PRAIZVEDBA 'LJUDI OD VOSKA'

Bolne priče koje ostavljaju gorak okus u ustima

  • Autor: Nina Ožegović
  • Zadnja izmjena 12.01.2017 11:58
  • Objavljeno 31.12.2016 u 20:22
  • +26
  • +23

Praizvedba dramske suite u tri stavka "Ljudi od voska"

Izvor: Pixsell / Autor: Davor Visnjic

Hrvatsko narodno kazalište iz Zagreba završilo je godinu na najbolji mogući način – vrhunskom praizvedbom potresnog, tragikomičnog i upozoravajućeg teksta Mate Matišića 'Ljudi od voska' u režiji Janusza Kice, kojim taj naš nagrađivani dramatičar, scenarist, glazbenik i docent na ADU, na scenu donosi brutalno iskren 'moj obračun sa svima', ali i sa samim sobom, potvrđujući se kao punokrvni dramatičar i komentator društvene zbilje

Mate Matišić je tekst 'Ljudi od voska' napisao po narudžbi za Hrvatsko narodno kazalište i time je 'debitirao' u našoj najvećoj kazališnoj kući. Tekst je unaprijed odredio kao dramsku suitu u tri stavka, čime je naznačio osnovnu dramsku strukturu. Naime, kroz tri kratka komada - 'Obožavateljica', 'Prvi musliman u selu' i 'Ispod perike', donosi tri naoko različite, ali jednako užasne, mračne i bolne priče, koje lupaju direktno u želudac i iza kojih ostaje gorak okus u ustima. Kombinacija Matišićeva teksta i precizne, točne i jasne režije Janusza Kice, velikog redatelja poznatog po minucioznom i ozbiljnom pristupu tekstu, rezultirala je ubojitom i maštovitom ansambl predstavom kojoj se teško može naći zamjerka i za koju će se u idućim mjesecima tražiti karta više. Stoga je premijerna publika izvođače ispratila gromoglasnim aplauzom.  

Davor Visnjic

Davor Visnjic

Izvor: Pixsell / Autor: Davor Visnjic


Katija Zubčić, Bojan Navojec, Vanja Matujec, Ivana Boban, Ana Begić Tahiri, Goran Grgić, Barbara Vicković

Za pisanje 'Ljudi od voska' Matišić je inspiraciju pronašao u određenim fazama, situacijama i doživljajima iz vlastita života, ne libeći se da beskompromisno i radikalno ogoli svoju privatnost i zatim se poigra s motivima iz svoje biografije kako bi stvorio novi dramski tekst. Takav pristup je u stanovitim zagrebačkim krugovima još prije praizvedbe izazvao traženje sličnosti i poveznica između Matišićeva života i života glavnog junaka te pitanja o tome koliko je moralno i opravdano motive iz vlastita života pretvarati u dramsko pismo. Takva pitanja bila su postavljana i nakon praizvedbe. No i prijašnje Matišićeve drame podizale su prašinu i izazivale skandale jer je u svim svojim tekstovima snažno i nesmiljeno, uz puno crnoga humora, secirao hrvatsku svakodnevicu ('Anđeli Babilona', 'Svećenikova djeca', 'Fine mrtve djevojke') te su se neki i prepoznavali u njegovim likovima. Valja reći da je dobro što Matišić svojim tekstovima uznemiruje duhove i što takvim pristupom izvrće i vlastitu utrobu i utrobu društva, što nije ni lako ni jednostavno niti bezbolno. Time izriče svoju istinu i svoje viđenje stvarnosti u Hrvatskoj te baca rukavicu, kako se čini, svima onima koji iz njegove perspektive to zaslužuju - roditeljima, političarima, braniteljima, dealerima, seoskim moćnicima, Crkvi, mafiji, zagrebačkim frajlama i drugim urbanim uglednicima, licemjerima i malograđanima. Tako Matišić u ovom vremenu, kad se manipulira činjenicama i relativizira istina, iscrtava neumoljivu sliku hrvatskog društva. Može se reći da je to Matišićevo najslojevitije, najzrelije i najbolje dramsko djelo. 

Sve tri priče u komadu 'Ljudi od voska' povezane su istim motivom – problemom roditeljstva te likom Viktora, dramskog pisca i scenarista, bivše pop zvijezde Jugoslavije, koji se može shvatiti i kao svojevrsni alter ego samoga Matišića, nekadašnje zvijezde jugoslavenskoga pop benda Prva ljubav. U svim trima pričama Viktorov miran i uhodani život, okrunjen uspjesima i slavom, biva prekinut nenadanim i apsurdnim događajima koji utječu na njegovu sudbinu i primoravaju ga da se suoči sa svojom prošlošću. Također, u sva tri komada Matišić donosi vrlo žive karaktere i njihove apsurdne sudbine, a preko njih sočnim i autentičnim jezikom progovara i o sazrijevanju hrvatskog društva kao cjeline. To čini bez patetike i srcedrapateljnih tonova, direktno, do dna, kroz opaki crni humor.

U prvoj priči 'Obožavateljica' Viktor saznaje od nekadašnje obožavateljice Jevrese da u Srbiji ima sina mafijaša, no komad ne staje samo na tom motivu, nego se dotiče i života estradnjaka, pitanja abortusa, podzemlja, kriminalnog miljea i općenito politika. U drugoj 'Prvi musliman u selu' otkriva drugu stranu života u ruralnom, pograničnom selu Ričice u Imotskoj krajini, od šverca drogom u 'prknima' magaraca preko sve raširenijeg trenda samoubojstava mladih do incesta, preljuba i kupovine žena iz 'Ukrajine', a zapravo iz Bosne. Replike poput 'Mislin da je pun časnije prodavat drogu nego jebat vlastito dite', 'Ne virujem više u državu, a bome ni u Boga' te ' Iša san bos pješice u Međugorje i molijo Gospu da ga bar ona kazni kad neće hrvatsko pravosuđe', ilustriraju grubi mentalitet i razmišljanje ljudi tog kraja i njihovu borbu za egzistenciju u kojoj se ne preže ni pred čime.

Davor Visnjic

Davor Visnjic

Izvor: Pixsell / Autor: Davor Visnjic


Mate Matišić, Goran Grgić, Vanja Matujec, Barbara Vicković, Ana Begić Tahiri, Olga Pakalović, Ivana Boban

Treća priča 'Ispod perike' može se nazvati gromoglasnim finalom u kojem još dugo odzvanja Viktorova replika 'Molite se za smrt!'. Matišić u njoj oslikava emocionalno prazan život majke, ugledne smrtno bolesne zagrebačke psihijatrice, koja zbog karijere i težnje za publicitetom manipulira drugima i zanemaruje vlastito dijete te ga ostavlja Viktorovoj obitelji. Dok scenom defiliraju brojne dadilje kao simbol majčinske neosjetljivosti i nebrige, javljaju se pitanja o tome treba li svatko biti roditelj i imamo li kao društvo adekvatne mehanizme za sankcioniranje onih roditelja koji stvaraju osakaćena emocionalna bića. Postaje jasno da Matišić u svojim 'Ljudima od voska' zapravo ispisuje devijacije koje se javljaju u svim nesretnim obiteljima, ali i u svim društvima koja boluju od siromaštva, političke podijeljenosti, neznanja, neiskrenosti, laži i manjka socijalne osjetljivosti. Postaje vidljivo da to nije samo priča o važnosti i zabludama roditeljstva, nego i o odgovornosti roditelja u formiranju i sazrijevanju zajednice te njene budućnosti. 

Zato se može reći da tekst 'Ljudi od voska' ne prikazuje samo devijacije u obiteljima, nego i poremećene odnose u vrlo različitim mikro sredinama, razotkrivajući ono što se ne vidi na prvi pogled i što se skriva iza lijepe vanjštine ispražnjenih života junaka.

Davor Visnjic

Davor Visnjic

Izvor: Pixsell / Autor: Davor Visnjic


Janusz Kica i Željka Udovičić na domjenku nakon praizvedbe

S predstavom 'Ljudi od voska' u kojoj igra čak 25 glumaca, na čelu s Goranom Grgićem kao Viktorom i Anom Begić kao njegovom suprugom, dramski ansambl HNK-a pokazao je da, uz dobar tekst i vodstvo sjajnog redatelja, može izraziti sve svoje kapacitete. U interpretacijama su se istaknuli Grgić i Ana Begić, Ksenija Marinković kao Jevresa, Siniša Popović kao Nikola, Bojan Navojec kao Jozo, Milan Pleština kao Ante i Alma Prica kao psihijatrica Jasna, te u manjim ulogama Vanja Matujec kao Sestra i Luka Dragić kao Nemanja, kao i Katija Zubčić, Barbara Vicković, Olga Pakalović, Ivana Boban i Dora Lipovčan u ulogama dadilja. Općem dojmu uvelike su pridonijeli lijepi kostimi Doris Kristić i jednostavna scenografija Studija Numen i Ivane Jonke te prepoznatljiva muzika Tamare Obrovac.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi