Radovi su se izvodili pod konzervatorskim nadzorom kako bi se sačuvali povijesni slojevi, izvorni arhitektonski elementi i autentičnost zaštićenog spomenika kulture.

Plan je da dvorac postane jedno od novih kulturnih i društvenih središta Svete Nedelje. Uz glazbenu školu, proširenu knjižnicu i izložbene prostore, u njemu bi trebao biti uređen i suvremeni interpretacijski centar. Posjetiteljima bi na interaktivan način trebao predstaviti povijest dvorca, obitelji Erdődy te događaje koji su tijekom stoljeća obilježili Kerestinec.

Od plemićke kurije do moćne utvrde

Najstariji dijelovi kompleksa potječu iz prve polovice 16. stoljeća, a pretpostavlja se da je na tom mjestu prvotno postojala kurija. Kerestinečki posjed bio je dio drevnog Okićkog vlastelinstva, koje je 1493. prešlo u ruke moćne plemićke obitelji Bakač, odnosno Erdődy.

Posjed je 1555. nakratko preuzela obitelj Herešinec, ali ga je već 1560. ponovno otkupio hrvatski ban Petar II. Erdődy.

Upravo tada počinje preobrazba postojeće kurije u pravi obrambeni kaštel. Gradnju je započeo Petar II., a nastavio njegov sin Petar III. Erdődy. Sjedište Okićkog vlastelinstva preseljeno je u Kerestinec, dok je stari grad Okić postupno napušten.

Okruživao ga je vodeni jarak, na ulaz se dolazilo preko mosta

Dvorac je izgrađen kao renesansni nizinski kaštel u obliku zatvorenog četverokuta s četiri cilindrične ugaone kule. Uz unutarnje dvorište protezao se otvoreni arkadni hodnik, a cijeli kompleks bio je zaštićen jarkom koji se punio vodom iz okolnih potoka.

Do glavnog ulaza na sjevernoj strani dolazilo se preko mosta s lancima. Takva obrambena arhitektura nije bila slučajna. Dvorac je nastao tijekom jednog od najnemirnijih razdoblja hrvatske povijesti, obilježenog osmanskim prodorima i unutarnjim pobunama.

Kmetovi s kerestinečkog vlastelinstva sudjelovali su u Seljačkoj buni 1573. godine, a samo dva desetljeća poslije područje se našlo na udaru Osmanlija.

Osmanlije poharale okolicu, Kerestinec se obranio

U srpnju 1592. poharana su vlastelinstva Okić, Jastrebarsko i Samobor, ali je kerestinečki kaštel uspio izdržati napad. Dvorac pritom nije služio samo za obranu i kao plemićka rezidencija.

U vrijeme osmanske opasnosti u njemu su održavane sjednice Hrvatske kraljevinske konferencije, posebnog saborskog tijela koje je u tadašnjim okolnostima djelovalo kao svojevrsni Hrvatski sabor.

Kada je tijekom 18. stoljeća osmanska opasnost počela slabjeti, mijenjao se i sam dvorac. Obrambena funkcija postala je manje važna, a prostor se prilagođavao ugodnijem životu plemstva.

U južnom krilu 1735. uređena je kapela Blažene Djevice Marije od Navještenja, oko kompleksa nastao je perivoj, a zapadno od dvorca podignute su gospodarske zgrade.

Potres ga teško oštetio

Erdődyji su posjedom upravljali stoljećima, ali su ga zbog financijskih problema sredinom 19. stoljeća morali prodati. Dvorac je potom prešao u vlasništvo obitelji Pallavicini, a krajem stoljeća i Franje Aurela pl. Türka.

Novi veliki udarac doživio je u zagrebačkom potresu 1880. godine, kada je teško oštećen. Tijekom obnove koja je uslijedila njegov je izgled znatno izmijenjen.

Od logora do vojnog objekta

Dvadeseto stoljeće donijelo je neke od najmračnijih epizoda njegove povijesti.

Uz Kerestinec je vezana Kerestinečka buna 1936. godine, a nakon uspostave NDH dvorac je od travnja do srpnja 1941. služio kao logor u kojem su bili zatočeni politički zatvorenici i intelektualci.

Poslije je ondje bila smještena Časnička škola. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je desetljećima ostao u vojnoj funkciji, sve do početka novog tisućljeća. Dugogodišnja zatvorenost i zapuštenost postupno su ga gurnule iz javnog života.