.

Problemi u 'Rodu' ne smetaju u čitateljskom užitku koji ovaj tekst definitivno nudi, jer je riječ o očekivanim jetkostima, povremenom samosažaljenju i promašenom politiziranju. Likovi koje Jergović stvara su fascinantno kompleksni, a i obični ljudi, oživljeni kroz njegove akutne opise i znakovito istaknute detalje, pa se strepi nad sudbinom svakog od njih, često i opravdano jer u povijesti ovih prostora u proteklih 150 godina bilo je mnogo ubijanja. 'Rod' je tako priča i o svim ratovima u kojima je danas tzv. regija, nekad Jugoslavija, nekad Austro-Ugarska sudjelovala, spuštajući ih na ljudsku razinu tragedija roditelja koji - u najboljoj namjeri - pošalju vlastitog sina u smrt. S velikim suosjećanjem Jergović opisuje agoniju koja slijedi, izostanak pomirenja s vlastitom odgovornošću koja iznutra razara do kraja života.

Jednako je fantastičan autofikcijski dio o smrti Jergovićeve majke, koji je toliko samorazotkrivajući da ga je na početku pomalo neugodno čitati. Jergović doista nudi fascinantan pogled u odnos roditelja i djece, jer bez obzira na specifičnosti i autobiografske momente, tu je i razmatranje utjecaja roditelja na svoje potomke, ponekad put u pakao popločan najboljim namjerama.


Usputna zapažanja o Sarajevu, autorovu rodnom gradu u kojemu se osjeća kao stranac, posve su pogođena i brutalno iskrena, što se sigurno neće svidjeti onom dijelu sarajevske raje koji živi iluziju multikulturalnog grada iz osamdesetih godina. Ništa manje nisu otrovne ni promašene strelice koje Jergović ispali u pravcu Zagreba i agramerskog mentaliteta, a strašno je zabavna i osvježavajuće indiskretna anegdota iz Pule, u kojoj se opisuje incident s jednim hrvatskim ministrom kulture.

U stilskom smislu se Jergović u 'Rodu' drži epskog pripovijedanja, kakvo mu i najbolje leži, no dijelovi znaju biti prenapregnuti ili raspršeni. Takav stil pisanja, a i nuđenja informacija čitatelju sa sveznajuće pozicije - koju Jergović doduše relativizira pozivajući se ponekad na nedostatak dokumenata ili pisama - sa sobom nosi opasnost pretjeranog objašnjavanja, kojeg u 'Rodu' na trenutke ima. S druge strane, teško je navesti jednu pamtljivu dijalošku scenu, jer autor većinom bira sam reći što su njegovi likovi rekli, nego im omogućiti da sami to izgovore.

'Rod' je ujedno i povremeni metaroman o pisanju romana, u kojemu Jergović piše, primjerice, o tome što čita dok piše roman, koje je godišnje doba i slično, no svoj ljubavni život drži izvan naracije, što i sam duhovito i samozadovoljno konstatira u tekstu. U biti patrijarhalan roman, 'Rod' je fasciniran obiteljskom poviješću i okruženjem kao ključnim faktorom ljudskog života, a slijedom toga je i začuđujuće aseksualan tekst, u kojemu nema scena seksualne strasti ili ljubavne žudnje. Iako je na momente vrlo direktan oko seksualnih tema poput iskustava vlastite majke, pristup je distanciran i klinički, bez erotike u pisanju.

Toga, na sreću, ima u većini ovog obimnog romana, bogatog i slojeviog štiva koje sadrži najbolje od Jergovićevih spisateljskih mogućnosti. 'Rod' je djelo pisca u naponu snage i najboljim godinama, autentičnog pripovjedača koji je povijest vlastite obitelji opjevao kao, mora se reći, dobar sin - s poštovanjem, razumijevanjem i suosjećanjem.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!