Kada dođete u neku državu, kao turist ili u potrazi za novim životom, bitno je iskusiti kulturu destinacije na kojoj ste se našli. Hrana, glazba i filmovi česti su odabiri mnogih, ali puno rjeđe je da se ljudi zainteresiraju za poeziju i književnost, pogotovo na jeziku koji se u toj zemlji govori (osim ako nisu posrijedi Velika Britanija, SAD ili druge zemlje u kojima je engleski službeni jezik).

Međutim Josiah Olumuyiwa Faniyi, koji je prije godinu dana došao u Hrvatsku iz daleke Nigerije, zaljubio se u hrvatsku poeziju. U Lijepu Našu privukla ga je ljubav i trenutno živi sretan život u Rijeci, a okrunio ga je i sjajnom akademskom karijerom.

'U Hrvatsku sam došao kako bih bio sa svojom djevojkom, sada suprugom. Upoznali smo se tijekom mog diplomskog studija u Europi. Trenutno radim kao asistent i doktorand u području astrofizike na Fakultetu za fiziku Sveučilišta u Rijeci', kratko nam se predstavio.

No ne samo da privatno uživa u poeziji, već je brojnima poznat na društvenim mrežama, gdje je privukao popriličan interes svojim profilom Mostovi poezije, na kojemu redovito recitira hrvatske pjesme U razgovoru za tportal navodi da se s poezijom susreo sasvim slučajno.

'Jednog dana išao sam Šetalištem Vladimira Nazora u Kraljevici. Nisam znao tko je on – pretpostavio sam da je neka važna povijesna osoba ili političar. Pretražio sam njegovo ime i saznao da je bio poznati pjesnik. Naišao sam i na njegovu pjesmu 'More nade' i pročitao je, prevodeći gotovo svaku riječ. Svidjela mi se i odlučio sam je naučiti napamet kao osobni izazov i način da naučim više hrvatskih riječi. Tako je započela moja priča s hrvatskom poezijom', opisao nam je Josiah svoju prvu pjesničku ljubav iz široke ponude stihova domaćih književnika.

Od osobnog izazova do ideje punca: 'Nisam mislio da ću uspjeti'

Koliko internet cijeni njegove recitacije, pokazuju i brojke. U trenutku pisanja ovog članka naš sugovornik je imao 6285 pratitelja na Instagramu, 1867 pratitelja na TikToku, 3500 pratitelja na Facebooku te 189 pretplatnika na YouTubeu.

Reakcije su, kaže Josiah, jako pozitivne iako nam priznaje da se tomu nije nadao. Sve je zapravo započelo kao osobni izazov u kojem je želio 'vidjeti mogu li učiti hrvatski jezik pamćenjem pjesama'. Potom je uz podršku svoje nove hrvatske obitelji odlučio sve to prenijeti na internet.

'Nisam mislio da ću uspjeti; zadnji put sam učio pjesmu napamet još u osnovnoj školi i to mi je nedostajalo. Recitirao sam nekoliko stihova svojoj supruzi i njezinoj obitelji i bili su jako impresionirani te su me potaknuli da nastavim s time. Nastavio sam jer mi je hrvatska poezija otvorila novi svijet pjesnika, autora i književnosti koji sam pomalo izgubio kada sam se posvetio znanosti. Također mi je pomogla bolje upoznati hrvatsku kulturu i povijest. Ideja da počnem dijeliti svoje recitacije na internetu došla je od punca', naveo je Josiah.

Upitan piše li poeziju, odgovara da ne isključuje da će i toga možda biti jednog dana, ali zasad nam kaže: 'Još nemam dovoljno hrabrosti.' U trenutku našeg razgovora učio je pjesmu 'Pobratimstvo lica u svemiru' Tina Ujevića, a iako zbog profesionalnih obaveza ne stigne često objavljivati, ima nove i veće planove za svoje internetsko djelovanje.

'Trenutno sam dosta zauzet doktorskim radom, ali nadam se da ću nastaviti dijeliti pjesme kako bih učio i više komunicirao s ljudima uživo (...) Također planiram surađivati s pjesnicima i kreativcima te unaprijediti svoj hrvatski, koji je još uvijek na osnovnoj razini', najavio je Josiah.

Znanje hrvatskog za 2 od 5: 'Najviše problema imam s padežima'

Govoreći o učenju službenog jezika naše države, naš sugovornik bi sam sebi za svoje poznavanje hrvatskog dao dva od pet, dodajući da je nedavno počeo pohađati tečaj razine A2–B1 na sveučilištu (temeljni do samostalni korisnik jezika).

'Učenje hrvatskog jezika je izazovno. Najviše problema imam s padežima, što je razumljivo jer ih moj materinji jezik nema. Joruba, primjerice, nema ni glagolska vremena ni rod. Komunikacija se uvelike oslanja na ton, što mi zapravo pomaže u izgovoru hrvatskog', usporedio je Josiah svoj materinji jezik u Nigeriji s riječima kojima se svi mi svakodnevno služimo.

Govoreći o ulozi poezije u učenju jezika, navodi nam iz svog iskustva da je ona najkorisnija kada nastojimo razumjeti značenje pjesme, umjesto fokusiranja samo na rimu ili formu.

'To mi jako pomaže jer, umjesto da pamtim riječi, doživljavam slike i emocije. Tako ih je lakše zapamtiti jer postaju dio stvarnog iskustva. Na neki način, to je slično načinu na koji djeca prirodno uče jezik', naveo je Josiah.

Josiah voli i suvremene autorice: Posebno mi se svidjela pjesma Kristine Matanović

Riječaninu iz Nigerije domaća poezija je zanimljiva, no činjenica je da hrvatski pjesnici nisu međunarodno popularni poput britanskog Shakespearea, grčkog Homera ili španjolskog Cervantesa, iako on navodi da poezija ne mora biti globalno poznata da bi bila uspješna, a sama uloga ove umjetnosti ista je kao i u svakoj kulturi: poticanje razmišljanja i nalaženja riječi za izražavanje iskustava ljudi. Naš sugovornik ističe: 'Pjesnik je uspješan ako me natjera da zastanem i razmislim', što su mnogi hrvatski majstori riječi i učinili za ovog astrofizičara.

'Hrvatska poezija mi je vrlo zanimljiva. Iako nisam duboko upućen u nju, jako mi se sviđa način na koji Dobriša Cesarić izražava svoje misli. Zanimljivo je vidjeti svijet iz drugačije perspektive. Kroz poeziju neizravno učim o hrvatskom načinu života u prošlosti, povijesti i kulturi. Također me potiče da usporim i primijetim male stvari: voćku poslije kiše, čempres uz staru kuću, oblake ponad grada, more, i da pazim da ne idem malen ispod zvijezda (referenca na Antuna Branka Šimića, op.a.)', istaknuo je Josiah neke od primjera koji su ga očarali.

Spomenuti pojedinci sjajni su i dobro znani pjesnici, između ostaloga i zato što su obavezno školsko štivo na popisu lektire. No Josiah se uz 'udžbeničke pjesnike' upravo kroz svoj projekt Mostovi poezije upoznao i sa suvremenim imenima.

'Uključujući Kristinu Matanović i Dragu Vranješ Vargović, koje su mi poslale svoje zbirke poezije. Posebno mi se svidjela pjesma 'Samoća' Kristine Matanović jer sam se mogao poistovjetiti s temom i razumio sam mnogo riječi. Također me fascinira stil zbirke 'Nasmijane suze'. Možda ćete uskoro vidjeti i moje recitacije suvremenih autora', istaknuo je Josiah.

I Nigerija ima sjajne pjesnike, čak i nobelovca

Josiah je otkrio radost čitajući hrvatsku liriku, no pitamo ga što je s poezijom u njegovoj rodnoj Nigeriji. Kako navodi, ona nije nešto drugačija od hrvatske te se mladi s njom 'često susreću samo u školi'. Globalno je, kaže, glazba njegove zemlje puno više prepoznatljiva.

'Nisam se puno bavio nigerijskom poezijom dok sam odrastao. Zaboravio sam većinu pjesama koje sam učio u školi, osim jedne ili dvije. Međutim u jorupskoj kulturi postoji poseban oblik poezije koji se zove oríkì. To su pjesme koje se pjevaju kako bi se nekoga pohvalilo ili umirilo, poput bake koja pjeva unuku ili žene koja hvali muža. Te su pjesme često osobne i povezuju osobu s njezinim precima, zavičajem i obiteljskom tradicijom', naveo je Josiah.

Danas je u toj zemlji engleski službeni jezik, stoga ima i puno pjesnika koje i Hrvati mogu razumjeti. Naš sugovornik dao nam je nekoliko preporuka.

'Preporučio bih pjesnike kao što su Niyi Osundare, Chinus Achebe i nobelovac Wole Soyinka. Posebno mi se sviđa pjesma 'The Word Is an Egg' autora Niyija Osundarea, koja govori o snazi i krhkosti riječi i uključuje ritmove joruba bubnjeva', zaključio je Josiah te je svojim internetskim angažmanom, kao što i kaže njegov kanal, pokazao da poezija doista može biti most između dalekih kultura dviju država: jedne u Africi i druge u Europi, a u gradu Rijeci našao je svoj novi dom, posao i, najvažnije, ljubav.