Eurostat je objavio najnovije podatke o minimalnim plaćama u Europi. Iako su nominalne razlike poprilično velike, po kupovnoj moći pojedine članice EU stoje lošije od država izvan te zajednice. Gledajući po iznosu minimalne plaće i kupovne moći, Hrvatska je u sredini poretka
Milijuni radnika u Europskoj uniji rade za minimalnu plaću. Iako se radi o zajednici 27 zemalja, nisu posvuda iste plaće.
Tako Eurostat navodi kako se bruto minimalac u zemljama članicama EU u srpnju ove godine kretao od 551 eura u Bugarskoj, pa sve do 2704 eura u Luksemburgu. Ako se u računicu uključe i zemlje izvan EU, najniži je minimalac u Ukrajini - samo 164 eura.
U Hrvatskoj je bruto minimalna plaća određena zakonom i iznosi 970 eura. Viši minimalac se isplaćuje, primjerice, na Cipru (1000 eura), Litvi (1038 eura), Poljskoj (1100 eura), Sloveniji (1278 eura)...
Ipak, Euronews navodi kako se u Italiji, Danskoj, Švedskoj, Austriji i Finskoj uopće ne isplaćuje minimalna plaća određena zakonom.
vezane vijesti
Paritet kupovne moći
No, da bi se dobio dojam o adekvatnosti takvih primanja, minimalnu plaću treba staviti u kontekst kupovne moći. Troškovi života se uvelike razlikuju od zemlje do zemlje, pa ih statističari uspoređuju pomoću standarda kupovne moći PPS. To je fiktivna novčana jedinica kojom je u teoriji moguće kupiti istu količinu robe i usluga u svakoj zemlji.
Kada se prilagode kupovnoj moći, razlike u minimalnim plaćama između zemalja postaju znatno manje. Primjerice, bruto minimalac u eurima u Luksemburgu je 4,9 puta veći nego u Bugarskoj. No, u PPS-u je ta razlika samo 2,3 puta.
Uz to, minimalac je po PPS-u u Luksemburgu nešto niži i iznosi 2035. Najniži među članicama EU je u Estoniji (886), a kad se u obzir uzmu zemlje nečlanice, Albanija ima najniži minimalac koji iznosi 566 PPS-a, što ujedno označava i najlošiji životni standard.
Što se tiče Hrvatske, ona je po tom kriteriju, izjednačena s Litvom, minimalna plaća po PPS-u iznosi 1272. To je više od, primjerice Grčke (1194) ili Portugala (1167), ali je manje od Rumunjske (1279), Slovenije (1417) i Poljske (1500).
Na vrhu su, očekivano, Luksemburg, Njemačka, Nizozemska, Belgija, Irska i Francuska, dok su na dnu Bugarska, Srbija, Latvija, Estonija i Albanija.
Zanimljivo je vidjeti i koliko se statistička situacija mijenja po paritetu kupovne moći. Iako su plaće u istočnoeuropskim i balkanskim zemljama mahom niske u eurima, po kupovnoj moći te zemlje bolje kotiraju.
Što južnije to manje plaće
Iako to ne bi trebalo imati veze jedno s drugim, postoji znatna geografska podjela koja odražava visinu minimalnih plaća. Naime, zemlje koje isplaćuju najviše minimalce uglavnom se nalaze u zapadnoj i sjevernoj Europi, srednju skupinu čine zemlje iz srednje i južne Europe, dok se najniže plaće isplaćuju uglavnom u istočnoj Europi i na Balkanu.
Sotiria Theodoropoulou iz Europskog sindikalnog instituta (ETUI), tvrdi da veća produktivnost obično znači održivo više plaće i nadnice općenito. Gospodarstva s više industrijske ili financijske aktivnosti obično su produktivnija, a visokotehnološke industrije također obično pokazuju veće razine produktivnosti. Uz to, veća pregovaračka moć radnika još je jedan čimbenik određivanja minimalne plaće.
Gledajući promjene u iznosu minimalnih plaća, u većini europskih zemalja u posljednjih šest mjeseci nije bilo promjena. Gledajući u eurima, najveći rast minimalne plaće, od 7,7 posto zabilježila je Sjeverna Makedonija. Potom slijede Grčka (6,1 posto) i Mađarska (2,8 posto). Minimalci su rasli još u Luksemburgu, Nizozemskoj, Belgiji, Češkoj i Poljskoj.
S druge strane Turska je zabilježila najveći pad od 21,2 posto, a zatim slijede Ukrajina s padom od 9,9 posto te Rumunjska s 2,1 posto te Srbija 0,2 posto. No, to ne znači da tamo ljudi primaju manje novca, već je to odraz inflacije.
