ZABRINJAVAJUĆE STANJE

'Dosta poslodavaca na žene žrtve nasilja gleda kao na robu s greškom i ne pruža im potrebnu pomoć'

  • Autor: Luka Filipović
  • Zadnja izmjena 02.12.2020 14:36
  • Objavljeno 02.12.2020 u 12:20
Ana Pecotić iz inicijative Spasi me

Ana Pecotić iz inicijative Spasi me

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Lukunic/PIXSELL

U sklopu globalne kampanje 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama SOLIDARNA – Zaklada za ljudska prava i solidarnost, Fond #spasime te Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj, uz potporu Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj, organizirali su u srijedu online raspravu o stvaranju preduvjeta za ekonomsku samostalnost žena koje su preživjele nasilje

Violeta Simenonova Staničić, voditeljica Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj, upozorila je na zabrinjavajući rast slučajeva nasilja nad ženama u obitelji za vrijeme pandemije Covida-19.

'Europskom parlamentu nedavno je predstavljeno istraživanje Odbora za prava žena i rodnu ravnopravnost. Podaci su poražavajući. Snažno je povećan broj poziva na linije za pomoć žrtvama nasilja. U Belgiji za oko 50 posto, u Rumunjskoj 233 posto, a u Finskoj čak 700 posto. Dok traje pandemija, žene nemaju pristup socijalnim službama i udrugama', upozorila je Simenonova Staničić, dodajući kako je Europski parlament na prošlotjednoj sjednici zauzeo čvrst stav da nasilje nad ženama mora prestati.

Mirjana Matešić iz Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (HR PSOR) kazala je da poslodavci vrlo često ne znaju koje alate primijeniti i kako pomoći žrtvama nasilja.

Da je zabrinjavajuće mali broj poslodavaca upoznat s mjerama aktivne politike zapošljavanja za žrtve nasilja pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje (HZZ), pokazalo je istraživanje udruge Ženska soba.

'Poslali smo upitnik na 1300 adresa diljem Hrvatske, a odgovorio nam je, što je malo poražavajuće, samo 51 poslodavac. Od nekih smo čak dobile poziv da ih prestanemo maltretirati pričom o žrtvama nasilja. Istraživanje je pokazalo da čak više od 83 posto anketiranih nije upoznato s mjerama HZZ-a', rekla je Anamaria Drožđan-Kranjčec, voditeljica pravnog tima Ženske sobe.

Ona smatra kako često poslodavci ne razumiju dinamiku nasilja niti s čime se žrtve suočavaju.

'Ekonomska neovisnost i samostalnost je vrlo važan faktor za prijavu nasilja. Moramo razmišljati o tri momenta. Dok se žena nalazi u krugu nasilja, kako joj pomoći da se zaposli jer je to ključan faktor za prijavu. Ako je prijavila nasilnika, a ne može naći posao, to će biti korak povratka nasilniku. Ženama koje se nalaze u skloništu mora se omogućiti stručno osposobljavanje, što je put da si nađu zaposlenje', navela je Drožđan-Kranjčec.

Kristina Fleicher iz HZZ-a izvijestila je da je prošle godine zamijećen značajan pad prijavljenih žena žrtava nasilja na HZZ-u. Dok ih je 2018. bilo 250, lani ih se prijavilo samo 165.

'Žene se ne žele izjasniti jer ne žele biti stigmatizirane, što ih dovodi u nezgodnu situaciju na tržištu rada. Vidljiv je i značajan pad broja osoba koje su se zaposlile uz potpore zapošljavanja. Uglavnom je to zapošljavanje kroz javni rad, što je vrlo kratkotrajno. Ohrabrujuće je to što raste broj osoba koje rade na sebi. Na usavršavanje ih se lani javilo 16 dok je u 2017. samo njih četiri podizalo razinu znanja i vještina', nabrojala je Fleicher.

Ana Pecotić iz inicijative #SPASIME nabrojala je konkretne mjere kojima bi poslodavci mogli pomoći ženama žrtvama nasilja.

'Prisutna je nedostatak senzibiliteta prema ženama žrtvama nasilja. Poslodavci većinom na njih gledaju kao na robu s greškom iako postaje kompanije u kojima to nije slučaj. Žena žrtva nasilja u pravilu zna da neće dobiti pomoć od poslodavca jer bi se on zabrinuo za to kakve će biti njezine performanse na poslu. Moramo upoznati poslodavce s tim koje će prednosti imati ako zaposle žrtvu nasilja, to im mora biti isplativo. S druge strane poslodavci bi morali imati fond za novčanu pomoć ženama žrtvama nasilja. Često one ne mogu hraniti sebe ni svoju djecu. To bi morao biti dio interne politike kompanije, kao što imaju naknadu za djecu i slično. Tvrtke bi trebale omogućiti žrtvama nasilja psihološku pomoć i to tako da se povežu s pružateljima tih usluga i da ženi osiguraju vrijeme da ode kod psihologa', istaknula je Pecotić.

Na njezino izlaganje odgovorila je Mirjana Matešić iz HR PSOR-a.

'Kapaciteti i sposobnosti poslodavaca nisu jednake u malim tvrtkama i velikim kompanijama. Velike firme mogu si dozvoliti ulaganja u izgradnju resursa kako bi se nosile s takvim situacijama. Neki poslodavci žive na rubu egzistencije i ne mogu si dozvoliti prazan hod i dodatne mjere. Poslodavci svaki mjesec plaćaju državni sustav koji bi trebao pomoći žrtvama nasilja. Poslodavcima treba podrška', istaknula je Matešić.

Sadržaj je realiziran u suradnji s Uredom Europskog parlamenta u Hrvatskoj.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!