Nakon prošlotjedne parlamentarne minikrize u Hrvatskoj gotovo ni nema nemogućih i (ne)principijelnih koalicija. O tome tko je sve koga podržao i zašto zasigurno će razmišljati i birači 21. svibnja, kada izađu na lokalne izbore. Jer je u samo dva glasovanja u Hrvatskom saboru – o opozivu aktualnog ministra financija Zdravka Marića i o izboru novog predsjednika parlamenta Gordana Jandrokovića – postalo jasno da se do jučer nezamislivi saveznici veoma lako mogu naći u istom taboru. Iz istih interesa, a navodno s različitih političkih i ideoloških pozicija.

Je li pritom glas za kandidatkinju za gradonačelnicu Zagreba Brunu Esih u isto vrijeme glas za Milorada Pupovca, s obzirom na to da su oboje podržali spornog ministra unatoč ranijim vlastitim protivljenjima pojedinim postupcima premijera Andreja Plenkovića? Jesu li 534 birača, koji su na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima dali svoj preferencijski glas bivšem SDP-ovcu Tomislavu Sauchi, a koji je na svojoj listi u VII. izbornoj jedinici inače dobio najmanji broj glasova, zapravo glasovali za HDZ?

O čemu su razmišljali birači davši na tim izborima svoje glasove koaliciji okupljenoj oko Živog zida, koja se žestoko protivila suradnji s HDZ-om, a koja je u saborske klupe dovela i zastupnike Ivicu Mišića i Marina Škibolu, čijom je podrškom izabran HDZ-ov predsjednik Sabora? Zašto Milorad Pupovac nije podržao premijera pri njegovu odlasku u Jasenovac, a jest pri aktualnom glasovanju, iako HOS-ove ploče kojima se Pupovac izrijekom protivi i dalje čvrsto stoje na svojim mjestima? I – koji je razlog odluci nezavisnog zastupnika Željka Glasnovića da u ključnom trenutku bude u istoj većini kao i SDSS?

Nakon 'pobjede' HDZ oslabljen

Koliko god bilo pitanja, odgovor je uvijek isti. Naizgled nepomirljive političke suparnike spaja uvijek ista želja da ostanu na vlasti ili barem pri njoj. Pritom je najslikovitiji primjer Tomislava Sauche, bivšeg šefa kabineta bivšeg premijera Zorana Milanovića, čiji je politički i ljudski integritet, nakon što se našao u središtu istrage u aferi Dnevnice, ponovno na kušnji. Čak i ako iz navedene afere izađe bez pravnih sankcija, tko mu više može vjerovati vezano uz bilo što?

Birači mu više ne bi dali ni najmanji broj glasova kao lani, a pitanje je što uopće više može raditi bez sumnje da će u presudnom trenutku iznevjeriti povjerenje. Kada je već izašao iz stranke čiji ga je bivši predsjednik postavljanjem na visoko mjesto na listi doslovce unio u saborske klupe, bilo je najpoštenije da saborski mandat – vrati. No odlučio je ostati u njima i poslije SDP-a podržati HDZ. Nakon što je Zoran Milanović svojim djelovanjem dvaput zaredom doveo suparničku stranku na vlast sada je to treći put učinio njegov bliski suradnik.

I dok Sauchini postupci na lokalnim izborima neće odveć utjecati na rezultat  SDP-a, najvećim bi izbornim gubitnicima kontekstualno mogli postati HDZ i njegov predsjednik Andrej Plenković. Unatoč u biti neargumentiranim ocjenama da je Plenkovićev obračun s Mostom nezavisnih lista izveden pobjednički, HDZ je de facto oslabljen i što se tiče stabilne parlamentarne većine i što se tiče percepcije vjerodostojnosti kada je posrijedi zaštita nacionalnih interesa. U dvadeset i sedam godina demokratskog višestranačkog sustava u Hrvatskoj teško je pronaći situaciju sličnu aktualnoj, u kojoj jedan premijer tako srčano brani jednog ministra, a da pritom tako riskira stabilnost izvršne vlasti. Već bi činjenica da se ministar Zdravko Marić izuzeo iz iznimno važnog odlučivanja oko posrnulog Agrokora, kao donedavni izvršni direktor za strategiju i tržišta kapitala, dakle u samom vrhu propalog koncerna, bila dovoljna da mu se predsjednik Vlade zahvali na dosadašnjoj suradnji. Brzo, korektno i promišljeno.

Promašena retorika protiv Bulja

Da način premijerova obračuna sa strankom Bože Petrova, a osobito razlog tog razlaza, ne podržava značajan broj građana, pokazuje i munjevit dolazak Andreja Plenkovića na uvjerljivo prvo mjesto najnegativnijih političara u zemlji. Pola godine s pravom najpozitivnija politička ličnost u Hrvatskoj upravo zbog svoje odmjerenosti i stila komuniciranja - tako različitih u odnosu na bivše najnegativnije političare u ispitivanjima javnog mnijenja, Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića - Andrej Plenković je u kratkom roku počeo podsjećati na njih obojicu. A to birači ni kratkoročno ni dugoročno ne žele.

Na taj je način dao vjetra u jedra Mostu nezavisnih lista dva tjedna uoči za Most najvažnijih izbora, učinivši niz njihovih kandidata znatno poželjnijim biračima negoli prije desetak dana. Način na koji je Andrej Plenković počeo govoriti o Mostovu kandidatu za splitsko-dalmatinskog župana Miri Bulju tipičan je primjer kontraproduktivnog pristupa političkim suparnicima. Ako i ne pobijedi na tim izborima, Miro Bulj ostvarit će puno bolji rezultat negoli prije prekida suradnje s HDZ-om. Tako će biti i u Metkoviću, Omišu, Vrgorcu te u nizu ostalih jedinica lokalne i regionalne samouprave.

Kakvi god bili dosadašnji postupci Mosta, prepuni vlastite nedosljednosti i parapolitičkog ponašanja, Mostovo istjerivanje istine vezane uz Agrokor i njegovu desetljetnu povezanost s politikom, što je u konačnici rezultiralo gospodarskim lomom čija je reparacija i dalje neizvjesna, itekako će koristiti Mostu na lokalnim izborima, a HDZ-u naštetiti i na lokalnim izborima i na baš svakom budućem testiranju većine u Hrvatskom saboru.

SDP neuvjerljiv, Bernardić u zabludi

Usprkos ostanku ministra Marića, rezultat 75:75 istinski je poraz trenutačne vladajuće većine. Tim više jer je SDP kao najjača oporbena stranka i dalje neuvjerljiv i loše vođen, pri čemu Davor Bernardić uopće ne razumije da je bit svake politike ostvarivanje interesa, pri čemu ti interesi trebaju biti javni i u korist razvoja cijelog društva.

Nisu interesi, kako misli i govori Bernardić, u suprotnosti s principima, nego javne interese zbog kojih se u politici mora djelovati treba uskladiti s načelima u ime kojih se djeluje. Dok god se SDP tako vodi i ponaša u političkom životu, HDZ i Andrej Plenković mogu biti mirni.

Pitanje je samo neće li birači u jednom trenutku opet poželjeti glasovati 'protiv', a ne 'za'. U ovom trenutku HDZ u načelu nepotrebno klizi prema takvoj situaciji sa sve većim brojem nezadovoljnika u parlamentu. Možda će Bruna Esih i Milorad Pupovac u još ponekom glasovanju u Saboru biti na istoj strani, ali će ih već lokalni izbori razuvjeriti da je takvo što dugoročno održivo. I vjerodostojno.