Zamislite prizor: sletjeli ste u Bruxelles, glavni grad Belgije. Otišli ste na suprotan kraj europskog poluotoka od Hrvatske i u narednim danima spremni ste upijati iskustvo novog grada, belgijske kulture kao zanimljivog spoja francuskih i nizozemskih utjecaja te, naravno, pojesti pokoji vafl, krumpiriće ili flandrijski (flemiški) gulaš u nekom od restorana u metropoli koja okuplja europske diplomate, ali i turiste. Naravno, i pokoju čokoladu, po kojoj je uz pivo ova zemlja jako poznata.

No prije toga, ako letite iz Zagreba, morate izaći iz zračne luke te se pritom ugodno iznenadite ili čak šokirate. Naime na ulazu u belgijsku metropolu naletjet ćete na veliki model svemirske rakete u svima nama prepoznatljivim crveno-bijelim kvadratićima.

Možda ćete se zapitati – zar Belgija toliko cijeni Hrvatsku? Ili su naši diplomati prodali kolegama u Europi nekakvu priču da imamo svemirski program? Doduše, tu je i sjedište NATO-a, pa je možda ova raketa u bojama naše šahovnice nekakav odgovor na one srpske 'Zagrepčanke'. Ili znate da Belgija ima duboku i fantastičnu stripovsku kulturu, a ova raketa, unatoč 'domoljubnom dizajnu', nema veze s Hrvatskom. No zato ima s jednim od najpoznatijih i najuspješnijih strip junaka svih vremena: Tintinom.

Reporter i njegov pas iz zemlje koja nam je dala i Štrumpfove

Vjerno praćen svojim bijelim psom Snowyjem, Tintin je belgijski reporter kojega je osmislio legendarni autor Hergé, a strip 'Tintin u zemlji Sovjeta' prvi put je objavio u belgijskom časopisu Le Vingtième Siècle (Dvadeseto stoljeće), odnosno njihovom dječjem podlisku Le Petit Vingtième (Male dvadesete). Od te objave 10. siječnja 1929. godine pa do smrti ovog autora, čije je pravo ime bilo Georges Remi, 1983. godine, izašla su 23 stripa. Potom su drugi autori nacrtali njih još sedam, a koliko je cijenjen kao strip, pokazuje i podatak da je originalna ilustracija za Tintina na prvoj naslovnici 2019. godine prodana za 1,1 milijun dolara.

Uz to, djeca diljem svijeta upoznala su se s ovim likom i kroz videoigre, animiranu seriju iz devedesetih i nekoliko filmova, od kojih je najbolje prošao uradak Stevena Spielberga 'Avanture Tintina: Tajna jednoroga' iz 2011. godine.

Belgija je općenito jedna od ključnih država europskog stripa, čiji su autori svijetu dali brojne legendarne likove, između ostalih i Štrumpfove.

Ponos Belgije zbog tradicije stripa, s fokusom na ovog fiktivnog reportera, dočekao nas je i u hotelu u kojem smo se smjestili. Memorabilija diljem grada ima na svakom koraku, iako su skupe. Konkretno, mali privjesci koje je za uspomenu kupila kolegica koštali su u rasponu od osam do preko 10 eura.

To koliko je Belgija ponosna pokazuje i Muzej stripa te u detalje prikazuje autore i likove koji su obilježili devetu umjetnost u toj zemlji, a sam Hergé i njegov Tintin imaju i svoj muzej, dvadesetak kilometara udaljen od Bruxellesa, u mjestu Louvain-la-Neuve.

Belgijski novinar: 'Dio je identiteta, ali više s osjećajem nostalgije'

Nažalost, nismo bili u prilici posjetiti spomenute muzeje, ali između medijskih brifinga popili smo brzinsku kavu s Lucasom LeCluyseom, novinarom belgijske javne televizije na nizozemskom jeziku VRT koji se specijalizirao za praćenje ratne tematike i sigurnosnih ugroza, uključujući terorizam.

Budući da je rođen u Belgiji, pretpostavili smo da će mnogo toga reći o Tintinu, ali ispostavilo se da se poznati strip junak može gledati kao svojevrsni pokazatelj jaza između mlađe i starije generacije u toj državi.

'Nisam ni znao da je detektiv ili novinar, nisam ga nikad čitao. Samo ga znam kao simbol i vrijednost koju ima brojnim starijim Belgijcima. Ali meni ne', otvoreno je rekao 27-godišnji LeCluyse.

Inače, Belgija je dvojezična zemlja u kojoj Flamanci u sjevernoj regiji Flandriji govore nizozemski, a Valonci u južnoj regiji Valoniji govore francuski. Sam Bruxelles, kao prijestolnica ove zemlje, ima nazive ulica na oba jezika.

Budući da je frankofoni Hergé pisao i objavljivao Tintina na francuskom, pitamo novinara iz Flandrije igra li jezik možda neku ulogu u njegovoj percepciji i voljenosti u Belgiji, a on kaže da to nije stvar jezika koliko godina. Premda se prisjetio nekoliko stripova koji su obilježili djetinjstvo njegove generacije, otkriva nam da deveta umjetnost čak i u Belgiji gubi snagu koju je nekoć imala.

'Utjecajan je, spomenuo si njegovu raketu u zračnoj luci, a i možeš ga vidjeti na ulicama grada te je puno njegovih slika na zidovima. Dio je belgijskog identiteta, ali više s osjećajem nostalgije. Moj tata i njegovi prijatelji čitali su stripove, ali oni više nisu toliko popularni. Mladi danas vole videoigre i druženje, ali ne i čitanje stripova. Nisam nikad taknuo Tintinov strip i ne bih rekao da je on turistička zamka, ali je jedan od naših najuspješnijih izvoznih proizvoda', rekao nam je LeCluyse.

Kod nas nije bio toliko popularan kao Alan Ford ili Zagor, ali...

Stripovi nisu pretjerano popularni ni među mlađom generacijom u Hrvatskoj, već su također užitak starijih generacija. Ali Tintin je dostupan i na hrvatskom jeziku, a na tome možemo zahvaliti poznatom hrvatskom strip autoru Darku Macanu koji ga je preveo za nakladničku kuću Fibra. Cilj im je objaviti sve strip albume popularnog Hergéova lika, a kako nam je rekao, s njime se upoznao s 13 ili 14 godina.

'Kod jednog frenda našao sam albume i posudio ih. Svidjeli su mi se, bili su to engleski prijevodi u knjižari, a moj otac je u potaji kupio sve albume i davao ih mom bratu na kapaljku. Ne po redu, ali redoslijed čitanja nije bio bitan, tako da smo i to i Asterixa dobivali od njega', prisjetio se Macan.

Dok je Tintin bio dostupan na engleskom, jugoslavenska scena primat je davala talijanskim stripovima i prijevodima remek-djela kao što su Alan Ford, Zagor, Dylan Dog i drugi likovi koji su obilježili generacije čitatelja. Upitan kako to da Tintin nije dobio taj status, Macan navodi da je, prema njegovim saznanjima, svega jedna Tintinova epizoda objavljena u tadašnjim časopisima te dva albuma pred sam raspad države.

Kako kaže, točne razloge za to ne zna, no u to vrijeme bilo je važno tko što predstavlja. S jedne strane bili su ukusi čitatelja, a s druge agenti izdavača stripova i onoga što su oni nudili.

'Govorio bih naslijepo, ali Vjesnik je kod nas imao ugovore za razne romane i stripove preko njemačke kuće koja onda vjerojatno nije 'lifrala' francuske stripove ili su oni bili 'lifrani' srpskim izdavačima. Recimo, ako je tradicionalan Tintinov konkurent Spirou iz francuske izdavačke kuće Dupuis, mislim da je više stripova bilo prevedeno iz te kuće nego Tintina', ponudio je Macan jedno od potencijalnih objašnjenja.

Nacionalni ponos i natjecanje s Francuzima

Budući da su u to vrijeme u bivšoj državi pojedini stripovi bili pod određenom dozom cenzure, pitamo našeg sugovornika je li možda sam Tintin bio trn u oku tadašnjoj vlasti u Belgiji. Hergé je naime izazivao kontroverze, između ostalog zato što je tijekom nacističke okupacije te zemlje objavljivao Tintina u novinama Le Soir, a njih su kontrolirali nacisti. Po završetku Drugog svjetskog rata bio je uhićen te mu se sudilo za suradnju s Nijemcima, a naposljetku je bio oslobođen jer nije bio novinar nego autor stripa za djecu, no kritike i osude osjećao je i desetljećima kasnije.

Macan, s druge strane, navodi da u Jugoslaviji nije bilo konkretne zabrane ili ideoloških razloga da se nešto zabrani. Čak niti prva epizoda Tintina, koja se odvija u 'zemlji Sovjeta', a zbog snažnog antikomunističkog sentimenta bila je zabranjena u Rusiji.

'Nije o nama riječ, ali Tintin u svom mitosu ima dvije izmišljene srednjoeuropske zemlje: Sildaviju i Burduriju. Sildavija ima gradove kao što je Dbrnouk, što zvuči kao Dubrovnik, a ima tu i narodnih nošnji koje podsjećaju na Balkan, kao i predratni pogled na Balkan iz zapadne Europe. Kasnije je upotrijebio Burduriju kao zamjenu za istočnu Njemačku', objašnjava Macan.

Dodao je i da Tintin nije prvi strip iz Belgije, ali je bio prvi koji je imao kolor-albume. Općenito su brojni kultni stripovi ispisani na francuskom jeziku, a koliko su Belgijci ponosni na njih, kaže Macan, pokazuje i to da Francuzi važne stripove zovu 'frankobelgijskim stripom', no oni samo 'belgijskim stripom'.

'Njima je to baš pitanje nacionalnog identiteta i smatraju da su njihovi crtači bolji, da više ulažu u zanat te da su Francuzi neke stvari pogrešno shvatili. Tintin je djelomično strukturiran po uzoru na američke novinske stripove s početka 20. stoljeća i uvijek je na kraju stranice imao cliffhanger, šalu, napetost ili nešto. Prema Belgijcima, to se tako radi. Francuzi su mu više pristupali kao feljtonu, kao serijaliziranoj književnosti. Ako je scena završila u pola stranice, oni bi završili u pola stranice i krenuli s novom scenom', opisao je Macan povijest stripovskog natjecanja između susjednih zemalja.

Uvjerljiv crtež heroja koji nije najjači ili najpametniji: 'Tu je svaka crta višak'

Za samog Tintina naš sugovornik kaže da je na određeni način idealan strip. Sviđa mu se taj lik kao osoba koja ima psa, nema obitelj (kasnije stekne vjerne prijatelje, poput moreplovca Haddocka i znanstvenika Calculusa) te je uvjerljiv. U svojim pustolovinama često završi u opasnim situacijama iz kojih se ne izbavi sam, već zahvaljujući pomoći drugih ljudi.

'Nije heroj. Radi pravu stvar, ali nije ni najjači ni najpametniji, nego je najtvrdoglaviji. Kad je Hergé kao dijete bio u izviđačima, svi su imali nadimke po životinjama, a njegov je bio znatiželjni lisac', istaknuo je Macan što ga najviše impresionira kod Tintina.

Također, crteži u ovom stripu vrlo su jednostavni. To je nešto što već samo po sebi privlači čitatelje, a kada ste i osobno crtač kao Macan, zaista razumijete majstorsku vještinu koja se krije u pozadini ovih radova.

'Užasno je teško tako crtati jer je svaka crta višak. Osobno nikad nisam uspio tako jednostavno crtati, ali kod Hergéa je to fenomenalno funkcioniralo. Čitao sam te epizode sto puta kao mali, čitao sam ih sto puta i dok sam ih prevodio. Sad ih opet čitam i još uvijek mi nisu dosadile', prokomentirao je Macan crtež velikog majstora stripa.

Macan pokazivao Tintina djeci: 'Drago mi je da nije zastario'

Dok povjerenje javnosti prema današnjem novinarstvu sve više slabi, Tintin je kao neustrašivi reporter (kojeg doduše gotovo nikad ne vidimo da zapravo piše članak, već samo doživljava pustolovine) i sjećanje na vrijeme u kojem su novinari bili više na cijeni. Macan kaže da sam Tintin vjerojatno nije previše utjecao na novinare, ali jest na to kako su ih čitatelji u to vrijeme percipirali.

'Generalno, novine su postale fora krajem 19. stoljeća, a fora su bile i u vrijeme Tintina i u pedesetima, kada je snimljen film 'Praznik u Rimu'. Onda dolazi afera Watergate pa se polako mijenja slika novinara te prelazi u paparazze i negativnu sliku. No tih tridesetak i više godina bila je to romantična slika novinarstva kao profesije. Kada sam bio mali, mislio sam da su svi junaci stripa ili piloti ili novinari. To su bile dvije profesije koje su omogućavale da se bude svugdje gdje se nešto događa', prisjetio se Macan, a zanimljivo je to da se Tintin u više svojih pustolovina pokazao kao vrstan pilot.

U samoj Belgiji možda je Tintin danas više stvar nostalgije, kulturnog naslijeđa i proizvoda za turiste te nije toliko značajan mlađim generacijama. Ipak, u Hrvatskoj je privukao pažnju i ranije, kada ga je objavljivao danas već ugašeni Algoritam. Macana i izdavače u Fibri razveselilo je vidjeti da su ljudi zainteresirani i pitaju je li izašla sva Tintinova naklada.

'Drago mi je da još uvijek postoji interes za Tintinom, da nije zastario i da nije samo povijesno bitan. Ne znam koliko je djece od tih čitatelja, ali od svih francuskih klasika koje sam davao malom uzorku djece, Tintin je najbolje prolazio. Čudno je to jer je baš ukorijenjen u svoje vrijeme, ali je najmanje zastario. Stvari koje ne pokušavaju biti vječne najduže traju. U svakom Tintinu vidi se u kojim je godinama rastao i to ne smeta da ga se čita i danas', rekao je Macan, zaključujući da taj fiktivni reporter i njegov pas imaju još puno toga ponuditi novim čitateljima iako se za tri godine bliže stotoj obljetnici od svoje prve pustolovine.

E da, a što je s onom raketom hrvatskih boja?

Kako po dolasku, Tintinovu raketu s crveno-bijelim kvadratićima vidjet ćete i odlazeći iz Bruxellesa, dok čekate let koji će vas vratiti kući na završetku vaše vlastite avanture. Macan nam je naveo da ta raketa nije nikakva referenca na Hrvatsku, a potvrđuju to i službeni zapisi.

O Tintinu su napisane tisuće stranica, pa tako i o tome kako je Hergé istraživao i pripremao informacije i materijale da bi što bolje naslikao i pripremio strip 'Destinacija Mjesec', u kojem se pojavljuje ova raketa.

Ispostavlja se da ga je inspirirala, piše stranica tintin.com, ni manje ni više nego raketa V2. Izradili su je nacisti, a bila je to prva praktična balistička raketa na svijetu i prvi umjetni objekt ljudske ruke koji je dosegao svemir tijekom testiranja vertikalnog lansiranja 20. lipnja 1944. godine.

Kao što je vidljivo na arhivskoj fotografiji, raketu je krasio crno-bijeli šahovski uzorak, odabir koji je omogućavao lakše praćenje njezina leta. Međutim Hergéu se on nije svidio te se radi efektnosti odlučio za prerađenu crveno-bijelu kombinaciju koja je naposljetku postala prepoznatljiva diljem svijeta.