Roman "Himmlerove jaslice" Caroline De Mulder, koji donosi prikaz nacističkog programa Lebensborn, mreže rodilišta za majke koje su trebale rađati "čiste" arijevce, propituje pristanak na zlo i bavi se pitanjima savjesti, predstavljen je u petak na Zagreb Book Festivalu.
Radnja se odvija u nacističkom rodilištu Heim Hochland u Bavarskoj tijekom 1944. godine. U središtu priče su trudnice, majke i medicinsko osoblje koje živi u prividno uređenom i sigurnom okruženju, izoliranom od ratne stvarnosti. Među njima je i šesnaestogodišnja Francuskinja Renée, koja je odbačena od vlastite obitelji zbog veze s njemačkim vojnikom.
Ona u rodilištu pronalazi utočište, ali istodobno doživljava izolaciju i neprijateljstvo jer je strankinja. Drugi važan lik je medicinska sestra Helga, koja predano obavlja svoj posao, ali se postupno suočava s mračnom stranom sustava, selekcijom i sudbinama djece koja ne odgovaraju rasnim kriterijima.
Kako se rat približava kraju i savezničke snage dolaze sve bliže, zatvoreni i strogo kontrolirani svijet rodilišta počinje se raspadati. Otkriva se okrutnost i ideološka pozadina, a “idila” se pretvara u mjesto straha i nesigurnosti, opis je romana objavljenog u nakladi OceanMore i prijevodu Tonke Baričević.
vezane vijesti
Totalitarni režimi podrazumijevaju kontrolu nad ženskim tijelom
Moderatorica Sanja Baković istaknula je da totalitarni režimi podrazumijevaju kontrolu nad ženskim tijelom te pitala autoricu o poziciji žena u romanu. "To je nešto što me jako zanimalo, jer kada jedna nacija ili rasa misli da vrijedi više od druge, nastaju ideje superiornosti i podjele ljudi", kazala je De Mulder.
Dodala je da je u romanu istaknuta potpuna kontrola ženskog tijela. "Majke moraju jesti, čuvati se, slušati, roditi. Ako treba, moraju predati svoje bolesno dijete." Istaknula je da je roman fikcija, ali da je okvir romana utemeljen na istraživanju jer jer je htjela prikazati vjerno kako je u tim domovima tekla svakodnevica. “U Europi je bilo četrdesetak takvih domova. Istraživala sam i slušala svjedočanstva. Dva lika iz romana zaista su postojala", rekla je.
Jedan od njih je dječak Jürgen, rođen s malformacijom i ubijen, bez groba, za kojeg autorica smatra da zaslužuje mjesto sjećanja. Nakon njegova odvođenja na "poseban medicinski tretman", sestra Helga počinje se preispitivati. De Mulder je opisuje kao mladu ženu indoktriniranu od djetinjstva nacističkom ideologijom, koja ne poznaje ništa drugo.
"Ti ljudi nisu čudovišta, ali su omogućili užase Drugog svjetskog rata", rekla je. Dodala je i da žene u rodilištu nisu isključivo žrtve jer su ondje bile dobrovoljno, iako često nisu bile svjesne posljedica.
Na pitanje o pristanku na zlo, De Mulder je istaknula da se objašnjenje treba tražiti u prirodi čovjeka, njegovoj psihologiji. "Osjećaj pripadnosti je snažan, a teško je ići protiv struje kada svi idu u istom smjeru. Većina nije znali o čemu se radi", rekla je.
Caroline De Mulder (1976.) profesorica je književnosti i autorica pet romana. Za prvijenac "Ego Tango" (2010.) dobila je najvažniju belgijsku Književnu nagradu Victor Rossel, a 2018. Nagradu Auguste-Michot za roman "Calcaire". Za roman "Manger Bambi" dobila je Nagradu Transfuge za najbolji frankofonski krimić te Nagradu Sade. Živi u Parizu i Namuru gdje na Sveučilištu Notre-Dame de la Paix predaje književnost.
