Era globalizacije u proteklim je desetljećima donijela političku, ekonomsku i tehnološku povezanost gotovo čitavog svijeta. No stalne političke promjene, sukobi i krize uzrokuju turbulencije u odnosima brojnih zemalja. Kako bi se održala ravnoteža, pristupa se bilateralnim ili multilateralnim dogovorima.

Kad je američki predsjednik Donald Trump počeo uvoditi carine, najprije na uvoz čelika i aluminija te automobila iz pojedinih zemalja, a onda i takozvane recipročne carine gotovo cijelom svijetu, tržište je doživjelo značajne fluktuacije. Počele su se kolebati vrijednosti dionica i burzovnih indeksa, dolar je pao u odnosu na druge svjetske valute, a kretanje roba postalo je usporenije.

No Trump je tim potezom htio osigurati trgovinske sporazume sa svim zemljama da bi mahom išli u korist SAD-a. Tako je početkom svibnja sklopio trgovinski sporazum s Ujedinjenim Kraljevstvom, prema kojemu nema carina za motore i dijelove Rolls-Roycea namijenjene avionima, 100.000 britanskih automobila godišnje bit će izvezeno u SAD uz zadržavanje 10 posto početne carine, a uvodi se i brza carinska procedura za američke izvoznike, bez birokratskih prepreka, kao i otvoreni pristup za američke poljoprivredne proizvode, uključujući govedinu i etanol. Sporazum uključuje i američke kemijske proizvode i strojeve.

Protekle srijede Trump je načelno dogovorio i sporazum sa svojim najvećim trgovinskim i političkim protivnikom - Kinom. Nakon mjeseci lupanja troznamenkastim tarifama na uvoz, SAD će dobiti carine od 55 posto, a Kina od 10 posto. Amerikanci će dobiti i pristup rijetkim zemnim metalima iz Kine, a kineski studenti pristup američkim sveučilištima i koledžima. Trump je poručio da će s Xi Jinpingom raditi na otvaranju Kine američkoj trgovini.

No američki predsjednik je i sam poduzetnik te potječe iz vrlo bogate obitelji, stoga njegovi potezi nisu otkrivanje tople vode u ekonomskom i političkom smislu, već nastavak procesa koji se odvijaju već stoljećima.

Lekcije iz povijesti

Vremena u kojima se živjelo u usporedbi sa sadašnjošću djeluju poprilično različita, no u njima su stvorene neke fundamentalne društvene, političke i ekonomske mjere, a one su na snazi i danas. Pravi primjer za to možemo naći u Hrvatskoj. Školske lekcije i povijesni zapisi govore o Dubrovniku kao o vrlo uspješnom trgovačkom gradu državi.

'Dobro je i danas u Dubrovniku govoriti o uvjetima koji su vrlo slični onima u kojima su živjeli stari Dubrovčani', rekao je guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić na otvorenju 31. Dubrovačke ekonomske konferencije protekloga vikenda.

Vrhunac Dubrovačke Republike trajao je od 12. do kraja 16. stoljeća, uz povremene krize zbog vojnih sukoba ili epidemija kuge. Kako nisu imali puno teritorija ni snažnu vojsku, Dubrovčani su nastojali diplomacijom osigurati povoljne uvjete za sebe, uz brojne ustupke drugim stranama.

Tijekom 12. i 13. stoljeća potpisali su mnoge ugovore s kršćanskim i balkanskim zemljama i gradovima državama, kojima su dobili privilegije, pa i pravo na nesmetano trgovanje i plovidbu, u nekim slučajevima i zajamčen mir, a u 15. stoljeću i ekskluzivno pravo trgovanja, potom i diplomatskog zastupanja u zemljama pod vlašću islamskih vladara.

Posrednička trgovina

Trgovina je mahom bila kreditna i posrednička, a glavne robe bile su tekstil, drvo, stoka, stočni i poljoprivredni proizvodi, sol, rude, žito, zlato itd. Zahvaljujući razvoju kreditne trgovine i novčarstva, Dubrovnik je od 1337. počeo kovati svoj novac, a tada su izgrađeni žitnica i lučki arsenal.

'Jedan od najznačajnijih mislilaca, Benedikt Kotruljević u svojoj knjizi o trgovini i dobrim trgovcima ustvrdio je da, iako je trgovina puna promjena i neizvjesnosti, moraju postojati opća i specifična plemenita pravila koja svatko mora razumjeti. Već tad su Dubrovčani shvaćali da trgovina nije 'igra nultog zbroja', već win-win dinamika koja podiže prosperitet svih strana kroz suradnju, a ne konfrontaciju', naglasio je Vujčić u svom govoru.

Kako su to činili? Ponajprije subvencijama u ključnim industrijama. Za razliku od danas, kad je hrvatska brodogradnja na izdisaju, Dubrovčani su nudili izdašne subvencije za njezin razvoj. Zašto? Da bi održali funkcioniranje ekonomije, odnosno transportne pravce sa svojim trgovinskim partnerima. Kako? Od 1277. imali su carinski statut, koji se s vremenom formalno mijenjao, a od 1358. i vlastitu valutu. Uz to, razvili su sustav pomorskih dažbina, kojim su punili blagajnu.

Time su osigurali kompetitivnost, ali i autonomiju u stvaranju mreže, a nju su koristili i trgovci iz drugih zemalja. Danas, kao i tada, transportni pravci ovise o eksternim rizicima, poput ratova, inflacije, posljedično i krize, povećanja carinskih stopa te narušavanja ekonomskih odnosa.

'Već tada su znali da uspješna industrijska politika mora biti usklađena s dugoročnim komparativnim prednostima', ustvrdio je Vujčić.

Diplomacija i neutralnost

No to se nije moglo postići bez diplomacije. Republika je gotovo čitavu svoju povijest bila politički i vojno neutralna, no nakon što su zbog nezadovoljstva prestali priznavati vlast Venecije, Dubrovčani su se okrenuli Austriji, a potom i Osmanlijama. Uz to, njegovali su dobre diplomatske odnose sa Španjolskom i državama sjeverne Afrike, a imali su i povlašten status pri Svetoj Stolici. U drugoj polovici 16. stoljeća Dubrovnik je imao svoje konzule u Aleksandriji i Kairu. Naravno, za dosta tih povlastica morali su platiti visoku cijenu u novcu.

'Dubrovački ekonomski model bio je baziran na trgovini, ali njegovi vođe su mudro vagali između protivnika i onoga što bismo danas nazivali strateškom ekonomijom. Imali su pametnu carinsku politiku, a barijere su bile dovoljno niske da su omogućavale stalni tijek trgovine. Ali su kalibrirali oboje tako da zaštite autonomiju Grada i zadovolje javne potrebe', naglasio je Vujčić tijekom svog pozdravnog govora.

Na recesiju, koja je u 17. stoljeću zahvatila cijelu Europu, Dubrovačka Republika pokušala je odgovoriti nizom defenzivnih zakonskih i monetarnih mjera. Kako piše Enciklopedija.hr, povećali su poreze na novčane rente, uvedene već u 16. stoljeću, povećane su carine, pristojbe i cijene luksuzne robe, a doneseni su i posebni zakoni protiv pretjerane raskoši i luksuza. S druge strane, država je maksimizirala cijene osnovnih živežnih namirnica i smanjila sve javne investicije.

No na to su se nakalemili potres, požar, a zatim i ratovi, kojima je ojačan utjecaj Mlečana na Jadranu, zbog čega se dogodio pad u trgovini. Osim toga, dolaskom francuskih kraljeva na prijestolje Španjolske i Napulja došlo je do daljnje političke i trgovinske degradacije, a nju je samo pogoršala prijetnja upada Rusa na Jadran. Dubrovačka Republika na kraju je neslavno završila 1806. godine predavši se Francuzima.

Turistički predvodnik današnjice

Danas je Dubrovnik također ekonomski predvodnik, ali u nešto drugačijem smislu. Naime Hrvatska je sada uslužno orijentirano tržište, s naglaskom na turizam, a on čini otprilike petinu BDP-a. Dubrovnik je pritom jedan od najposjećenijih gradova, u koji svake godine dolaze stotine tisuća gostiju. Njegove kulturne, prirodne, pa i povijesne znamenitosti mamac su mnogima. Nije ni čudo to što je interes za Dubrovnikom porastao nakon emitiranja serije 'Igra prijestolja', snimane, između ostalih lokacija, baš u njemu.

Dokle god je turizam naša ekonomska uzdanica, dotle će i Dubrovnik biti jedna od gospodarski najrazvijenijih sredina u Hrvatskoj, ali i odredište brojnih ljudi diljem svijeta, kao što je to nekoć bio trgovcima.

'Lekcije iz dubrovačke povijesti o balansiranju otvorenosti i oslonjenosti na zaštitu, stabilnim i pametnim politikama te određenoj strateškoj autonomiji mogu se koristiti i danas', zaključio je guverner Vujčić.