Prilika je to da budete netko drugi, potpuno zatomite svoj identitet i uživite se u neku drugu ulogu kao superjunak, pirat, nindža ili nešto skroz deseto. Ljude oko sebe možete nasmijati, zadiviti, pa čak i prestrašiti nekom strašnijom maskom.

Fašnik ili poklade su posebno razdoblje, dobra zabava za stare i mlade, a u zemlji poput Hrvatske, u kojoj su većina stanovnika katolici, razdoblje je to zadnje zafrkancije prije 'ozbiljnog i reflektirajućeg' razdoblja korizme. No korijeni ovog običaja sežu u pretkršćansko razdoblje, a slično razdoblje i običaje antički su Rimljani nazivali saturnalije.

Kako navodi Hrvatska enciklopedija, prerušavanjem, oblačenjem odjeće s naopake strane, zaglušnom bukom, sipanjem pepela i drugim običajima ideja je bila otjerati zimu, demone i zle sile te odbiti njihovo djelovanje od ljudi, stoke, domova i usjeva. Iako se Crkva protivila pokladama, tradicija je preživjela kristijanizaciju te je ograničeno razdoblje ludila postao period 'toleriranog grijeha' i slijedilo je vrijeme pokore i pokajanja.

Doba veselja, satire i kritike

Uz zabavu, fašnik je bio doba kritike, čak i u vremenima bez današnjih vrijednosti demokracije i slobode govora. Ismijavanjem i kritiziranjem javnih osoba i aktualnih događaja puk je mogao istaknuti ono što mu smeta te iskazati nezadovoljstvo bez straha od kazni. U to se i ovih dana mogu uvjeriti posjetitelji i sudionici domaćih karnevala, primjerice u Rijeci i Samoboru, s vrhuncem događaja u vidu spaljivanja princa fašnika.

Dok karneval ima svoje ograničeno kalendarsko razdoblje, satira, sloboda govora, sprdanje i kritiziranje ljudi s društvenom i političkom moći prisutni su cijele godine. Kratki statusi na društvenim mrežama, karikature, duhoviti tekstovi ili fotomontaže, sve su to alati na raspolaganju satiričarima koji se ne ograničavaju na humor i društvenu kritiku samo pod maskom.

Među njima je i Borna Sor, a najpoznatiji je po svom radu u NewsBaru i emisiji Prime Time, ali i po tome što kratkim i duhovitim komentarima naše svakodnevnice redovno nasmije svoje brojne pratitelje (istina, neke i naljuti). U razgovoru za tportal prisjetio se da je njegovo upoznavanje sa satirom krenulo kroz roman 'Guliverova putovanja' Jonathana Swifta, iako navodi da tada još nije znao što je to satira. To mu se malo bolje iskristaliziralo u tinejdžerskim danima.

'Kad sam počeo pratiti svjetsku politiku u srednjoj školi, Daily show je bio jedini program koji je na moderan način pokušavao približiti razne teme mladima i onima kojima je bilo dosta gledanja novinarske kvazineutralnosti. I onda je bavljenje debatom pokazalo da satira lakše dolazi do slušatelja, pa sam shvatio da je to nešto što kronično nedostaje kod nas', prisjetio se Sor.

Fašnik i satira žele isto: Izraziti što mislimo

Naš sugovornik navodi da fašnik i satira, kao i klaunovi i lude, imaju istu polazišnu točku: želju za izražavanjem onoga za 'što mislimo da je istina u ozbiljnom i opasnom svijetu, a koju će nam dopustiti samo ako se prvo malo našalimo, ako se maskiramo'. Iako se kroz masku kritika iskrivljuje, jasno je na što se misli.

'Ljudi se boje pa su maske bitne jer pomažu da se svi uključimo u sprdnju i kritiku. Tako je i sa satirom jer je većina satiričnih stranica ili grupa na društvenim mrežama anonimna. Mala je to cijena koju treba platiti ako to pomaže ljudima izreći ono što im je na duši', smatra Sor.

Među onima koji u vrijeme fašnika 'kritiziraju, špotaju, ismijavaju i zafrkavaju' je Đurđica Pleše Vujica, a ljubitelji glazbe znat će je i kao solisticu koja je nastupala uz Tamburaško društvo Ferdo Livadić iz Samobora. Na ovogodišnjem jubilarnom 200. Samoborskom fašniku, kao i proteklih 30 godina, utjelovljuje lik Princeze Srake.

'Sraka sam postala jer su smatrali da imam prirodan talent za obnašanje te uloge. Za nju je potrebno biti duhovit, satiričan, snalažljiv, mudar, prepreden, britkog jezika, poznavati društvenu i političku situaciju i izrugivati joj se. Premazana sam sim maščama. Prema zaslugama s klunom piknem i sakomu na nos nataknem kaj mi se hoće', otkrila nam je Pleše Vujica, ističući da je satira sastavni dio fašničke tradicije još od doba Josipa Komparea, organizatora prvih takvih slavlja u ovom gradu nadomak Zagreba.

Sor: 'Fašnik ne ruši vlast, zato je dopušten'

Naši sugovornici su doduše svjesni toga da satira nije uvijek sigurna te je često treba braniti. Jedan od takvih primjera prošle godine bila je tužba bivšeg čelnika Dinama Krešimira Antolića protiv poznatog karikaturista Nika Titanika zbog karikature na njegov račun. Prema nepravomoćnoj presudi u lipnju, sud je utvrdio da karikaturist nije uvrijedio Antolića te će, ako presuda postane pravomoćna, satira barem u tom slučaju biti obranjena. No nisu bili svi te sreće.

Upravo je Sor zbog svojeg satiričnog rada bio tužen te je izgubio spor s Velimirom Bujancem, voditeljem nedavno ukinute desničarske emisije Bujica. No za fašničke šale, koliko vidimo, tužbi nema, a Sor smatra da je razlog vrlo jednostavan.

'Mislim da je tradicija bitna, dok ti ne šteti, a kako se pokazalo da fašnik ne ruši vlast i moćne, onda je on dopušten. Uostalom, on i prođe, a i lagano se kontrolira kroz dozvole i organizaciju. Iako na prvu djeluje da je spaljivanje lutke premijera gore od statusa koji ga sprda, sutra će ostati samo pepeo do iduće godine, a statusi ipak dolaze svaki dan', navodi Sor.

Satira na fašniku: 'Kritika može biti duhovita, inteligentna i s mjerom'

Slično razmišlja i Princeza Sraka, navodeći nam da fašnik 'rasterećuje, proziva, ismijava moć i slabosti društva, ali bez trajne osude'. Umjesto toga, 'sve završava smijehom i simboličnim spaljivanjem krivca'. Komentirajući situaciju u Hrvatskoj, slaže se da satira nije uvijek sigurna u formama karikatura, kolumni ili javnih istupa.

'One traže racionalno čitanje, često ostaju zapisane i lakše se izvlače iz konteksta. Reakcije su zato brže, oštrije i osobnije. Fašnik, međutim, djeluje po drugim pravilima. On je vremenski ograničen, zna se da je to 'ono vrijeme u godini', kolektivan je jer je publika dio igre, a ne pasivni promatrač, te ritualan jer maska daje distancu, a humor ublažava poruku. Zbog toga je satira na fašniku lakše probavljiva. Ona se ne doživljava kao napad, nego kao dio tradicije i zajedničkog dogovora da se nakratko sve okrene naglavačke. Smijeh postaje ventil, a ne oružje.

Upravo tu leži snaga Samoborskog fašnika te on pokazuje da se kritika može izreći duhovito, inteligentno i s mjerom, a da pritom ostane prihvaćena, razumljiva i, najvažnije, zajednička. To je vrijednost koja ga čini relevantnim i danas, ne samo kao manifestaciju, nego kao ogledalo društva', objasnila je Pleše Vujica što karnevalsku satiru čini toliko posebnom te ujedno iznijela srž identiteta samoborske manifestacije.

Tradicija i protest: 'Maškarama možemo pokazati što nam smeta'

Uz velike događaje poput Samoborskog fašnika, uživanje u tradiciji i humoru zadržalo se među ljudima svih dobnih skupina u manjim grupama koje uživaju u maskiranju. Među njima su Ćićski zgončari, skupina od četrdesetak članova koji od 1956. godine održavaju baštinu tradicionalnih maski s područja Ćićarije.

Kako nam objašnjava administratorica njihove grupe na Facebooku, Marina Šverko, Ćićski zgončari svojom zvonjavom tjeraju zimu i sve zle sile te prizivaju proljeće u pratnji divojka u kamižotehu, ručno rađenim narodnim nošnjama koje se prenose s generacije na generaciju, kao i sam običaj fašnika u ovom mjestu, čije se zvonarske maske ističu time da 'jedine imaju dva zvona ukupne težine osam kilograma'.

'Vrijeme pusta, kako mi nazivamo fašnik, započinje na Antonju 17. siječnja dizanjem na stup slamnate lutke pusta, gdje visi sve do Pusnog utorka, dan prije Pepelnice. Njegovim paljenjem završava maškarano ludilo. Zgončari u tom razdoblju obilaze sela na području Ćićarije, gdje ih domaćini s veseljem dočekuju i počaste ićem i pićem', opisala nam je Šverko ukratko fašničku tradiciju svojeg kraja i specifičnosti koje ih ističu od drugih manjih mjesta.

Uz obilaske sela, sudjeluju u regionalnim povorkama poput Zvončarske smotre u Matuljima ili na Pulskom karnevalu, čime ponosno predstavljaju svoj kraj, ali i spašavaju padanje njihovih običaja u zaborav. Osobno je vrijeme maškara jako veseli jer tada zaboravi na brige i probleme koji je muče, a satira i šala i na njezinoj Ćićariji igraju važnu ulogu.

'Ljudi u doba maškara svojim maskama mogu pokazati što im smeta i ljuti te prikazati neke aktualne teme i probleme. Možda neće promijeniti situaciju, ali će se u svakom slučaju dobro zabaviti. Smatram da je satira pristupačnija ljudima kroz maske možda zato što je sve prikazano kroz ljudsku osobu pa im je sve to nekako bliže', navela je Šverko, članica Ćićskih zgončara.

Fašnik kao fizičko slavlje satire

Društvo u kojem je satira zabranjena je tužno, a još je tužnije društvo u kojemu ljudi satiru ne razumiju. S tom mišlju pitamo Sora koliko je fašnik važan, poglavito za mlađe generacije, da bi se i u njih usadile vrijednosti humora, ali i spremnosti kritizirati one na poziciji moći.

'Iznimno. On je fizičko slavlje satire. Sjediti sam doma i buljiti u memeove, statuse i satirične članke je dobro do neke mjere, a nakon toga treba izaći u život i taj smijeh podijeliti s drugima, pojesti koju krafnu i nazdraviti slobodi koju nam daje fašnik', ustvrdio je Sor.

Bitno je i sudjelovati u fašniku, ali satira bi nam općenito dobrodošla u većoj dozi, uvjerena je Pleše Vujica. Ne samo pred korizmu, već cijele godine, čak i bez maski. Tim više jer dobra satira može pružiti neku vrstu pametne duhovitosti umjesto vulgarnosti, kakvu svatko od nas može redovno vidjeti na društvenim mrežama, tj. na internetu.

'Umjesto vrijeđanja, bezobraštine i primitivizma, satirom se to odradi na finjaka, u celofanu, za što treba inteligencije. Uz karikature i pisanu riječ, verbalna satira je nenadmašna, ak ju razmeš', zaključila je Pleše Vujica u razgovoru za tportal.