Od 14 ministarstva čije je poslovanje prošle godine pročešljala državna revizija samo dva (Ministarstvo rada i mirovinskog sustava i Ministarstvo regionalnog razvojai fondova EU) su dobila bezuvjetno mišljenje, a 12 ih je zaradilo uvjetno mišljenje zbog propusta u poslovanju.

U nizu članaka koje je tportal objavio prošle godine istražili smo grijehe četiri ministarstva i nekoliko javnih ustanova na koje je upozorila državna revizija u svojim izvješćima za 2013.

Ovo je podsjetnik na 'prljavi veš' zbog kojeg nitko nije pozvan na odgovornost. Možda najviše nepravilnosti revizija je našla ministru obrazovanja Željku Jovanoviću, a on je na kraju morao otići iz Vlade, ali ne zbog lošeg upravljanja Ministarstvom, nego zbog obračuna unutar SDP-a i niza političkih gafova kojima je naštetio ugledu stranke.

Nevjerojatni promašaji u planiranju rashoda, nebriga za državnu imovinu i velik podbačaj u korištenju fondova EU-a samo su neki od brojnih propusta koje je na svjetlo dana iznijela državna revizija u ocjeni Jovanovićevog ministarstva.

Tipičan primjer nebrige za državnu imovinu u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta bio je odnos prema stanovima namijenjenim znanstvenim novacima. Revizija je ustanovila da je od 122 stana u vlasništvu Ministarstva na zagrebačkom Borovju samo 80 u najmu dok ih je 20 prazno, a u 22 stana borave ilegalni stanari. Kaos u upravljanju stanovima doveo je do apsurdne situacije da su u 2013. troškovi održavanja stanova bili nekoliko puta viši od prihoda ostvarenih najmom.

Nesnalaženje u upravljanju imovinom obilježje je i Ministarstva obrane. S obzirom na to da u duljem razdoblju nije uspio obaviti cjelovit popis imovine i obveza, revizori su ministru Anti Kotromanoviću predložili donošenje akcijskog plana za izvršenje tog složenog zadatka. Revizija je otkrila i da je značajan dio nekretnina kojima bi trebalo upravljati Ministarstvo izvan upotrebe, a za one koje su dane u najam gomilaju se potraživanja.

Revizija je 'oprala' i Ministarstvo poduzetništva i obrta zbog promašenih ulaganja fondova za gospodarsku suradnju (FGS). Izvješće o statusu projekata koje nadzire ministarstvo Gordana Marasa otkriva zabrinjavajuće stanje 12 ostvarenih ulaganja. Revizija je upozorila da je najveće pojedinačno ulaganje fonda Alternative u iznosu od 48,5 milijuna kuna u Centar banku potpuno propalo zbog njena stečaja, a većina ostalih kompanija u koje su ušli FGS-ovi ostvaruje negativne rezultate poslovanja. Ispravak vrijednosti ostvarenih ulaganja sa stanjem 31. prosinca 2013. iznosi 88,3 milijuna kuna, što znači da je dotada izgubljeno više od 30 posto uloženih državnih sredstava.

Državna revizija pročešljala je i poslovanje Ministarstva gospodarstva i utvrdila brojne nepravilnosti, među kojima izdvajamo uobičajenu praksu dodatnih isplata zaposlenicima po ugovorima o autorskom djelu iako su navedene poslove trebali obaviti u sklopu redovnog radnog odnosa. U 2013. ministarstvo pod ravnanjem Ivana Vrdoljaka zaključilo je ugovore o autorskom djelu u iznosu od 1,24 milijuna kuna sa zaposlenicima koji su bili članovi Povjerenstva za utvrđivanje rezervi mineralnih sirovina. Osim što su te poslove trebali obaviti u redovnom radnom vremenu, revizija je utvrdila i da se radi o aktivnostima koje se ni na koji način ne mogu povezati s autorskim djelom.

Ozbiljne propuste revizija je pronašla i u Poreznoj upravi, a kojoj je 2013. na čelu bila Nada Čavlović Smiljanec. Kao i ministar Jovanović, i ona je prošle godine smijenjena, ali ne zbog revizorskih nalaza, nego zbog političkog obračuna u kojem je stradao i ministar financija Slavko Linić. Između ostaloga, izvješće revizije pokazalo je da je Porezna uprava prekršila Zakon o javnoj nabavi prilikom postupaka nabave roba, radova i usluga u vrijednosti od 80,1 milijun kuna. Revizore je začudila i činjenica da poreznici u poslovnim knjigama nisu iskazali potraživanja za poreze, doprinose i druga javna davanja u iznosu od 44,6 milijardi kuna, premda je 'utjerivanje poreznog duga' bila jedna od najznačajnijih aktivnosti u vrijeme vladavine Slavka Linića u Ministarstvu financija.

Zanimljiva su bila i saznanja revizije o poslovanju naših znanstvenih i obrazovnih institucija. Tako, primjerice, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nije provodila javne natječaje za zakup poslovnih prostora, a autorske honorare isplaćivala je bez prethodno zaključenih ugovora, i to za poslove koji po svojoj prirodi nisu autorska djela. Kontrola poslovanja Sveučilišta u Splitu, a po narudžbi same ustanove reviziju je obavila ugledna tvrtka BDO, pokazala je brojne nepravilnosti i kršenja zakona: od organizacije, preko sustava javne nabave, do vođenja dvostrukih knjiga i aljkavog trošenja novca za putne naloge.