Ima, znate, svakakvih gostiju i običaja. Već se pisalo kako je Česima malo zabave, muslimani i židovi bi širu ponudu hrane bez svinjetine, Britanci bolji prijevoz, Australci što pasivniji odmor, Japanci avanture - prijeđu ljudi pola planeta, pa izvolijevaju, grintaju, postaju obijesni.

Eto, primjerice, na spomenutoj su tribini vodiči rekli da u Splitu 'čistoća nikad nije bila gora, a grafiti su užas. Osobito pred Amerikancima nam je vrlo neugodno zbog nacističkih obilježja koja se ne uklanjaju. Turisti nas pitaju je li to stav službene politike kad je tako tolerantna?! Toga nema u Zadru ni Dubrovniku'.

Dakle, turisti, naročito Amerikanci su čuđenje u Splitu. Smetaju im svastike po našim zidovima. Ili naše svastike po zidovima, kako hoćete. Prosječan splitski crtač svastika u njihovu zanovijetanju ne vidi ništa čudno, zna on da je Amerika od đavla, kod njih odeš od kuće čim se počneš brijat, ni mater im ništa ne znači, a kamoli svastika.

S druge strane, doći u hrvatski Split 2013. godine i zgražati se zbog kukastih križeva po zidovima, simptom je intelektualne lijenosti, gostove nesposobnosti da se detaljno raspita o mjestu odmora.

Bleji tako prosječan stranac, Amerikanac ili netko sličan, u kukaste križeve po splitskim zidovima i čudi se što se nitko ne čudi javnom i nekažnjenom isticanju nacističkih simbola, a ne čudi se svome neznanju i neupućenosti. Za početak, mogao se informirati da su hrvatski pronositelji nacizma u Drugom svjetskom ratu bili ustaše. Jedan od istaknutijih zvao se Jure Francetić. Njega, bitnog kotača sustava koji je samljeo milijune ljudi, Hrvatska televizija krajem prošle godine opisuje sljedećim rečenicama: 'Kontroverzna ličnost novije hrvatske povijesti, koju dio javnosti percipira kao ratnog zločinca, a drugi dio kao nacionalnog junaka.' I još: 'Iako ga je poslijeratna historiografija proglašavala ratnim zločincem, odgovornim za progon i smrt Srba i Židova u Bosni i Hercegovini, lik Jure Francetića pretvorio se u svojevrsni hrvatski mit.'

Saznao bi prosječan turist, začuđen svastikama, da je Vladimir Brnardić, u čijoj su emisiji puštene citirane opaske o ustaškom zločincu, kakve se u turistovim zemljama obično tituliraju revizionizmom, još uvijek ovlašteni tumač povijesti na javnoj televiziji. Bio bi, nadalje, da se htio uputiti u suvremene hrvatske običaje, bogatiji i za informaciju o 10. travnju, datumu uspostave ustaške države u Drugom svjetskom ratu. Baš su se tog nadnevka ove godine, prošlog tjedna štoviše, u Splitu postrojili pripadnici postrojbe Rafael vitez Boban, osnovane za potrebe zadnjeg rata i nazvane po prominentnom ustaškom kretenu.

Županijska panorama HTV-a popratila je event bez dodatnih komentara, a tekst o slavnom angažmanu postrojbe u obrani domovine s primjerenom je ozbiljnošću pročitao šef lokalne ispostave javne televizije, koji se, da su Bobanovi potpuno pobijedili, ne bi ni zvao kako se zove, nego vjerojatno Domenico Strizze.

A kada bi se malo bolje uputio u problematiku, našem bi se turistu reklo kako se protiv opisane interpretacije povijesti, kojoj je kukasti križ kao pudingu šlag, u Hrvatskoj buni tek takozvana margina, dok su još takozvaniji ključni politički čimbenici u skladnom suglasju. Što kažu koalicijski partneri HDZ-a, najveće oporbene stranke? 'Slavimo 10. travnja, jer se ne odričemo boraca za hrvatsku državu', rekla je Sandra Vetma, predsjednica Kluba žena HSP-a dr. Ante Starčević u Splitsko-dalmatinskoj županiji, a njezin stranački kolega Željko Koroman prisnažio je da su se u Drugom svjetskom ratu 'za hrvatsku državu borili isključivo domobrani i ustaše'. Odnosno, suradnici nacista. S druge strane, biće iz splitskog ogranka vladajućeg SDP-a, zove se Gojko Čepo, predložio je podizanje spomenika postrojbi nazvanoj po Rafaelu Bobanu.

Ukratko, dragi gosti, ovdje vam na svastiku gledaju kao na sestru.