veronica mulhall

Prva ambasadorica zagrebačkih digitalnih nomada nakon tromjesečnog boravka u Hrvatskoj već zna da će se vratiti, a njezin je partner spreman i na puno radikalniji potez

25.07.2021 u 09:06

Bionic
Reading

Raditi u bilo kojem kutu svijeta za nekoga na sasvim suprotnom dijelu kugle zemaljske i pritom dobro zarađivati, putovati, upoznavati nove ljude, gradove, države i kulture zvuči kao nešto što bi svatko poželio. Digitalni nomad termin je s kojim se u posljednje vrijeme dosta često susrećemo, a broj onih koji se odlučuju za takav način života i rada raste iz godine u godinu. S jednom od njih, koja je postala ambasadorica zagrebačkih digitalnih nomada za mjesec srpanj, razgovarao je tportal

Iako ne postoji pouzdan podatak o tome tko je i kada smislio kovanicu što se udomaćila i kod nas, općenito se drži da su je prvi upotrijebili autori knjige 'Digital Nomad' Tsugio Makimoto i David Manners 1997. godine.

Kako bi se što bolje pozicionirala na tom području, Hrvatska je od početka godine, na poticaj nizozemskog poduzetnika s hrvatskom adresom Jana de Jonga, izmijenila nekoliko zakona i omogućila vize za digitalne nomade strancima izvan EU-a.

S jednom od njih, Veronicom Mulhall, Amerikankom koja se nalazi u Hrvatskoj već tri mjeseca, razgovarali smo o prednostima i nedostacima posla koji se mnogima doima kao onaj iz snova.

Veronica je stigla u Zagreb s jadranske obale i to nakon što je na Tjednu digitalnih nomada izabrana zagrebačkom ambasadoricom za mjesec srpanj.

Naša sugovornica direktorica je marketinga u tvrtki ALX, dijelu AL grupe, čiji je cilj obrazovanje poduzetnika i preobrazba Afrike do 2035. godine. Kaže da su je oduvijek zanimala putovanja i traženje načina za kombiniranje putovanja i posla.

'Neko vrijeme to je značilo da često putujem na posao, ali tada sam rijetko viđala svog partnera i prijatelje. Postalo mi je prioritet kontrolirati to odakle radim i svoje vrijeme pa kada se pružila mogućnost da radim na daljinu, nisam dvojila. Postala je to avantura te u svakom mjestu, kamo god odem, naučim nešto novo i ne planiram stati', kazala je.

Do sada je u kombinaciji poslovnih putovanja i kao digitalni nomad obišla pedeset zemlja diljem svijeta.

'Tako je bilo non-stop, sve dok nije došla pandemija koronavirusa. Sada uživam u sporijim putovanjima, uzimam vremena da upoznam svaku zemlju i ostanem u njoj od jednog do tri mjeseca. Bila sam na obali prije nego što sam došla u Zagreb i još malo pa će biti puna tri mjeseca da sam ovdje', istaknula je Mulhall.

Ovo joj je prvi boravak u Hrvatskoj, ali čini se ne i zadnji. Naime iako je nomadski život koncem srpnja vodi dalje, već razmišlja o povratku.

'Moj se partner čak zainteresirao za to da ovdje kupimo nekretninu pa ćemo vidjeti', ushićeno dodaje.

O Zagrebu kao gradu iz kojeg bi mogla raditi nije razmišljala prije nego što je izabrana za ambasadoricu.

'Nažalost, bila sam jedna od digitalnih nomada koji su se odlučili za gradove na obali. Nisam puno znala o Zagrebu pa mi nije ni bio na radaru. Bila bi to velika pogreška jer mi je danas omiljeno mjesto za posao u Hrvatskoj. Smatram da je grad koji ima pravi spoj svega što treba digitalnom nomadu', pojasnila je.

Kaže da je zavoljela Zagreb i da je on nadišao njena očekivanja.

'Volim sve male ulice i dvorišta - uvijek se ima nešto istražiti. Nisam očekivala da će ljudi biti tako gostoljubivi; bilo je sjajno započinjati razgovore i naučiti živjeti kao lokalni stanovnici', napominje.

Na pitanje što neki grad i državu čini poželjnom destinacijom za digitalne nomade, kaže da je ona uvijek u potrazi za gradovima koji imaju puno sadržaja, restorana, različitih aktivnosti, a istovremeno imaju zanimljivu lokalnu scenu.

'Pokušavam biti u svakom gradu mjesec dana ili više i važno mi je da ne ponestane stvari koje mogu raditi. Ako su gradovi previše turistički, teško je imati rutinu', navodi Veronica.

A što čini Hrvatsku interesantnom digitalnom nomadu, pitamo je.

'Za mene su to umjetnost, kultura, hrana i izleti. Postoji toliko puno jednodnevnih izleta - od planina do obale - a kad ne znam što bih, izađem. Svaki put završim u novom sjajnom parku, kafiću ili muzeju. Također, još uvijek je u odličnoj vremenskoj zoni za moj posao i ima solidan internet...', pobrojala je Mulhall.

Dan, kaže, započinje jutarnjom šetnjom promatrajući kako se grad budi.

'To je prekrasan način za početak dana. Nakon toga radim iz kafića ili coworking prostora. U posljednje vrijeme volim vibru Hiltonova Canoncopyja. Zatim nastojim otići na trening. Popodne se vraćam poslu, često iz svog stana u Aparthotelu Doma, jer pored prozora imam ugodne stolice koje mi omogućuju gledanje ljudi dok telefoniram. Zatim, moj partner i ja svake večeri pokušavamo pronaći novi restoran ili događaj. Jeli smo u restoranu HAS neku večer. Bio je to najbolji obrok koji sam imala u ovoj godini', prisjetila se Veronica.

Na pitanje da nam kaže koji su po njoj plusovi, a što minusi života digitalnog nomada, kazala je:

'Prednost je to što uvijek istražuješ nešto novo i srećeš ljude diljem svijeta. Također je zanimljivo iskustvo raditi i putovati, a ja više uživam kada živim kao lokalni stanovnik nego kao turist. Mane su te da vam uvijek netko ili nešto nedostaje. Ponekad morate imati na umu i to da niste na odmoru i morate paziti na budžet', navela je Mulhall.

Vidi li sebe kao digitalnog nomada do kraja radnog vijeka, upitali smo je na kraju.

'Nisam sigurna kamo će me odvesti život, ali znam da svaki put kad putujem naučim nešto novo o svijetu oko sebe i o sebi. Nadam se da nikada neću prestati učiti', zaključila je naša sugovornica.

  • +5
Veronica Mulhall Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Nomadi u Hrvatskoj

Do početka lipnja nomadima odobreno samo tridesetak viza

Hrvatska je do početka lipnja odobrila tridesetak viza, što je poprilično skroman broj, ali nema sumnje da će on iz godine u godinu rasti ako ni zbog čega drugog, onda zbog zakona velikih brojeva. Naime različita istraživanja pokazuju da bi do 2035. godine u svijetu oko milijardu ljudi moglo raditi na daljinu. Za vizu u Hrvatskoj mogu se prijaviti digitalni radnici izvan EU-a, što im omogućuje da ostanu godinu dana i pritom ne plaćaju porez na dohodak. U prijavi moraju dokazati da rade na daljinu, da imaju smještaj i zdravstveno osiguranje te da zarađuju najmanje 2,2 tisuće eura mjesečno. I naravno, da ne pružaju usluge tvrtkama iz Hrvatske.