Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku kao svoju sljedeću premijeru najavljuje, u petak 17., travnja, predstavu Kolumne zaboravljene djece, autorski projekt Mate Matišića u režiji Enesa Vejzovića, koji otvara pitanja manipulacije istinom, društvenih pukotina i sudbina onih koji ostaju izvan vidokruga javnosti.

Nova Matišićeva drama oslanja se na strukturu i etički horizont klasične tragedije, ali ih premješta u suvremeni kontekst u kojem istina više nije stabilna kategorija, nego prostor manipulacije, interpretacije i moći. Umjesto jednostavnih odgovora, predstava gradi složenu mrežu odnosa i perspektiva, vodeći publiku prema iskustvu katarze – ne kao olakšanja, nego kao suočavanja.

Kako u popratnom tekstu predstave ističe književnica Ivana Šojat, riječ je o tekstu koji precizno zahvaća vrijeme u kojem živimo – vrijeme u kojem se istina ne samo relativizira, nego se često proizvodi i distribuira kao sredstvo kontrole. U tom okviru drama propituje granice osobne odgovornosti, ali i uvjete u kojima se ta odgovornost uopće može ostvariti.

U središtu su likovi obilježeni traumama, moralnim dvojbama i nevidljivim društvenim mehanizmima koji oblikuju njihove odluke. Kroz njihove sudbine Matišić otvara niz neuralgičnih točaka suvremenog društva: od novinarskih manipulacija i upravljanja javnim mnijenjem, preko složenih i često bolnih priča o posvajanjima, do pitanja napuštene djece i granica humanosti. Riječ je o drami koja sustavno razgrađuje crno-bijele podjele, pokazujući kako su i krivnja i odgovornost često raspodijeljene unutar sustava koji sam proizvodi nepravdu.

Predstavu režira Enes Vejzović, koji zajedno s Maritom Ćopo potpisuje scenografiju, dok Ćopo oblikuje i kostime. Dramaturgiju potpisuje Mate Matišić, glazbu Šimun Matišić, a svjetlo Anđela Kusić. Ansambl predvode Duško Modrinić kao dramski pisac i glazbenik Mate, Antonia Mrkonjić kao njegova supruga Ana, te Sandra Lončarić u ulozi novinarke Anite. U predstavi igraju i Petra-Bernarda Blašković (Sandra), Miroslav Čabraja (Stjepan), Aljoša Čepl (Martin), Lucija Dujmović (Katarina) i Vedran Dakić (odvjetnik).

Kolumne zaboravljene djece nadovezuju se na Matišićev dugogodišnji odnos s HNK-om u Osijeku, nakon predstava Bljesak zlatnog zuba (1994.), Sinovi umiru prvi (2012.) i Anđeli Babilona (2017.), potvrđujući njegovu sklonost dramaturgiji koja ne pristaje na uljepšavanje stvarnosti. Njegov autorski postupak, kako primjećuje Šojat, obilježen je preciznom narativnom konstrukcijom, dijalektičkim odnosima među likovima i suptilnim uvođenjem humora kao rijetkog, ali važnog mehanizma predaha.

U vremenu u kojem su društvene nepravde često potisnute na margine interesa, Matišić se okreće upravo tim "nevidljivim" temama – onima koje ostaju izvan fokusa jer nisu dovoljno "isplative", dovoljno vidljive ili dovoljno bliske većini. Njegovi likovi često ne polaze od nule, nego iz dubokih slojeva uskraćenosti i traume, što dodatno destabilizira svaku jednostavnu moralnu prosudbu.