tržišna utakmica

Krenulo čuđenje cijenama kave na Jadranu: 'A zašto originalna Nike majica košta više od kopije?'

21.05.2024 u 22:35

Bionic
Reading

Pouzdani znak da se bliži turistička sezona na Jadranu slike su računa iz kafića i restorana duž obale, pogotovo iz razvikanih destinacija, s pretjerano visokim cijenama kave, sokova, sladoleda...

Šokirani gosti kače fotografije tih računa na društvenim mrežama pa smo ovih dana, u uvodu turističke sezone, vidjeli da kava u jednom kafiću na rivi u Hvaru košta 4,50 eura, a da je još koncem ožujka u jednom opatijskom hotelu veliki macchiato koštao 6 eura, a šalica bijele kave 6,50 eura, javlja N1.

No, poznati riječki ugostitelj i predsjednik Udruge ugostitelja Kvarnera i Istre Vedran Jakominić objašnjava zašto nema smisla biti zgrožen tim cijenama, iako su doista visoke.

“Tom cijenom destimuliraju “šetače” da tamo sjede”

“Recite mi zašto jedan automobil košta više nego neki drugi? Ili zašto originalna Nike majica košta više od kineske kopije”, uzvratio nam je Jakominić protupitanjem dodajući da se i u slučaju kave, sladoleda ili soka od cijeđene naranče radi o kvaliteti proizvoda i usluge.

“U ovom konkretnom slučaju (gdje je kava 6 eura, a bijela kava 6,50) radi se o opatijskom hotelu na premium lokaciji koji tom cijenom želi destimulirati “šetače” da tamo sjede i ometaju njihove goste. To je njihova odluka i oni takve cijene imaju već 20 godina. Malo dalje u Opatiji kavu ćete platiti manje. Ima tamo kafića gdje se kava može popiti i za euro i pol, ali ovdje plaćate premium lokaciju, pogled na more i te stvari. Kad sam bio u Parizu, popio sam colu na Eiffelovom tornju i platio je 10 eura. I neka sam! Pa bio sam na Eiffelovu tornju i imao panoramu cijelog Pariza ispred sebe. I uslikao sam račun za uspomenu, a ne da bih je dijelo na društvenim mrežama”, objašnjava Jakominić.

Na premium lokacijama potražnja formira cijenu

Iz godine u godinu, kaže, vrti se ista priča o preskupim kavama i ljudi se uvijek čude nad tim zanemarujući glavni problem.

“Problem je što smo sve karte bacili na ljetnu turističku sezonu, a nemamo kapaciteta za to. Nama trebaju više cijene i manje gostiju. Ovo su premium lokacije gdje potražnja formira cijenu. Ne možete staviti cijenu kave od 6 eura na Hreliću u Zagrebu jer vam to tamo nitko neće platiti, a u Opatiji hoće”, napominje.

I ekonomski analitičar Damir Novotny, govoreći o sezonskom fenomenu skupih kava, kaže da je sve u “kontekstu, ne u tekstu”.

“Dio građana Hrvatske nikako se ne miri i ne prihvaća logiku tržišta. Nakon ulaska u eurozonu, postali smo dio tog velikog područja, jednog od najbogatijih na svijetu. I tu dolazi do onoga što mi ekonomisti zovemo konvergencijom cijena. Cijene se približavaju za istu razinu kvalitete onima kakve su u okruženju”, kaže nam Novotny.

“Turisti prihvaćaju visoke cijene, ali ne ostaju dugo”

Postoji razlika između elitnih jadranskih destinacija poput Dubrovnika ili Opatije i onih manje elitnih gdje dolaze turisti niže kupovne moći. Po tom ključu, dodaje Novotny, razlikuju se i cijene.

“Turisti koji dolaze u Dubrovnik u svojim su zemljama naviknuti na visoke cijene usluga i u većini slučajeva prihvaćaju visoke cijene i u Dubrovniku. Ali tamo ne ostaju dugo. Sličan fenomen vidimo u Italiji, u Veneciji i Rimu primjerice. Tamo se cijene formiraju od destinacije do destinacije, ovisno o tipu turističke potražnje i tipu gostiju. Pa ako pretežito imate goste iz prekomorskih zemalja poput SAD-a ili Južne Koreje, gdje su visoke cijene svih proizvoda i usluga pa tako i kave, tada turisti neće biti zgroženi time. Vidimo da jadranska Hrvatska nije jedinstveno turističko područje u smislu formiranja cijena, nego se pojedine destinacije ponašaju autonomno”, tumači Novotny.

“Mnogi još imaju taj refleks iz socijalizma”

Drugim riječima, domaću bi javnost više trebala šokirati cijena kave od 2,50 ili 3 eura u nekom nerazvikanom turističkom mjestu, nego ona od 6 eura u Opatiji ili Dubrovniku.

Novotny napominje da generaliziranje u ovom slučaju nije poželjno.

“Zato u Lici imate više cijene na Plitvičkim jezerima, a niže u Brinju. Ili u Baranji, gdje je veća potražnja, nego recimo u Ernestinovu. Tržište u Hrvatskoj je višeslojno i razlike u cijenama su velike od jednog do drugog područja. A na Jadranu sve zavisi od vrste ponude i tipa turista. Na Hvar dolaze elitni turisti i njima nije visoka ijedna ugostiteljska cijena koja se tamo formira. Mnogi ovdje još imaju refleks iz socijalističkog sistema smatrajući da bi država trebala definirati cijene pa da posvuda budu iste”, smatra Novotny.

sve osim nogometa

Učitavanje...