U svijetu u kojem algoritmi posreduju odnose, upravljaju našom pažnjom i oblikuju način na koji zamišljamo sutra, nastaje neobična vrsta napetosti: između obećanja napretka i osjećaja gubitka kontrole. Jedan električni impuls može biti informacija, ali i nered – kratki spoj koji razotkriva pukotine u našim fantazijama o budućnosti, ali i našu sposobnost da tu budućnost uopće mislimo. Upravo se tom pukotinom bavi Festival prvih, multidisciplinarni umjetnički festival i mjesto gdje se prema umjetnosti gleda kao prema prostoru rizika, znatiželje i dopuštene pogreške. Ove godine taj impuls dobiva novu dimenziju: u svojem 23. izdanju, festival se bavi tehnologijom kao poljem moći, ali i kao poljem neizvjesnosti, možda čak i nade.

Središnja tema "Kratki spoj: tehnologija i vizije budućnosti" inspirirana je rasponom od Mumforda i Castellsa do Čapeka, Le Guin, Huxleyja i Orwella, a fokusira se na pitanje kako tehnologija oblikuje naše sutra. Festival pritom ne nudi samo seriju programa, nego niz ulaza u "budućnost koja je već tu": izložbe "prvih" u Galeriji Događanja i "drugih", etabliranih autora, u Galeriji na katu u KIC-u, izvedbe i performanse, susret autorskih DIY praksi, razgovore o plastici, utopijama i povijesti umjetne inteligencije, te – kao vrlo konkretan most – vodstvo kroz Teslin kabinet u Tehničkom muzeju, gdje se prolazi kroz povijest energije i iskustveno promatra kako se rađaju izumi.

Festival je namijenjen publici koja ne želi samo slušati o tehnologiji, nego želi vidjeti kako se ona, danas, prelama kroz umjetnost, praksu i imaginaciju. Festival počinje danas i traje do 11. studenog, održava se u prostorima KNAP-a, Knjižnice S. S. Kranjčevića, KIC-a i Tehničkog muzeja Nikola Tesla, a povodom otvorenja, s autoricom programa Anom Janjatović-Zorica popričali smo o tome što znači "kratki spoj" kao središnje mjesto ovogodišnjeg festivalskog izdanja, zašto je važno dati prostor autorima koji se prvi put izražavaju u određenom mediju, te može li umjetnost u trenutku kad tehnologija diktira tempo svijeta još uvijek biti mjesto u kojem se mišljenje, imaginacija i etika budućeg vremena mogu stvarno preokrenuti.

Ovogodišnje, 23. izdanje Festivala prvih nosi donekle provokativan naslov Kratki spoj – tehnologija i vizije budućnosti. Tema, nadahnuta teoretičarima poput Mumforda i Castellsa, ali i distopijskim i utopijskim opusima Čapeka, Le Guin i Orwella, otvara prostor promišljanju o tehnologiji kao sili koja istodobno povezuje i razdvaja. Kako je nastala ta inspiracija i što za vas zapravo znači taj "kratki spoj" između tehnologije, umjetnosti i čovjeka?

Festival prvih svake godine postavlja "krovnu temu" i tijekom proteklih godina bavili smo se zaista različitim pitanjima koja su nam bila – i još uvijek jesu – inspirativna i važna: društvena odgovornost kapitala, mediji i prava djeteta, besplatno obrazovanje, nepoznata mjesta u hrvatskoj umjetnosti 1970-ih i 1980-ih, nada, depresija i solidarnost, izmišljanje tradicije, stambena politika, usamljenost i socijalna izolacija, (ne)vidljivost žena i gubitkom/žalovanjem… da nabrojim samo neke od tema kojima smo se kroz godine bavili. Kreativni putevi nikad nisu pravocrtni – zato nam je sintagma kratkog spoja bila privlačna i u doslovnom i u prenesenom značenju, u kojem smo pronalazili duhovite konotacije.

Usput smo otkrili da postoji istoimeni film američkog redatelja Johna Badhama, poznatog po popularnom filmu Groznica subotnje večeri i Travoltinim plesnim bravurama. U Kratkom spoju (1986.), vojni robotić bude pogođen munjom, koja mu daje nešto pameti, otima se stezi i bježi u susret ljudima koji ga uče emocijama i drugim ljudskim specifičnostima. Uz nešto nevolja, ranjeni robot biva spašen iz ralja autoritarnog sustava. Naivno i sladunjavo, a opet sentimentalno dobro i pozitivno. U pripremi teme postavili smo milijun aktualnih pitanja o odnosu tehnologije i čovjeka, te kroz natječaj pozvali autorice i autore, ne samo profesionalne umjetnice i umjetnike, da se jave svojim radovima. Produkcijski neizvjesno, ali otvoreno i zaigrano.

Festival je od početka poznat po tome što daje prostor autorima koji se u određenom mediju predstavljaju prvi put, što će obilježiti i ovogodišnje otvorenje izložbom u Galeriji Događanja 3. studenog. Zašto vam je taj koncept "prvih" i danas važan, i kako ga promišljate u vremenu kada se sve čini već viđenim? Kako se izložba "prvih" ove godine nadovezuje na izložbu "drugih"?

Otvaranje prostora "prvima" izuzetno je važno; slijedimo onu Beuysovu: svaki čovjek je umjetnik. Radi se o poticaju i davanju podrške svima onima koji se kritički i strastveno žele izraziti u nekom mediju po prvi put, što je bila zamisao osnivača Festivala, intermedijalnog umjetnika Željka Zorice-Šiša (1957.-2013.). On je, kao autor, tijekom gotovo 40 godina rada ulazio u nova područja (od scenografije, lutki, kazališnih predstava, crteža, stripa, scenarija, filma, slikovnica, knjiga, performansa, happeninga) ne strahujući od pogreške. Primarno vizualni umjetnik, svoje je eklektične slike i priče oblikovao u medijima koji su mu se doimali prikladnima i na to je želio potaknuti i druge. Bio je kritičan, politički odgovoran, ali i beskrajno duhovit i nepredvidiv – i veliki poznavatelj SF-a i fantastične literature.

Autorice koje ove godine izlažu u Galeriji Događanja dolaze iz vrlo različitih polazišta i generacija: studentice Ivona Vojvodić s Akademije za umjetnost i kulturu iz Osijeka i Sara Trlek s ALU, Zagreb; umirovljena logopedinja Ljiljana Tršan te likovna umjetnica i autorica grafičkih novela Helena Klakočar, koja donosi novu priču svojih likova Vlage, Mraza i Soli izvedenu uz pomoć Filipa Someka i Radioninih gadgeta. Autorice radova iz Radionine riznice – produkt dizajnerica Sandra Maglov i informatičarka Lea Kuna sa suradnicima – duhovito se bave nadzorom i svijetom zabave.

Izložbu u KIC-u obilježavaju radovi iskusnijih autora, s time da je dr. sc. Vesna Srnić iz Slavonskog Broda svoj rad Performativnost sinkronog slučaja izvela sa studenticama i studentima. Jedan je rad iz Slovenije, nastao povezivanjem umjetnice Monike Pocrnjić iz područja DIY elektronike i pjesništva Nine Medved. Dugogodišnji prijatelj festivala grafičar Zdenko Bužek svojim radom podsjeća na važnost "usmjeravanja pažnje" u svijetu opterećenom izazovima. Mladi likovnjak Tomislav Šilipetar izlaže skulpturu "zlatne bebe" uz tekst koji problematizira modificiranje tijela i savršenu budućnost: Što ostaje od duše kada tijelo postaje projekt?

Ovogodišnji diskurzivni program otvara cijeli spektar aktualnih tema, od DIY kulture i povijesti umjetne inteligencije do ekoloških pitanja i plastike koja doslovno preuzima naše živote. Uz to, izvedbeni dio donosi i javno čitanje Vremeplovca Helene Klakočar te performans Ljepota Josipe Bubaš. Što vam je bilo važno u izboru baš tih formata i tih radova i koje konkretne "pukotine" današnjeg svijeta oni po vama najpreciznije otvaraju?

Rad Helene Klakočar, Vremeplovac, donosi novu priču koju izvode njezini likovi Vlaga, Mraz i Sol, nastali osamdesetih, kao fantastične osobnosti s karakteristikama prirodnih pojava – što ih dovodi u neobične međusobne odnose. Kasnije se njima bavi drugačije, uvijek problematizirajući neku društvenu pojavu, od beskućnika do migranata. U Vremeplovcu, prvoj "dramskoj" izvedbi nekog njezinog rada, zanima je budućnost i neka vrsta njezinog "popravljanja". Kako se radi o kontroverznoj temi vezanoj uz svjetske sukobe, očekujemo sudjelovanje publike i zanimljivu diskusiju. Rad Josipe Bubaš Ljepota poetizira jedno od aktualnih pitanja – što i kako s plastikom – ostavljajući prostor za razgovor koji slijedi nakon, s dvije stručnjakinje – doktoricom fizike polimera Tatjanom Haramina i pravnicom i ekološkom aktivistkinjom Ivanom Kordić, koje se, svaka na svoj način i iz druge pozicije, bavi tim pitanjem.

Program Festivala i ove je godine bogat i raznovrstan, od izložbi i performansa do radionica i vodstava, među kojima se posebno ističe Posjet Teslinom kabinetu uz stručno vodstvo Branimira Prgometa kroz povijest energije, od parnih strojeva do Teslinih patenata. Kako se kombinacija "prvih" radova, izvedbi, diskurzivnih programa i povijesnog sloja koji donosi Tesla uklapa u vašu intermedijalnu koncepciju Festivala?

Najvažniji nam je intermedijalni pristup: kombinacija prvih (i drugih) radova, izvedbi i diskurzivnih programa. Takva koncepcija je produkcijski izazovna, ali utoliko zanimljivija za "obradu" teme. Pozicija prvih ne odnosi se na neke natjecateljske momente, nego na poziciju početnika/ca koja daje dobru vizuru "naivnog neznalice"; iza kojeg, jasno, stoje metri i metri pročitanih knjiga, proučenih tema, filmova, umjetničkih radova pozvanih vrhunskih stručnjakinja/ka iz područja koja želimo problematizirati i preispitati. Ne dajemo gotove odgovore, nego do njih dolazimo dijalogom. Povijesni sloj pomaže razumjeti dijakronijski razvoj dijela tehnologije, uključujući i Teslin vizionarski genij, da bismo pojmili zašto smo civilizacijski tu gdje jesmo i što još, dok ne bude kasno, možemo promijeniti.

Ulaz na sve programe Festivala prvih je besplatan, osim za nekoliko događanja koja traže rezervaciju. U vremenu kada kultura sve češće postaje roba, koliko vam je bilo važno da Festival ostane otvoren i dostupan svima?

Izuzetno je važno da programi Festivala prvih budu besplatni jer naša ciljana publika uključuje i mlade i umirovljenike. Ne želimo nepotrebno opterećivati budžete i želimo zadržati otvorenost. Svaki i najmanji pomak u svijesti publike važan nam je, kao što su bitni bljeskovi razumijevanja, veselja i poticaja koji se događaju kad naučite nešto novo, razriješite konflikt dijalogom ili uočite neku bitnu poveznicu koja vas nosi dalje u istraživanje mogućnosti i ideja bolje budućnosti za sve. Koncert Ivana Grobenskog i benda smjestili smo u Koncertnu dvoranu u Centru KNAP koja ima ograničeni broj sjedala i rezervacijama želimo izbjeći moguću gužvu. Koncertom ELECTRAW SESSION Grobenski objedinjuje odabrane pjesme s posljednja dva studijska izdanja.

Istoimeni album objavljen početkom godine snimio je uživo, dajući pjesmama s Apocalipsticka i Kinka potpuno novi karakter – bez loopova, sampleova i studijskih trikova, ali s punokrvnim, sirovim zvukom i zaraznom koncertnom energijom. Upravo takav Grobenski stiže i u Zagreb – eksplozivan i beskompromisan. Izuzetno smo sretni što smo mogli ostvariti tu suradnju. Da ne zaboravimo i "slatki" dio Festivala, koji kreiraju "Knjiške moljčice" Izabela Šegedin i Ema Marača s dijalektičkim raskrinkavanjem literarnih predložaka SF-a, od Ikara do električnih ovaca za građanstvo u Knjižnici Sivija Strahimira Kranjčevića u Zapoljskoj 1, na Volovčici.