Kako je pojašnjeno, cilj ovog zakonskog manevra jest omogućiti velikim gradovima, prije svega onima na moru, da reguliraju prodaju alkohola na svom području, čime bi se – barem kako se svi nadaju – spriječio ili barem smanjio noćni nered i divljanje mladih turista, ponajprije u gradskim jezgrama.

U pozadini se odvija nekoliko odvojenih procesa: s jedne strane na djelu je odmjeravanje snaga unutar vladajuće koalicije HDZ-a i DP-a, ali i unutar samog HDZ-a, u kojemu je novi gradonačelnik Splita Tomislav Šuta na ovoj temi demonstrirao svoj utjecaj i autoritet. S druge strane zainteresirani lobiji pomno prate kako će se razvijati situacija, a među njima posebno ugostitelji, koji se sve otvorenije žale na pad turističkog prometa, kao i trgovci, koji bi to mogli doživjeti ako se ostvari Šušnjarova najava o mogućnosti drastičnih ograničenja prodaje alkohola.

S treće strane tu je utjecaj na razvoj (ili opstanak) turizma, na stanje komunalnog i javnog reda u najvažnijim destinacijama – a posebno percepciju građana koji ondje žive – te 'na imidž Hrvatske', kako su pojasnili u Ministarstvu gospodarstva.

Tportal donosi sva ključna pitanja i odgovore o temi koja će, čini se, tek izazvati ozbiljan interes javnosti.

Kad i kako je uopće nastao problem prodaje alkohola u noćnim satima?

Dogodilo se to prije nekoliko godina, prilikom izmjena Zakona o trgovini, kojima je cilj bio ograničiti rad nedjeljom i praznicima – istim potezom, ironično, otvorena je mogućnost da trgovine s alkoholom gotovo danonoćno rade u ljetnim mjesecima.

Propisano je, naime, da ukupno radno vrijeme 'kioska i trafika' može iznositi 90 sati tjedno, odnosno 105 sati u tjednima u kojima je i nedjelja radna, a ovi objekti to su iskoristili na način da su otvoreni u popodnevnim, večernjim i noćnim satima, uz sve ljetne nedjelje koje su proglasili radnima. Svoju ponudu proširili su na stotine različitih rashlađenih pića i tako zapravo od trafika postali liquor shopovi.

Do posljednje izmjene zakona radno vrijeme trafika i kioska određivali su upravo gradovi i općine i stvar je relativno dobro funkcionirala, a u pravilu su radili najkasnije do ponoći.

Zašto je baš Split u fokusu?

Zato što je 'noćni nered' u centru ovog grada eskalirao tamo negdje od 2019. godine, no prije svega zato što je svako slično događanje u Splitu vrlo eksponirano te se često koristi kao politički alat u borbi za vlast. Jednak 'nered', katkad čak i veći, bilježi se i na ulicama gradova poput Dubrovnika, Makarske ili Zadra te u Istri, a uglavnom se sastoji od cike i vriske pijanih turista koji se u sitne sate kreću između kafića, klubova i svojih apartmana.

Osim liquor shopova, koji u centru ovih gradova često rade doslovno cijelu noć, kao generator problema navode se noćni klubovi, na koje gradovi i općine također nemaju ama baš nikakvog utjecaja – potvrdu o minimalnim tehničkim uvjetima i dozvolu za rad izdaju im županije, a radno vrijeme putem posebnog zakona određuje država.

Ulicama Splita posljednjih nekoliko sezona patroliraju zaštitari, a pojačan je i angažman policije, pa je stanje zapravo znatno bolje, u najmanju ruku usporedivo sa situacijom u drugim gradovima, no problem katkad, rekli smo, može biti i subjektivne prirode…

Kome je palo na pamet zatražiti izmjene zakona?

Bio je to bivši splitski gradonačelnik Ivica Puljak, a on je godinama upozoravao na to da su veliki gradovi uskraćeni za osnovne alate upravljanja procesima na svome području – od trgovina s alkoholom i spomenutih noćnih klubova do recimo reguliranja broja taksija ili upravljanja vlastitim plažama i obalom – a da se njih i njihove gradonačelnike istovremeno proziva za svaki problem koji iz toga proizađe.

Drugim riječima, da je gradovima poput Splita navučena administrativna luđačka košulja.

Puljkove inicijative u Vladi i HDZ-u dočekivane su s prezirom i podsmijehom. Prozivan je da 'ne zna uvesti red u svom gradu', ismijavan da 'vodi nacionalnu politiku umjesto da zasuče rukave', a izazivač Šuta uoči izbora teatralno je proveo noć u apartmanu i obećao da će nakon pobjede 'riješiti problem'.

Ispostavilo se da nema druge nego posegnuti za Puljkovim prijedlozima, samo što će ovog puta oni pasti na plodno tlo u Zagrebu.

Što se dosad događalo oko izmjena zakona?

Pa, tu je ministar gospodarstva Šušnjar (DP) proizveo jednu od najzabavnijih političkih vratolomija u posljednje vrijeme. Neskromno ćemo preuzeti dio zasluga za to. Tportal je, naime, prije mjesec dana otkrio da je Šušnjarovo ministarstvo znatno prije toga pisano odbilo Šutinu inicijativu za izmjenu Zakona o trgovini, između ostalog riječima:

'Ovim putem vas obavještavamo kako trenutno predmetni zahtjev i prijedlog nismo u mogućnosti realizirati bez dodatnih detaljnih sveobuhvatnih analiza te smatramo kako intervencije predložene naravi moraju biti temeljene na cjelovitim koordiniranim analizama, a koje između ostalog uključuju obrazovanje, prevenciju te podršku.'

No u roku od samo nekoliko sati od objave citiranog članka poslan je dosta smiješan demanti, a u kojemu stoji da 'Šutina inicijativa nije odbijena' te da će, dapače, 'biti usvojena do početka iduće turističke sezone'.

Sam ministar, kako nam je objašnjeno, navodno nije bio svjestan toga što je potpisao netko od njegovih podređenih i nije mu palo na pamet odbiti i poniziti Šutu, novi komet u orbiti HDZ-a.

Zabrana prodaje alkohola u frižiderima – je li to itko tražio?

Kratko i jasno – ne. I nitko nema pojma otkud je ideja došla do Šušnjara.

Prijedlog Splita upućen na adresu Vlade, o kojemu se premijer Andrej Plenković već ranije pozitivno izjasnio, doslovno se odnosio na jednu stvar: 'davanje ovlasti predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave da na cijelom ili na dijelu svog područja može zabraniti prodaju alkoholnih pića u trgovinama u određenom razdoblju dana'.

Dakle niti se govorilo o bilo kakvoj apsolutnoj zabrani, a još manje o frižiderima, nego samo o alatima kako bi se u realnom vremenu i na realnom prostoru upravljalo procesima.

Odvrtimo li film unatrag, prisjetit ćemo se da su protiv rashladnih vitrina u trafikama prosvjedovali predstavnici ugostitelja žaleći se na 'nelojalnu konkurenciju' svojim kafićima i restoranima. No prisjetit ćemo se i toga da se u svim izvještajima upravo njihovi objekti spominju kao jedan od glavnih generatora inflacije u Hrvatskoj, ali i smanjenog zadovoljstva turista zbog rapidnog i često potpuno neopravdanog poskupljenja izvanpansionske ponude.

Kad im je dobro išlo, svejedno su dizali cijene. Kada je malo zaškripalo, rado bi zaklali svaku pomisao na konkurenciju.

Postoji li igdje zabrana prodaje rashlađenih pića?

Koliko je poznato, ne postoji.

Zemlje poput Irske i Škotske uvele su potpunu zabranu prodaje alkohola od 22 do 10 sati, a Švedska je odavno otišla korak dalje i ondje ga se – izuzev piva s vrlo malim postotkom alkohola – može kupiti isključivo u rijetkim specijaliziranim trgovinama radnim danom od 10 do 18 sati i subotom od 10 do 13 sati.

Veliki europski gradovi poput Budimpešte ili Milana također su uveli opću zabranu prodaje alkohola nakon 22 sata, no s druge strane postoje zemlje i gradovi bez ikakvih ograničenja.

Na Tajlandu se u određenim periodima dana stavljaju lokoti na frižidere, no to je uvedeno da bi se bolje kontrolirala opća zabrana prodaje alkohola, čiji se sav asortiman drži u njima. U tim periodima na ulici cvate prodaja rashlađenog alkohola na crno.

Kao što bi se bez sumnje događalo i u Hrvatskoj. Dapače, maloljetnici su još odavno doskočili zabrani kupovine alkoholnih proizvoda tako što ih naručuju putem dostavnih službi poput Glova i Wolta.

Hoće li proći Šušnjarova, odnosno Šutina inicijativa?

U ovom ili onom obliku svakako hoće, premda treba očekivati popuštanje u odnosu na prve najave i povratak na početne postavke, dakle izostavljanje zabrane frižidera i slično.

Kao što je u trenutku u kojem je prvotno odbijena postojao argument da treba provesti 'sveobuhvatne analize' i da treba 'proučiti utjecaj alkohola na maloljetnike', tako sada nema potrebe za time jer je – prigodno, zahvaljujući utjecaju stranačke vertikale – pojašnjeno da cilj zakona nije javnozdravstveni, nego zapravo komunalni: davanje gradovima i općinama ovlasti koje se u normalnoj, manje centraliziranoj državi podrazumijevaju.

Zato, uostalom, na izmjenama zakona ne radi Ministarstvo zdravstva, već Ministarstvo gospodarstva.

Koje bi još ovlasti gradovi trebali dobiti?

U ovom trenutku tu su najmanje tri inicijative.

Jedna također dolazi od splitskog gradonačelnika Šute, a također je naslijeđena od njegova prethodnika Puljka: traži se mogućnost reguliranja rada i radnog vremena noćnih klubova barem u strogoj i zaštićenoj gradskoj jezgri, gdje trenutno silom zakona oni mogu biti otvoreni do šest sati ujutro i zapravo generiraju veći nered od liquor shopova.

Ministar turizma Tonči Glavina dosad se izvrdavao konkretno izjasniti i skretao priču na Zakon o turizmu, koji gradovima i općinama doista daje veće ovlasti, ali tek nakon što usvoje cijeli niz složenih strategija i dokumenata, što zahtijeva dugotrajnu proceduru. Eskalira li neslaganje oko ovoga u HDZ-u, mogao bi Glavina izvesti luping sličan Šušnjarovu i na brzinu izmijeniti Zakon o ugostiteljstvu.

Drugu inicijativu prošlog tjedna pokrenulo je splitsko Gradsko vijeće te od Vlade traži da pomorskim dobrom na svome području upravlja (i od njega zarađuju) veliki gradovi umjesto županija. Na upit tportala iz Vlade su o ovoj inicijativi odgovorili pitijski:

'Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama povjerio je prvenstveno jedinicama lokalne samouprave za redovno upravljanje pomorskim dobrom u općoj upotrebi na njihovom području. Obuhvat luka otvorenih za javni promet, kao i obuhvat i namjena svake koncesije koju je dala županija ili Vlada Republike Hrvatske, ovisi isključivo o prostornom planu koji je donijela jedinica lokalne samouprave', odgovorili su, zasad kao da nisu ni shvatili što ih se pita.

Treću inicijativu pokrenuo je HDZ-ov gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, a u tome mu se pridružio splitski kolega Šuta, te traže, ukratko, povratak dijela ovlasti koje su gradovima oduzete prilikom opće liberalizacije tržišta taksija, a što se barem u većim gradovima na obali pokazalo manje učinkovitim, pa i štetnim.

Konkretan odgovor iz Vlade tek ćemo vidjeti jer su izmjene ovog zakona i povratak barem dijela regulacije već najavljeni. Za Split i Dubrovnik povoljno je to da će ih u Zagrebu netko sada napokon saslušati, barem u iduće tri godine.