Cijene doista jesu visoke. No, kako upozoravaju analitičari, ključna zagonetka je u tome što nisu ni približno toliko visoke koliko bi se očekivalo s obzirom na razmjere poremećaja u globalnoj opskrbi naftom, piše CNN.

Kada je Rusija 2022. napala Ukrajinu, postojala je bojazan da bi s tržišta moglo nestati oko tri milijuna barela nafte dnevno. To se na kraju nije dogodilo, ali cijena barela svejedno je skočila iznad 120 dolara, a benzin u SAD-u dosegnuo je pet dolara po galonu.

Danas je situacija znatno ozbiljnija. Zatvaranjem Hormuškog tjesnaca Iran je odmah izbacio iz globalne opskrbe oko 14 milijuna barela dnevno, što se opisuje kao najveći poremećaj opskrbe u povijesti. Unatoč tome, nafta se kreće oko 110 dolara po barelu.

Zašto nafta nije otišla na 150 dolara?

Na početku rata dio analitičara očekivao je da će cijena nafte do sada dosegnuti 150 dolara po barelu. Neke agresivnije procjene govorile su i o još višim razinama.

‘Očekivao bih cijene iznad 200 dolara. Ovo je ludo’, rekao je Matt Smith, glavni naftni analitičar u Kpleru. ‘Svi se češu po glavi zbog ovoga.’

Postoji nekoliko mogućih objašnjenja zašto se to nije dogodilo, no nijedno samo za sebe ne objašnjava cijelu sliku.

Prvo, svijet danas proizvodi više nafte nego prije. Proizvodnja je porasla u Sjedinjenim Državama, Latinskoj Americi i drugim regijama izvan Perzijskog zaljeva. U slučaju SAD-a riječ je o povijesno visokim razinama proizvodnje.

No taj rast nije dovoljan da nadoknadi gubitak od 14 milijuna barela dnevno. Zemlje koje bi najlakše mogle povećati proizvodnju, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati, ne mogu znatno povećati izvoz dok je Hormuški tjesnac zatvoren. Uz to, globalne rafinerije koje prerađuju sirovu naftu u benzin, dizel i druga goriva već rade blizu maksimalnog kapaciteta, ondje gdje nisu pogođene ratom.

Zbog toga analitičari uglavnom odbacuju tezu da je riječ samo o povećanoj proizvodnji.

Velike zalihe ublažile prvi udar

Drugo objašnjenje su zalihe. Prije rata na tankerima i u skladištima nalazile su se velike količine sirove nafte. Prema procjeni JPMorgana, riječ je o oko 580 milijuna barela.

Te su zalihe stvorile važan zaštitni sloj za tržište.

‘Prije rata tržište nafte općenito je bilo u višku ponude’, rekao je Joe Brusuelas, glavni ekonomist RSM US-a. ‘Ponekad je bolje imati sreće nego biti dobar.’

Dodatno su pomogle i povijesne isporuke iz strateških rezervi te odluka Trumpove administracije da ublaži sankcije na rusku i iransku naftu. Time je u opskrbni lanac ušlo još nekoliko stotina milijuna barela.

No ni to nije dovoljno. Prema Natashi Kanevi, voditeljici globalne strategije za robna tržišta u JPMorganu, sve te mjere zajedno pokrivaju oko osam milijuna barela dnevno. To je znatno manje od izgubljenih 14 milijuna.

Potražnja pada, ali i zato što nafte nema

Treći važan čimbenik je pad potražnje. Prema JPMorganu, globalna potražnja za naftom pala je za najmanje 4,3 milijuna barela dnevno. Za usporedbu, tijekom globalne financijske krize 2009. pad potražnje iznosio je oko 2,5 milijuna barela dnevno, i to nakon što je nafta premašila 140 dolara po barelu.

Dio potrošača doista mijenja ponašanje zbog visokih cijena i troši manje goriva. No sadašnje cijene nisu dovoljno visoke da bi same objasnile tolik pad potražnje.

Jedno od tumačenja jest da je opskrba pala toliko brzo da se manjak već vidi i na strani potražnje. Drugim riječima, pojedini dijelovi svijeta, osobito Bliski istok i Azija, doslovno ostaju bez nafte i goriva.

Europa upozorava na moguće skore nestašice kerozina. Nedostatak sirovina za proizvodnju plastike već je prisilio dio azijskih zemalja da smanje proizvodnju ili privremeno zatvore tvornice. Potrošnja ukapljenog naftnog plina, važnog goriva za kuhanje u Indiji, pala je 13 posto, prema podacima JPMorgana.

Ako potrošači i industrija ne mogu doći do goriva, ne mogu ga ni tražiti. Kada potražnja pada, pritisak na rast cijena slabi.

Tržište se kladi na Trumpa

Ipak, zbroj dodatne opskrbe i pada potražnje još uvijek ne nadoknađuje puni gubitak izazvan zatvaranjem Hormuškog tjesnaca. Zato bi, prema logici tržišta, cijena nafte trebala biti viša.

Jedan od ključnih razloga zašto nije jest špekulacija na tržištu naftnim terminskim ugovorima. Velik dio trgovanja odnosi se na ugovore za buduću isporuku nafte, a dio tih ugovora kupuju i prodaju špekulativni trgovci koji ne namjeravaju preuzeti fizičku naftu.

Takvi ulagači danas se, prema procjenama analitičara, klade na to da će predsjednik Donald Trump brzo završiti američki angažman u sukobu s Iranom. To zasad ograničava rast cijena.

‘Mislim da je Bijela kuća bila vrlo uspješna u uvjeravanju dijela tržišta da će rat uskoro završiti’, rekla je Helima Croft, voditeljica globalne strategije za robna tržišta u RBC Capital Marketsu i bivša analitičarka CIA-e.

Zašto bi cijene ipak mogle rasti

Sjedinjene Države zasad su relativno dobro zaštićene od nestašica koje pogađaju druge dijelove svijeta. Cijene benzina od oko 4,30 dolara po galonu visoke su, ali nisu bez presedana, a prema Bank of America, čak i vozači s nižim primanjima uglavnom nisu bitno promijenili navike.

No zalihe koje su dosad ublažavale udar brzo se smanjuju. Američke zalihe sirove nafte prošlog su tjedna neočekivano pale za 6,2 milijuna barela, prema podacima Uprave za energetske informacije. Snažno su pale i zalihe benzina te destilata, uključujući dizel.

Analitičari upozoravaju da zaštitni slojevi koji su dosad držali tržište pod kontrolom imaju još samo nekoliko mjeseci prije nego što se iscrpe.

Iako cijena benzina u SAD-u manje ovisi o bliskoistočnoj nafti nego cijene plastike, kerozina ili drugih derivata, sirova nafta i dalje je ključni ulazni trošak. A njezina je cijena ponovno počela rasti – oko 20 posto u manje od dva tjedna.

Dodatni problem bit će ograničeni kapaciteti rafinerija tijekom ljeta, kada potražnja za gorivom tradicionalno raste. Nestašice u drugim dijelovima svijeta mogle bi se, s odgodom, preliti i na američko tržište.

‘Jedno je sigurno: dolazi globalno stezanje opskrbe, a tržište to još nije u potpunosti uračunalo u cijene’, rekao je Smith.