Da je hrvatski ples jednako zanimljiv na sceni kao i iza ili oko nje, postaje još jasnije ovih dana, kad prema jednoj verziji počinje Hrvatska koreografska platforma, a prema drugoj Showcase hrvatske plesne scene. Ono malo u čemu se jedna press konferencijom najavljena i druga misteriozno prešućena vijest slažu jest u tome da to predstavljanje domaćih plesnih snaga traje od 9. do 12. lipnja, i da je nastalo na inicijativu Ministarstva kulture Republike Hrvatske
Kako to da se kulturna politika odjednom tako zanima za domaći ples?
Inicijativa zapravo i ne dolazi odavde, nego iz Francuske, s obzirom na to da se tijekom 2012. u toj zemlji planira predstavljati hrvatska kultura u svim svojim segmentima, pa i plesnom. Zato u Zagreb dolazi cijeli niz producenata, festivalskih programatora i selektora kako bi od domaće produkcije izabrali ono što bi i francuskoj publici moglo biti zanimljivo. Inicijativa, bez obzira na to s koje strane dolazi ili tko ju je zapravo pokrenuo, u svakom je slučaju pozitivna, ali u situaciji kakva jest u Hrvatskoj za suvremeni ples, nelogično je da je javnost upoznata samo s jednim dijelom programa.
Dakle, riječ je o najvećem okupljanju domaćih plesnih snaga u posljednje vrijeme, ali je Mirna Žagar ispred Hrvatskog instituta za povijest i ples najavila tek osam predstava u sklopu tradicionalnog dijela Tjedna suvremenog plesa, takozvane Hrvatske koreografske platforme.
Taj inače integralni dio festivala ove godine malo kasni, zbog 'raznih logističkih situacija, prvenstveno posjeta Pape', ali sigurno i zato da bi ušao u kalendar dolaska Francuza. No istodobno se odvija i Showcase ili predstavljanje domaće plesne scene u organizaciji UPUH-a, Udruženja plesnih umjetnika Hrvatske, koje je također namijenjeno inozemnim očima, ali čini se, ne i domaćim. Na stranicama Udruge programa nema, ali ga, zajedno s programom i napomenom o izvedbama koje su za neku imaginarnu publiku čak i besplatne, ima na culturenetu, kulturnom news-portalu iza kojeg stoji Ministarstvo kulture.
S Platformom je stvar jasnija. Ona se održava u Zagrebačkom plesnom centru, ovoga puta iznimno kao svojevrsni nastavak Tjedna suvremenog plesa, a Showcase ili predstavljanje, s obzirom na to da bolji prijevodi kao što je, na primjer, izlog, i nisu baš ušli u upotrebu, lebdi negdje između ekskluzive i redovitog igranja. Šteta, jer u situaciji kad je svaka plesna izvedba sama po sebi trošak, pa ih ima malo i s nedovoljnom produkcijom i marketinškom podrškom, trebalo bi biti drukčije i već dogovorene termine oglasiti i otvoriti za javnost. Ako se plesu želi dobro.
No riječ je o vrhu sante zvane razjedinjenost scene koja ionako, i bez unutarnjih trzavica koje rezultiraju ovakvim nelogičnostima, jedva preživljava. Stara priča o dva Hrvata i tri stranke u plesu je također, nažalost, primjenjiva. Stoga bi svima onima koji od 9. do 12. lipnja požele pogledati zaista vrijedan pregled domaće suvremenoplesne produkcije, u svim njezinim poetičkim i etičkim oblicima, najbolje bilo se jednostavno prave – Francuzi. Nikad se ne zna!
