Ministar državne imovine Goran Marić u ponedjeljak je zaprijetio raskidom ugovora s ruskim ulagačima koji su prije dvije i pol godine pobijedili na natječaju za projekt Kupari. Time je u pitanje došla vrijedna investicija koja je nakon 25-petogodišnje agonije trebala revitalizirati ovo prestižno ljetovalište. Odluka hoće li se ruskim ulagačima oduzeti koncesija ili će se ipak naći kompromisno rješenje mogli bi saznati u petak kada bi se trebao održati sastanak predstavnika Ministarstva državne imovine, Ministarstva turizma, investitora i općine Župa dubrovačka
Devastirani hotelski kompleks kojim je do 1991. godine upravljala JNA ugovorom o koncesiji prije dvije i pol godine, za vrijeme vlade Zorana Milanovića, prepušten je na upravljanje ruskoj Avenue grupi u vlasništvu Sergeja Gljadelkina.
Činilo se da sve ide po planu, a ruski ulagači sada su iznenađeni tvrdnjama ministra Marića, prema kojima je teško očekivati nastavak projekta jer se ne provode preuzete obveze. Doduše, priznaju da su prije nešto više od pola godine predložili određene izmjene u projektu koje se odnose na smanjenje broja smještajnih jedinica s 400 na 200 i promjenu hotelskog operatora.
vezane vijesti
Međutim tvrde da su državne institucije s kojima surađuju početkom studenoga 2017. i pisano prihvatile takvu izmjenu koncepta, a u prosincu je tvrtki Avenue ulaganja dostavljen i prijedlog aneksa ugovora.
Od prvog turističkog projekta u Kuparima prošlo je već gotovo sto godina, ali povijesne i političke okolnosti nikad nisu omogućile puno korištenje potencijala ove prestižne turističke lokacije.
Od davnina Kupari su bili posjed dubrovačke plemićke obitelji Kaboga, koja je ondje imala i svoj srednjovjekovni ljetnikovac i kuparicu - ciglanu u kojoj su se pravile kupe, cigle i pločice - prema kojoj je posjed dobio ime.
Nakon Prvog svjetskog rata posjed kupuju češki ulagači te grade hotelski kompleks namijenjen uglavnom češkim turistima. Turističke aktivnosti zaustavio je Drugi svjetski rat, tijekom kojeg je većina objekata devastirana i zapuštena. Nakon rata država nacionalizira kompleks i predaje ga Ministarstvu obrane za potrebe JNA, a tamo se uređuje vojno odmaralište koje djeluje sve do sredine 1991. godine.
Tijekom 60-ih i 70-ih krenuo je novi investicijski ciklus pa je u okviru vojnog odmarališta niknulo šest novih hotela (Goričina I i II, Pelegrin, Kupari, Galeb i Mladost) te vile Borovka i Dubravka.
Prije Domovinskog rata turistički kompleks Kupari ostvarivao je više od milijun i pol noćenja godišnje, a u hotelima je u sezoni radilo i do 800 ljudi.
U Domovinskom ratu kompleks je devastiran i zapušten, a propadanje je trajalo idućih 20 godina. Unatoč brojnim najavama i pokušajima obnove, Kupari su ostajali ruglo na jugu Hrvatske.
Ozbiljnije aktivnosti u oživljavanju ovog turističkog bisera pokrenula je vlada Zorana Milanovića. Nakon rješavanja vlasničkih odnosa i ažuriranja zemljišne dokumentacije, početkom 2014. raspisan je javni poziv za iskazivanje interesa investitora. Odlučeno je da država neće prodavati zemljište, već ga davati u koncesiju na 99 godina s pravom građenja.
Glavni favorit bila je Todorićeva tvrtka Karisma Hotels Adriatic, iz koje su najavili ulaganje od 200 do 250 milijuna eura u devastirani kompleks. Interes su iskazale i poznate turističke kuće poput američkog Hyatta, turskog Rixosa i Valamara. Javili su se i investitori iz naftom bogatog Katara, a ulagače za Kupare željela je privući i Azerbajdžanska državna fondacija.
Unatoč velikom interesu, nakon dugotrajne procedure u listopadu 2015. stigla je samo jedna obvezujuća ponuda, ona grupe ulagača na čelu s Avenue grupom u vlasništvu ruskog investitora Sergeja Gljadelkina. Jedna, ali vrijedna ponuda, prema riječima tadašnjeg ministra turizma Darka Lorencina, sadržavala je sva potrebna jamstva, pismo namjere hotelskog lanca Marriot International i plan ulaganja od najmanje 100 milijuna eura.
Kao razlog slabog odaziva ulagača u medijima su se spominjale nejasnoće vezane uz upravljanje plažom. Naime u natječaju je navedeno da će se opseg i način gospodarskog korištenja pomorskog dobra odrediti nakon donošenja urbanističkog plana, što znači da ulagači nisu mogli sa sigurnošću računati na to da će dobiti koncesiju na plaži i na kojoj površini.
Direktor pobjedničke tvrtke Ivan Paladina izrazio je zadovoljstvo time što je Vlada prihvatila njihovu ponudu te najavio da bi prvi gosti, ako bude sve po planu, mogli stići u novi kompleks i prije natječajnog roka, već u sezoni 2020.
Da je najava bila preoptimistična, pokazalo se već na prvom koraku jer je, zbog promjene vlasti, ugovor s ulagačima potpisan tek krajem ožujka 2016.
Prema terminskom planu, priprema dokumentacije i rušenje postojećih objekata trebali su biti dovršeni prošle godine, a gradnja novog kompleksa početi početkom ove. Međutim rokovi su već dobrano probijeni, a novi zaplet s ministarstvom Gorana Marića mogao bi zakomplicirati realizaciju jednog od najvećih turističkih projekata u Hrvatskoj.
Kako sada stvari stoje, čini se da će nekadašnji standardi efikasnosti i brzine gradnje stoljeće kasnije ostati nedohvatljivi. Naime pioniri dubrovačkog turizma iz Češke svoj investicijski projekt su započeli 1919. godine, a hotelsko naselje sa svom infrastrukturom završeno je 1924. godine.
