'Volim riječi. Nešto je čarobno u njima. Nedavno sam čitala pjesmu o kiši Federica Garcije Lorce. Mislim da je to bio ponedjeljak, kad je jako kišilo, i bilo mi je nevjerojatno to da nekome na um mogu pasti tako prekrasne misli o kiši. Bilo mi je bolno lijepo', prisjeća se molekularna biologinja Zara Škibola. Iako razgovaramo telefonski, o književnosti govori s toliko emocija da mi je načas bilo žao što nismo u radijskom formatu jer glas puno toga otkriva. Kad završi radni dan u znanosti, Zara ulazi u svijet književnosti, koji je, kako otkrivam, drugi dio nje.

U dobu algoritama, umjetne inteligencije i komunikacije na daljinu stvara se dojam da knjiga gubi svoje mjesto te da čitanje prestaje sa zadnjom školskom lektirom. No nije kod svih tako. Dio mladih zaista čita. Uvjeravam se u to u razgovoru s četvero mladih u dobi od 19 do 28 godina.

Svi oni pripadnici su generacije Z, odrasle uz ekrane i društvene mreže, uz imperativ da slika vrijedi više od tisuću riječi. Generacija je to, a toga su i sami svjesni, poljuljane koncentracije i brzih izmjena kadrova u vremenu koje nas nastoji uvjeriti u to da je kraće uvijek bolje.

No što ako nije tako?

'Na društvenim mrežama sve više mladih preporučuje i govori o knjigama. Također, sve se više mladih može vidjeti u knjižnicama i na sajmovima knjiga, a sve češće viđam mlade koji čitaju u javnom prijevozu. Sve to nekako, po meni, potvrđuje da je sve više onih koji slobodno vrijeme odlučuju provesti upravo čitajući', misli Elizabeta Stojak, studentica matematike na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu. Čitanje je privlači odmalena te se sjeća da je jedva čekala Bibliobus u svom kvartu.

I Ella Hasel, studentica komparativne književnosti i informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu, iskoristila je društvene mreže da bi pokrenula blog Knjiški recenzeraj, na kojemu mladi traže preporuke te se umrežuju.

'Često mi se javljaju u inbox. Znaju imati nedoumice po pitanju lektira, pisanja eseja i zadaćnica, ali traže i moje iskreno mišljenje i savjet kada su u pitanju životni odabiri, poput odabira fakulteta. Drago mi je što u meni vide osobu kojoj se mogu povjeriti i čijem savjetu mogu vjerovati, a nerijetko pitaju i koje nelektirne naslove preporučujem za čitanje ili pak što pokloniti prijateljici koja voli čitati', sažima Ella.

Odgovor na pitanje o tome čitaju li mladi nije jednostavan: on ovisi i o tome u kakvoj se okolini kreću.

'Vjerujem da mladi i dalje ne vole čitati lektire i ono što dolazi uz oznaku 'moraš', a pročitat će ono što im netko njihovih godina preporuči ili im se učini zanimljivim na TikToku. To su uglavnom laganija, dobno primjerena štiva, suvremena i po mogućnosti napisana nekim slengom, mladima privlačnim i razumljivim jezikom', tumači.

Inspiraciju za čitanje na TikToku pronalazi i student kroatistike i komparativne književnosti Dorian Salopek. Od pomoći mu je i umjetna inteligencija.

'Unesem nekoliko žanrovskih i tematskih motiva koji me zanimaju, a AI mi ponudi prijedloge knjiga koje odgovaraju opisu što sam ga unio. Na taj način dođem do velikoga broja zanimljivih naslova, ne samo iz književnosti zapadnoga kruga, već i iz raznih zemalja s istoka, za čije književnosti možda nikada nismo ni čuli', kaže Dorian.

Od Ibsena do TikToka

Ovom 19-godišnjaku teško se odlučiti između domaće i strane književnosti jer, prema njegovu mišljenju, hrvatska književnost može parirati popularnoj stranoj književnosti.

'Ako bih baš morao izabrati jednu knjigu koja je na mene ostavila snažan dojam u zadnje vrijeme, to bi definitivno bila 'Nora ili Lutkina kuća' norveškog autora Henrika Ibsena. Vrlo je zanimljivo kako Ibsen prikazuje odnos muškarca i žene u braku, gdje je žena potlačena i smatrana manje važnom, a zapravo je ona iznimno važna karika svake obitelji', objašnjava.

Ella pak kaže da naslove bira po osjećaju. Uglavnom su to povijesni i dokumentarni romani te biografije i autobiografije.

'Posljednja knjiga koju sam pročitala je 'Safari u Sarajevu' Andreja Nikolaidisa i jako mi se svidjela, stvarno bih voljela da je bila malo duža! Govori o sudbini Sarajeva za vrijeme rata i o priči jedne majke koja je izgubila svoje dijete zbog okrutnih snajperista, koji su plaćali da dođu u Sarajevo ubijati, a pri tome su uživali i slavili. Potresno, tužno, ali itekako potrebno štivo!' izdvaja.

Zarino čitateljsko iskustvo započelo je slikovnicama. I dalje im se vraća, pogotovo kad ima neku čitateljsku blokadu, ne zna što čitati ili kad jednostavno nema dovoljno vremena.

Malo vremena, kraće forme?

'Volim (kvalitetne) slikovnice jer u malo riječi donose destilat misli, a imaju i tu drugu dimenziju: ilustraciju koja rastvara dodatni sloj', tumači. Premda je tijekom školskih dana bila oduševljena krimićima, priznaje da sada rijetko čita žanrovsku literaturu. Putem je zavoljela poeziju te otkrila svu njezinu raznolikost. Opčinjena je i dramom, ali i kratkom pričom. Kako to?

'Kratka priča može mi donijeti literarno zadovoljstvo u relativno kratkom vremenu', odgovara. Što se preporuka tiče, za razliku od ostalih mladih tportalovih sugovornika, oslanja se na žene u okolini te tradicionalne medije.

'Od domaće književnosti, ponovno čitam 'Lisicu' Dubravke Ugrešić, a od klasika obožavam Čehova, kratke priče, prozu... Zaljubila sam se potpuno u Virginiju Woolf, ali ne u srednjoj školi, jer mi je tada bila toliko daleka i strana, nego sada. Márquezovih 'Dvanaest hodočasnika' definitivno mi je jedna od najdražih zbirki kratkih priča', ističe.

Izdvaja i poeziju Danijela Dragojevića te Slavenku Drakulić i Irenu Vrkljan, za koje je svjesna koliko su napravile za autorice u Hrvatskoj.

'Jako, jako volim roman 'Uhvati zeca' Lane Bastašić...', pada joj na pamet dok razgovaramo.

'Iako su nam dani prepuni obaveza, mislim da uvijek postoje trenuci u mome danu, kao što su jutarnja kava, ležanje u krevetu prije odlaska na spavanje, pa čak i neka slobodna nedjelja, koje mogu prenamijeniti za čitanje', kaže Dorian.

Ella dodaje da se tijekom školskih dana budila u četiri ujutro da bi čitala, a sada joj je raspored više fleksibilan pa nađe vremena. Dovodi nas to do pitanja školskih lektira.

Lektire su važne, ali...

Premda se godinama raspravlja o tome kakav bi trebao biti lektirni popis, iznova bi se, čini se, mogla lomiti koplja. Donedavno su se informacije o kanonskim djelima nalazile na Googleu i u kratkom sadržaju, a sada to umjetna inteligencija još više olakšava.

No što tportalovi sugovornici misle o lektirama?

'Lektire su najčešće kanonska djela i opća kultura u svakome društvu, pa tako i u našemu, te ih je iz tog razloga potrebno čitati i obrađivati. Jednako tako, uče nas važnosti obaveza, poštivanja rokova, kreativnog razmišljanja izvan okvira te povezivanje tema lektirnih naslova s današnjim vremenom i aktualnim problemima', tvrdi Ella. Elizabeta podcrtava da klasici imaju tu titulu s razlogom.

'O nekim naslovima: 'Preobrazbi', 'Strancu', 'Posljednjim Stipančićima'... i dalje ponekad razmišljam. Nastavnici tu igraju veliku ulogu i oni bi trebali učenike zainteresirati i potaknuti ih na čitanje, za što vjerujem da nije nimalo lak zadatak', tvrdi.

Na sličnom je tragu i Zara, premda smatra da lektire baš i ne pomažu u razvoju ljubavi prema knjizi.

'Može se sve obraditi na cool način, tako da zainteresiraš učenike, ali to iziskuje puno pripreme profesora za koju oni ili nemaju volje ili nemaju vremena', kaže. Dodaje da bi bilo odlično kad bi se suvremeni naslovi nudili suvremenoj publici pod uvjetom da i nastavnici prate aktualnu produkciju.

Ispostavilo se da mladi čitatelji pamte osjećaj i atmosferu u kojoj su čitali određeno djelo, a Elizabeta otkriva da je krajem gimnazije nastavnicima dala zanimljiv zadatak: zamijenili su uloge te je od nastavnika različitih predmeta tražila preporuku naslova, onog koji je na njih ostavio najveći trag.

I, što su rekli?, znatiželjno ću.

'Dobila sam jako zanimljive odgovore, neke poznate naslove poput 'Majstora i Margarite' i 'Na Drini ćuprija', ali i neke, barem meni, nepoznate, poput 'Zimzelenih priča'. Preporučili su mi također 'Kupit ćemo pjesnika', Tolstojevo 'Uskrsnuće', 'Traži i bit će ti dano', 'Strica Petrosa i Goldbachovu šutnju' te 'Ženu francuskog poručnika'', prisjeća se.

Povratak papiru?

Da ne bi bilo zabune, jednako kao što ne vježbaju svi mladi triput tjedno – iako vjerojatno znaju da bi trebali – teško je očekivati da će baš svi čitati. Njima u obranu, generacija Z ima razne hobije i interese, no naviku je važno razvijati od najranijih dana, složili su se tportalovi sugovornici.

O budućnosti knjige Zara, Dorian, Ella i Elizabeta ipak govore optimistično, nadajući se da ćemo joj se, zasićeni tehnologijom, vratiti.

'Neke su alternative, poput zvučnih i e-knjiga, već pokrenute i mogu reći da su među mladima popularnije nego fizičke knjige. Ipak, uvijek postoje oni kojima njihov miris, zvuk listanja stranica i osjećaj pod prstima nikakva tehnologija ne može zamijeniti, pa i dalje posjećuju sajmove, antikvarijate, knjižnice i knjižare u potrazi za naslovima', kaže Ella.

Dorian se nadovezuje.

'Kultura čitanja ostat će živa u našoj zajednici, ali će se mijenjati s vremenom, kao i mnoge druge stvari. Mladi će unijeti nešto novo u književnost te će biti predvodnici novih tendencija u umjetnosti, a znamo da bez promjena nema ni napretka. Iako su neki odustali, ja i dalje polažem velike nade u našu generaciju Z', zaključuje.

Naš mikrokozmos ponovno dokazuje: nije sve crno, ima nade. Potvrđuje to čak i kiša s početka.