Riječ je o objektu koji je šest puta veći od njujorškog Grand Centrala, gotovo 15 puta veći od najvećeg europskog kolodvora u Leipzigu te gotovo tri puta veći od japanskog Nagoye, koji je nekoć slovio za najveći željeznički čvor na svijetu.

No veličina je tek dio priče. Chongqing East zamišljen je kao ključna točka kineske mreže brzih vlakova i dio šire strategije u kojoj prometni čvorovi postaju integrirani urbani centri, piše The B1.

Kina i infrastruktura kao strateški projekt

Ovakvi projekti nisu iznimka, nego pravilo kineskog razvoja. Kina danas ima najveću mrežu brzih željeznica na svijetu, dulju od 50.000 kilometara, dok je druga po veličini Španjolska višestruko iza. Uz to, zemlja raspolaže s više od milijun mostova, tisućama kilometara tunela i razgranatom mrežom autocesta.

Takav razvoj rezultat je dugoročne strategije koja traje više od tri desetljeća. Cilj nije samo gospodarski rast, nego i povezivanje udaljenih regija, smanjenje regionalnih razlika te jačanje globalnog utjecaja kroz projekte poput inicijative ‘Pojas i put’.

Stručnjaci ističu da kinesko vodstvo infrastrukturu vidi i kao dokaz sposobnosti države da provodi velike projekte i podiže životni standard stanovništva.

Grad koji raste brže od Pekinga

Chongqing, gdje je izgrađen novi kolodvor, jedan je od ključnih gradova u toj strategiji. Riječ je o jednoj od četiriju kineskih općina pod izravnom upravom središnje vlasti, a posljednjih desetljeća bilježi snažan gospodarski i demografski rast.

Urbano područje grada naraslo je na oko 10 milijuna stanovnika, što je višestruko više nego prije tridesetak godina. Istodobno, Chongqing se profilirao kao prometno i logističko središte jugozapadne Kine.

Grad je poznat po neobičnoj topografiji, izgrađen je na brdovitom terenu, zbog čega prometnice, zgrade i željezničke linije često prolaze na više razina. Upravo takvo okruženje dodatno naglašava potrebu za velikim i funkcionalnim prometnim čvorištima.

Kolodvor kao prometni i trgovački centar

Chongqing East nalazi se oko 20 kilometara od središta grada i ima 15 perona te 29 kolosijeka. Iako se ta brojka može činiti skromnom s obzirom na veličinu objekta, riječ je o kolodvoru prilagođenom brzim vlakovima koji su duži i zahtijevaju više prostora.

Osim željezničkog prometa, kolodvor povezuje metro, autobuse, taksije i privatni prijevoz. Unutar kompleksa nalaze se trgovine, restorani i drugi sadržaji, a plan je da se takvi objekti razvijaju u potpuna urbana središta s hotelima i dodatnim uslugama.

Putnici tako na jednom mjestu mogu kombinirati različite oblike prijevoza, pa čak i obaviti dio procedura za letove prema zračnoj luci.

Gradnja na planini uz pomoć robota

Izgradnja kolodvora trajala je 38 mjeseci i bila je tehnički zahtjevna zbog brdovitog terena. Prije početka gradnje bilo je potrebno nivelirati teren, a zatim izvesti duboke temelje kako bi se osigurala stabilnost.

U projekt je ugrađeno oko dva milijuna kubičnih metara betona i više od 360.000 tona čelika. Posebno se ističe golemi krov površine oko 120.000 četvornih metara i težine 16.500 tona, koji se oslanja na stupove visoke više od 40 metara.

Gradnju su dodatno otežavale visoke temperature koje su dosezale 40 stupnjeva, pa su korišteni sustavi za hlađenje betona. Značajnu ulogu imali su i roboti, koji su sudjelovali u niveliranju terena, postavljanju konstrukcija i završnim radovima, čime su ubrzali proces i smanjili troškove.

Može li se takav tempo nastaviti

Kineski infrastrukturni zamah traje desetljećima, ali sve se češće postavlja pitanje njegove dugoročne održivosti. Veliki projekti zahtijevaju golema ulaganja, a dio lokalnih vlasti suočava se s rastućim dugovima.

Uz to, demografski trendovi nisu povoljni jer broj stanovnika počinje padati. Stručnjaci upozoravaju da bi kombinacija ekonomskih i demografskih pritisaka dugoročno mogla usporiti ovakav model razvoja.

Unatoč tome, Kina i dalje nastavlja s velikim projektima, a Chongqing East simbol je ambicije da se infrastruktura koristi kao temelj gospodarskog rasta i globalnog utjecaja.